Razgovor s gosp. Zlatkom Malićem

Povodom nedavno održane Međunarodne konferencije o siromaštvu i socijalnoj isključenosti na kojoj je, u organizaciji Caritasa BK BiH i inozemnih stručnjaka, predstavljeno izvješće o siromaštvu, prvo takve vrste u našoj zemlji, govori gosp. Zlatko Malić, djelatnik Caritasa BK BiH i voditelj Opservatorija siromaštva i resursa u BiH. Gospodin Zlatko Malić je rođen i živi u Sarajevu. Ima 33 godine, oženjen je i otac dvoje djece. Radio je na: projektima osnivanja i razvoja župnih Caritasa i volontera, izgradnji mira, potpori slijepih osoba, projektima protiv trgovine ljudima te mnogim drugim. Pastoralni je vijećnik u župi Sv. Luke evanđeliste u Novom Gradu (Sarajevo).

Gospodine Maliću, s obzirom na Vaše iskustvo rada u različitim Caritasovim projektima, možete li nam reći tko su siromašni?

Na ovo pitanje nije lako odgovoriti. Iza svakog podatka, iza svakog pojašnjenja leži čitav niz metodoloških pristupa koje je potrebno shvatiti da bi se razumjelo o čemu govorimo. Najjednostavniji odgovor o tomu tko su siromašni možemo naći u Svetom pismu, sam Isus nam govori o siromasima vremena u kojem je on živio kao čovjek na zemlji, a kojih imamo i danas (gladni, žedni, bolesni, goli, zatvorenici). S druge strane danas imamo i neke nove vrste siromaštva koje u to vrijeme nisu postajale. Ako me pitate tko su siromašni u današnjoj BiH, odgovorit ću vam na osnovu podataka koje smo mi prikupili, a koji opet ne mogu biti konačan popis siromaštva:
- siromašne su sve one osobe koje iz bilo kojeg razloga ne mogu imati život dostojan čovjeka;
- siromašne (socijalno isključene) su stare osobe u potrebi koje žive same, izolirane od društva, sa zdravstvenim poteškoćama, minimalnim ili nikakvim mirovinama, bez pomoći prijatelja ili javnih službi;
- siromašne su i osobe s posebnim potrebama, kojima nije omogućeno adekvatno školovanje, koji nemaju pristup tržištu rada, kojima arhitektonske prepreke predstavljaju nepremostiv problem, koje često zbog srama skriva i sama obitelj;
- siromašne su obitelji koje žive od minimalne plaće ili mirovine, one koje nemaju nikakvih primanja, obitelji u kojima nema niti zaposlenih niti umirovljenih;
- siromašni su koji nemaju nikakav stambeni prostor, osobe koje žive u premalim prostorijama, osobito velike obitelji, kojima su kuće uništene, opljačkane i još uvijek nisu obnovljene.
Nažalost ovaj popis nije konačan, možemo ovako još jako puno nabrajati. Naglasio bih da je svaka siromašna osoba stvorena na sliku Božju. To su naša braća i naše sestre u potrebi kojima smo, po sakramentu krštenja, dužni pomoći, onoliko koliko možemo bilo kao pojedinci bilo kao zajednica.

Koliki je značaj ovog Izvješća o siromaštvu za BiH, druge zemlje kojima treba uvid u stanje u našoj zemlji, ali i za vas kao pojedince i predstavnike Caritasa BK BiH, posebno ako se naglasak stavi na činjenicu da je prvo takvo predstavljeno u zemlji?

Izvješća o siromaštvu je bilo i biti će ih opet i bez Caritasa. Ali ovo je naše specifično upravo zbog pristupa i metodologiji koju smo koristili. Za nas u Caritasu ono je jako važno jer konačno imamo na jednom mjestu informacije o korisnicima, obiteljima i iz župnih zajednica. Kvalitativne informacije koje smo objavili daju dodatnu težinu jer opisuju stvarnu situaciju onakvu kakva ona uistinu jeste. Ovo je prvo Izvješće ovakve vrste i mi smo već dobili pohvale od strane Caritasa Europa i mnogih naših partnera. Ipak ovo izvješće nije savršeno i mi kao Caritas trebamo još puno raditi, usavršavati se kako bi dostigli određenu kvalitetu, ali i kontinuiranost. Ovo je prvi korak na putu kojeg su Crkva i Caritas pokrenuli kako bi sustavno pristupili procesu upoznavanja siromaštva na terenu.

Uočeno je da postoje razlike u podacima i interpretaciji siromaštva i socijalne isključenosti koje ima Agencije za statistiku BiH i Caritas BK BiH. Na koji način objašnjavate različito tumačenje istog pojma?

Iako je pojam siromaštva star gotovo kao i čovječanstvo, činjenica je da se ni današnja znanost ne može složiti oko zajedničke definicije. Za većinu siromaštvo predstavlja nedostatak materijalnih sredstva za život. Na ovaj način i Agencija za statistiku pristupa mjerenju i tumačenju siromaštva. Agencija za statistiku BiH je javna institucija koja u potpunosti mora djelovati prema pravilima i standardima domaćih zakona, odnosno međunarodnih relevantnih institucija, što je logično i razumljivo. Na razini Europske Unije koristi se metodologija EUROSTAT-a za mjerenje siromaštva, te je stoga i naša Agencija obvezna raditi prema toj metodologiji. Za Caritas siromah nije samo onaj kojemu nedostaje novaca za život, Caritas pojam siromaštva tumači kroz različite dimenzije.
Ponovio bih ono što su predstavnici Agencije rekli tijekom konferencije: „Čestitamo Caritasu na jako dobrom poslu, njihovi podaci su korisni i nama jer Caritas može doći do onih ljudi do kojih službena statistika ne može.“

Koliko je ovaj opservatorij objektivan pokazatelj siromaštva u BiH?

Informacije prikupljene kroz Opservatorij i objavljene u našem Izvješću nisu službeni pokazatelji siromaštva u BiH. Naš zadatak nije bio pravljenje konkurencije mjerodavnim institucijama, odnosno, mi nismo željeli mjeriti siromaštvo. Jednostavno rečeno, naša je zadaća pružiti dodatne, kvalitativne informacije, dati opis problema koje Katolička crkva uočava. Osnova sociološke i statističke metodologije jamac je profesionalno urađenog posla. Međutim, ponavljam, naš uzorak i pristup ne dopuštaju nam da se ovo Izvješće koristi kao objektivno mjerilo siromaštva, nego kao objektivni opis siromaštva kojeg smo uočili.
Ono što sa sigurnošću možemo potvrditi jest da su ovo objektivne i točne informacije konkretnih ljudi, njihova stvarna problematika i njihova svakodnevnica. Mislim da nitko ozbiljan neće olako okrenuti leđa informacijama koje donosimo u našem Izvješću.

Je li se i na koji način ovim opservatorijem pomoglo siromašnima u zemlji?

Opservatorij nije zasebna udruga ili organizacija, on je sastavni dio Caritasa i Crkve. Unutar jedne takve organizacije kao što je Caritas, logično je da zasebni odjeli imaju i zasebna zaduženja. Nije moguće i nije potrebno da svi radimo isti posao. Želim reći da prvotni zadatak opservatorija nije pružanje konkretne pomoći siromašnima, to je zaduženje drugih programa ili odjela u Caritasu, odnosno u Crkvi (socijalne službe, kućna njega za stare, centri za osobe s posebnim potrebama i drugi). Naš je zadatak prikupiti podatke s terena, obraditi ih, dati im tumačenje kako bi postali korisni, upotrebljivi kako u našim projektima, tako i u župama, odnosno u mjesnoj Crkvi u cjelini. Ipak, mi smo uspjeli promovirati i neke inicijative za financiranje određenih mikroprojekata u BiH.

Posebno potresne životne priče svjedoče da nema pravila kad su ugroženost siromaštvom i socijalna isključenost u pitanju. Jesu li za to odgovorne društvene razine vlasti ili pojedinci?

Odgovornost leži u svima nama. Sve dotle dok imamo i jednog siromašnog, ugroženog, isključenog člana zajednice nismo uspjeli realizirati Isusovu zapovijed ljubavi. Zadaća je svakog vjernika, svakog kršćanina, svjedočiti Božju ljubav. To svjedočanstvo se ispunjava kroz služenje bližnjem u potrebi. Stoga, ako u našoj zajednici, u našem okruženju ima siromašnih osoba, moramo se pitati kolika je i naša odgovornost? Koliko smo puta propustili učiniti dobro? Mnogi naši korisnici su naglasili kako se osjećaju isključenim i napuštenim upravo od svojih najbližih!
Ako pak pogledamo opću situaciju u društvu, onda je logičan zaključak da je upravo na vlastima odgovornost za katastrofalnu situaciju koja nas okružuje. Ovo su jasno i često rekli naši korisnici. Sve dotle dok ogromna sredstva odlaze na administraciju, dok je gospodarstvo nerazvijeno, dok je stopa nezaposlenosti velika, dok socijalna davanja nisu ravnomjerno, odnosno pravedno raspoređena, ne možemo govoriti o pojedinačnoj odgovornosti. Ovo su problemi s kojima se vlasti moraju uhvatiti u koštac. Caritas je spreman graditi partnerske odnose s vlastima, odnosno mjerodavnim institucijama.

Izvješće o siromaštvu rezultat je rada domaćih stručnjaka, ali i mnoštva inozemnih partnera. Na koji način objašnjavate zanimanje ljudi iz drugih zemalja za ovaj problem, a s druge strane loš odaziv domaćih župnih zajednica pri dostavljanju podataka o socijalno ugroženim ljudima?

Prvo ću odgovoriti na drugi dio pitanja. Svega 25% župnih zajednica je odgovorilo na naš upit kojim smo samo željeli dobiti one informacije koje župnici i pastoralno osoblje vjerojatno posjeduju, ako ništa drugo - barem u svojoj glavi. Da budem iskren, nisam očekivao da ćemo dobiti veći broj odgovora, ali se potajno jesam nadao. Razloga može biti puno, primjerice: možda smo istraživanje proveli u pogrešno vrijeme, možda su se župnici umorili od Caritasa ili ispunjavanja upitnika, možda jednostavno nemaju jasnu sliku stanja u župi o pitanju siromaštva, osobito oni koji su tek počeli sa službom u određenoj župi, dio njih vjerojatno nije shvatio ili ne dijeli naše mišljenje o potrebi sustavnog i organiziranog karitativnog djelovanja.
Što se tiče inozemnih stručnjaka veliku zahvalnost dugujemo našim dugogodišnjim partnerima i sestrinskim organizacijama Caritasima Italije, Francuske i Belgije koji već dugi niz godina djeluju u BiH kako na području borbe protiv siromaštva, a preko mjesnog Caritasa, tako i na jačanju samog Caritasa, odnosno investiraju u osoblje i strukture Caritasa u BiH.

Možete li navesti najvažnije razlike uočene pri istraživanju među korisnicima vaših usluga u matičnim organizacijama, župnim zajednicama i obiteljima?

Postoje određene razlike između ova tri istraživanja, ali ne samo u rezultatima nego i u metodologiji, ciljevima i korištenim sredstvima. Upravo stoga što smo ovim istraživanjima pristupili s različitih aspekata teško je napraviti valjanu usporedbu. Primjerice, samo u istraživanju među obiteljima smo pitali kolika novčana sredstva imaju na raspolaganju ili kavi su im zahtjevi, dok smo se pri istraživanja u župama orijentirali samo na zastupljenost određenih vrsta siromaštva na terenu, kako bismo što manje vremena oduzeli pastoralnom osoblju na terenu, a u isto vrijeme samo od korisnika Caritasa smo tražili detaljne informacije o stupnju naobrazbe, radnom i civilnom statusu i slično. Usporedbu možemo, donekle napraviti, samo ako promatramo zastupljenost makrokategorija siromaštva. Tu postoje određene statističke razlike, ali u osnovi one nisu jako izražene. Najzastupljeniji problemi među korisnicima Caritasovih usluga, u župama i među obiteljima su: ekonomsko siromaštvo, stare osobe u potrebi, zdravstvene poteškoće, osobe s posebnim potrebama i stambeni problemi. Ovo nam jasno govori da to jesu najveći problemi u BiH te da kroz naše projekte pružamo usluge najugroženijim populacija stanovništva.

Na koji način se određuje kriterij za mogućnost ostvarivanja prava na usluge koje pruža Caritas?

Caritas u BiH, a pod ovim pojmom podrazumijevam Caritas Biskupske konferencije BiH i naša tri (nad)biskupijska Caritasa, danas ima oko 35 različitih projekata u gotovo svim socijalnim područjima. S obzirom da se radi o zbilja raznovrsnim projektima nemoguće je odrediti jedinstvene kriterije. Različiti su kriteriji za korisnike projekata kućene njege starih osoba, za korisnike pučkih kuhinja, za korisnike savjetovališta, za centre koji pružaju pomoć osobama s posebnim potrebama i tako dalje. U osnovi, posljednjih godina Caritas nastoji svakog korisnika upoznati, razgovarati s njim, posjetiti ga u njegovom mjestu boravka, dobiti određenu vrstu preporuke, bilo od mjesnog župnika ili mjerodavnih javnih institucija, prije nego li poduzme konkretne akcije. Naravno, izuzetak su situacije u kojima je potrebna žurna pomoć o čemu prosuđuju stručne osobe. Jedno od temeljnih načela djelovanja Caritasa jest ono da se na prvom mjestu pomogne „najmanjima“, odnosno zaboravljenima, napuštenima, odbačenima, osobama s kojima „nitko ne želi prljati ruke“.

S obzirom da radite sa „živim ljudima“, a ne statistikama, koliko to utječe na rad i samu percepciju posla kojim se bavite?

U ovom poslu je bilo rada i sa kako vi kažete „živim ljudima“, ali i sa statistikom. Za mene osobno, ovo je bilo jedno novo iskustvo, s obzirom da ranije nisam imao velikog iskustva na polju statistike. Kombinacija praktičnog rada i sociološko-statističke analize predstavlja izazov za mene osobno, ali usudio bih se reći i za većinu djelatnika Caritasa u BiH. Rad u Caritasu, prema mom mišljenju, treba biti profesionalni rad i rad u koji ćemo unijeti svoje srce. Bez profesionalnosti nećemo nikada biti shvaćeni ozbiljno niti od korisnika niti od partnera, niti ćemo postići očekivane rezultate. Ali rad bez srca, nije Caritas. Naša jakost je upravo u pristupu kojeg imamo prema svakoj osobi, nije dovoljno siromaha samo „služiti“ , mi trebamo od siromaha stvoriti prijatelja.

Koliki značaj u svemu ovome ima Katolička crkva kao krovna institucija vaše organizacije?

Caritas je pastoralno tijelo Katoličke crkve osnovano radi promoviranja i svjedočenja kršćanske djelotvorne ljubavi. Stoga se ne može nikako odvajati djelovanje Crkve i Caritasa. Karitativno djelovanje je jedan od tri temeljna stupa poslanja Crkve: slavljenje svetih sakramenata, naviještanje Riječi Božje i služenje bližnjemu. Sva tri poslanja predstavljaju temeljno pastoralno djelovanje Katoličke crkve u cjelini. Ovaj projekt kao i svaki drugi projekt Caritasa ima odobrenje i potporu mjesnih biskupa, jer kako služiti bližnjemu ako ga ne poznajemo i ne prepoznajemo?

Katolički tjednik