Sarajevo, čet, 14. lis. 2010.
Od 15. do 17. listopada diljem Vrhbosanske nadbiskupije održava se projekt „72 sata bez kompromisa, pod geslom „Pruži i ti svoju ruku – volontiRAJ NA ZEMLJI“, u kojemu sudjeluje skoro tisuću mladih. Kako je došlo do ostvarivanja ovog projekta i koji su konkretni koraci koje on uključuje novinari "Katoličkog tjednika" razgovarali su s Timom koji je odgovoran za realizaciju projekta – Marko Baškarad, Ivana Vidović i Ivana Klačar.
Za početak, kako je došlo do ideje za ostvarenje jednog ovakvog projekta?
Projekt „72 sata bez kompromisa“ započeli smo planirati u travnju prošle godine. Ideja za sam projekt da ga realiziramo ovdje u Vrhbosanskoj nadbiskupiji došla je na poziv povjerenika za mlade iz Austrije, jer je riječ o internacionalnom projektu, čija je vizija da 2014. godine što više europskih zemalja živi 3 dana ovaj projekt. Nakon što smo otišli u Austriju, upoznali se sa realizacijom akcije, vratili smo se u Bosnu i Hercegovinu i napisali plan za jedan takav projekt u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Dobili smo potporu vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinala Puljića, organizacije Renovabis i Federalnog ministarstva turizma i okoliša, a zatim smo krenuli u razvijanje strategije kako jedan takav projekt realizirati u našoj zemlji, jer ipak postoje poteškoće ako pokušamo neki od europskih projekata realizirati ovdje i stoga ih moramo prilagoditi našem mentalitetu i načinu života. Potom smo formirali jedan mali tim od 4 osobe koji je trebao razraditi projekt i napravili strategiju za njegovo provođenje, što smo i uspjeli uz pomoć Vijeća za mlade, župnih animatora, pastoralnih djelatnika, te svakako župnika.
Spomenuli ste poteškoće s kojima ste se susretali pri prilagođavanju projekta...
Da, najveća poteškoća je bila u tome da se postavi struktura projekta. Naime, budući da je ovo nadbiskupijski projekt i zamišljen je da se radi po svim dekanatima, bilo je potrebno pronaći odgovorne osobe, predstaviti ideju župnicima i naći mlade koji će biti sposobni da koordiniraju jednu takvu akciju na razini cijele nadbiskupije. Riječ je o velikim akcijama i zato je trebalo pronaći ljude koji su spremni raditi na tome i međusobno ih povezati kako bi zajednički što bolje djelovali. Ipak, nakon više od 50 promocija i tisuće pređenih kilometara uspjeli smo u tome i danas imamo više 150 mladih koji su župni koordinatori.
Zašto naziv „72 sata bez kompromisa“?
Mladi će tri dana, odnosno 72 sata provesti čineći dobro drugima i volontirajući. A ovaj dio „bez kompromisa“ znači da će raditi sve ono što ih dočeka u župi gdje idu. Koji ih izazovi očekuju i koji se zadaci stavljaju pred njih , to još ne znaju, a saznati će tek kada dođu na odredište. No, treba napomenuti da su svi projekti koji će se realizirati tijekom akcije korisni, usmjereni na potrebe osoba težeg imovinskog i zdravstvenog stanja i da će svi sudionici imati osmišljen program tijekom tri dana.
Za ostvarenje ovog projekta potrebna je i podrška župnika. Koliko se pokazala njihova spremnost na suradnju u jednom ovakvom projektu?
Župnici su definitivno imali ključnu ulogu u realizaciji akcije, a doista su se više nego pozitivno iskazali po pitanju suradnje i podrške. Upravo zahvaljujući župnicima, kapelanima i pastoralnim suradnicima preko kapaciteta koji župe imaju uspjeli smo i ostvariti ovaj projekt, a i mladi će biti smješteni po obiteljima diljem vrhbosanske nadbiskupije. Da, župnici i kapelani su se doista potrudili kako bi svoj dio posla odradili najbolje što mogu i kako bi ovaj projekat uspio i stoga smo im bezgranično zahvalni.
Volonterstvo u Bosni i Hercegovini još uvijek nije dovoljno cijenjeno. Kakva su Vaša iskustva kada je riječ o tome?
Kod nas još uvijek mnogi i mladi i stari nemaju kulturu svijeti o volonterizmu, a o iskustvu volontiranja da i ne govorimo. Stoga smo prešli jedan jako dug put dok smo uopće formirali jednu strukturu koja će nositi ovaj projekt. Nerijetko smo morali u detalje objašnnjavati kako i zašto ovo radimo, koji su naši motivi za realizaciju ovog projekta kojemu je glavni cilj promoviranje volonterizma kroz našu kršćansku solidarnost. Želimo razviti kod mladih svijest o volonterizmu, pružiti im mogućnost da steknu iskustvo volontiranja i pokazati im kako ljudi u nekim drugim područjima teško žive, te da se upoznaju i s drugim krajevima naše nadbiskupije, a istovremeno ih i motiviramo da pomognu onima kojima je potrebna njihova pomoć. Mladi su izvanredno reagirali, veliki broj njih već je prošao kroz neke naše projekte, kampove Friedensgrund i Friedensweg, tu su vidjeli i osjetili što zapravo znači volontirati. Odaziv mladih je bio super, gdje god smo došli spremno su prihvatili ponudu za sudjelovanje u jednom ovakvom volonterskom projektu. Prošli smo većinu dekanata i imali promocije koje su trajale više od godine dana. I ne samo da su mladi pristali volontirati, nego u tome sudjeluju i roditelji, napose oni čije nam znanje i stručnost mogu pomoći u konkretnim projektima. S odazivom volontera uopće nismo imali problema. Mladi žele volontirati, žele pomoći samo je problem što im se rijetko ne nudi prigoda za djelovanjem. Mnogo više truda i zalaganja nam je trebalo da nađemo svima posao kako bi volontirali. Već sada imamo više od 500 mladih koje trebamo rasporediti po grupama i po župama naše nadbiskupije, približan broj će ih ostati u svojim župama i voditi mlade koji budu došli u te župe, tako da imamo preko tisuću mladih koji će biti uključeni u ovaj projekt, a za ta tri dana svatko od njih imati će i osiguranje od nezgoda. U ovom projektu mladi su protagonisti, oni žele raditi, hoće raditi i spremni su na to. Potrebno je samo ponuditi im mogućnost.
Iako je ovaj projekt zamišljen samo na razini Vrhbosanske nadbiskupije, imate i dvije prijavljene grupe mladih islamske vjeroispovijesti koji su željeli sudjelovati u ovom projektu. Možete li nam reći nešto više o tome?
Da, dvije grupe mladih islamske vjeroispovijesti iz Odžaka i Velike Kladuše prijavili su se za sudjelovanje u projektu i izrazili želju da zajedno sa svojim vršnjacima učine nešto dobro.
Ideja nam se dopala te smo uspjeli u pojedinim župama organizirati međureligijske radionice i zajedničke radne akcije.
Koliko župa sudjeluje u ovom projektu i što će zapravo ti volonteri raditi?
U projektu sudjeluje oko 60 župa s više od 40 projekata različitog karaktera. Projekti su usmjereni prema ljudima koji su u potrebi, a postoje i kreativni, humanitarni, ekološki...
Najviše smo se ipak bazirali na konkretne osobe koje žive u izuzetno teškim uvjetima i kojima bi mladi trebali doći čistiti kuće i stanove, krečiti ih, razgovarati s ljudima i pokazati im da nisu sami i da je nekome ipak stalo do njih. Također će mladi volontirati u domovima za nezbrinutu djecu, djecu s poteškoćama u razvoju i ta tri dana posvetiti njima. Upravo u takvim institucijama imati ćemo mnogo projekata kako bi volonteri učinili dobro djelo od koje će i te institucije imati koristi, a ujedno će i svoje vrijeme provoditi s djecom kojoj nerijetko nedostaje da im netko dođe, da bude barem kratko tu za njih.
Puni naziv ovog projekta je „72 sata bez kompromisa, koje će se ove godine održati pod geslom „Pruži i ti svoju ruku – volontiRAJ NA ZEMLJI“. Mnoge ruke su ovim projektom pružene kako bi se barem malo usrećilo drugoga i obogatilo sebe.
Ovaj projekt na određen način povezan je i s Danom borbe protiv siromaštva te misijskom nedjeljom...
Mladi koji će volontirati na području Sarajevskog dekanata će na završetku ovog projekta imati zajedničko misno slavlje u sarajevskoj katedrali 17. listopada koje će predvoditi pomoćni biskup Banjalučke biskupije dr. Marko Semren. Nakon sv. mise ispred katedrale mladi će prodavati svijeće u akciji pod nazivom „Jedna svijeća za siromahe“ koju organizira Caritas BK BIH. Sva sredstva će biti namijenjena za gladne u Africi. Jedna takva radionica s istom nakanom biti će održana i u KŠC-u „Sv. Josip“, a potporu ovom projektu građani Sarajeva moći će dati kupovinom radova ispred sarajevske katederale, u nedjelju 17.10.2010.
Želimo napomenuti da će se slične akcije održavati u drugim mjestima naše nadbiskupije, te da će građani se moći uključiti i dati svoj doprinos.
Osim rada sudionici će imati i duhovnu komponentu programa?
Da, osim glavne poruke pod kojoj se odvija projekt, mladi za svaki dan imaju predviđenu zajedničku molitvu i misu, a oni će i na tome biti glavni animatori bilo kroz čitanja, pjesmu ili neku duhovnu radionicu.
Ovaj projekt kroz volontere goste dobiva i međunarodnu dimnenziju...
Dolaze nam mladi iz Mađarske, Slovenije, Slovačke, Austrije, Švicarske... Naše volontere također šaljemo u te zemlje za vrijeme održavanja ovog projekta kod njih. Tako kroz razmjenu volontera mladi imaju prigodu vidjeti kako se taj projekt ostvaruje na različitim mjestima diljem Europe.
Za kraj, što ovaj projekt znači za BiH?
U svakom slučaju znači nešto pozitivno. Mnogi su na dobitku ovdje – lokalne zajednice, župe, sudionici, škole, organizacije koje sudjeluju. Svatko će biti bogatiji za jedno novo iskustvo, ali i za konkretno učinjeno dobro drugima. Mladi će također ekološki djelovati, čistiti deponije, groblja, župna dvorišta i javne površine, uređivati okoliš. Voljeli bismo da se u dogledno vrijeme ovaj projekt proširi na cijelu Bosnu i Hercegovinu. Mladi žele pokazati kako žele ostati i živjeti ovdje, hoće raditi, žele raditi. Mnogi od njih nemaju iskustva, ali imaju veliko srce i žele pomoći. Mislimo da će to biti jedna lijepa pozitivna slika Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, sri, 31. pro. 2025.
Slavonski Brod, pet, 28. stu. 2025.
Mostar, uto, 25. stu. 2025.
Sarajevo, uto, 25. stu. 2025.
Mostar, čet, 20. stu. 2025.
uto, 18. stu. 2025.
Mostar, ned, 16. stu. 2025.
Vukovar, uto, 18. stu. 2025.
Rwentobo (Uganda), uto, 18. stu. 2025.
Tolisa, uto, 18. stu. 2025.
Jaklići/Rama-Šćit, uto, 18. stu. 2025.