Razgovor s gđom Nurom Begović, potpredsjednicom udruženja Žene Srebrenice

Jedina utjeha je vjera u Boga

Sarajevo, sri, 13. srp. 2011.

Prošlo je već 16 godina od najstrašnijeg zločina na tlu Europe nakon II. svjetskog rata – genocida u Srebrenici. Tisuće ljudi je ubijeno, a desetke tisuća ožalošćeno. Pravda koja bi zadovoljila majke, sestre, žene Srebrenice vrlo je spora. Mnoge među njima nisu ni dočekale uhićenje Karadžića i Mladića, a one koje su dočekale svjesne su da suđenje sporo napreduje.

Nura Begović rođena je i odrasla u Srebrenici. Vrijeme rata provela je u tom gradu sa svojom obitelji uz stalni strah. U srebreničkom holokaustu izgubila je jedinog brata, Adila, čiji posmrtni ostaci još uvijek nisu pronađeni te 16 članova uže obitelji. Gospođa Begović je sada zamjenica predsjednice udruženja Žene Srebrenice, čija je članica od samog njegovog osnivanja 1995.

Gđo Begović, jesu li zarasle rane srebreničke tragedije?

Nikad rane srebreničke tragedije ne mogu zarasti jer je u Srebrenici, u julu 1995., izvršen genocid nad 8.374 osobe: nešto žena, ostalo sve muška populacija, dječaci, srednji uzrasti i starci. Ubijene su cijele porodice, ubijeni majci sinovi: jedinci, po dva, tri, četiri sina i muževi braća i očevi. Muniri Mehmedović je ubijeno pet sinova i još je mnogo takvih majki. I kako i kad da rane zarastu? Ne mogu nikad. Mnoge majke su umrle, a nisu dočekale da pronađu kosti svojih sinova koje su životinje raznijele po šumi. Brojne grobnice su uništene, a i rijeka Drina je mnoge kosti odnijela.

Je li moguće biti vjernik nakon preživljene srebreničke tragedije?

Jedina utjeha je vjera u Allaha, jer Božja kazna je najteža kazna koja se može dogoditi. Ona je spora, ali dostižna. Mnogi, da su bili pravi vjernici i da su vjerovali da će ih Bog kazniti za počinjena zlodjela, ne bi ni ubijali majkama djecu, suprugama muževe, sestrama braću, djeci očeve i majke…

Zapitate li se kada postoji li Bog uopće ili u vjeri pronalazite odgovore za budućnost?

Ja vjerujem da Bog postoji, samo ne treba pretjerano vjerovati, sve u granicama. Mnogi vjernici, koji tumače vjeru, znaju pogrešno zavesti narod u nešto nemoguće zbog svog interesa. U vjeri pronalazimo i prošlost i sadašnjost i budućnost.

Glavni nalogodavci genocida u Srebrenici su uhićeni ili su pod zemljom. No, što s onima koji su još na slobodi? Što s odgovornošću Nizozemske koja je trebala štititi Srebrenicu?

Nisu svi uhapšeni, rekla bih. Glavni su i svi koji su ubijali nevine ljude. Oni koji su na slobodi još uvijek šire mržnju i prenose je na mladi svijet. Oni još uvijek misle na ubijanje i etničko čišćenje, a za sve to kriva je politika i zločinci koji su na vlasti. Mi nikada nećemo odustati tužiti Holandiju za odgovornost jer je bila posmatrač. Njezini vojnici nisu htjeli zaštititi ljude nego su ih predali snagama vojske Srba. Ovih dana donesena je odluka u korist Hasana Nuhanovića (kojem je ubijena porodica) i porodice Mustafić. Odluka glasi da je država Holandija kriva za ubijene članove porodice ovih dviju obitelji. Oni su prije nekoliko godina pokrenuli tužbu protiv države Holandije na tamošnjem državnom sudu. I mi kao Udruženje Žene Srebrenice smo, uz pomoć tima advokata iz Mostara, pokrenule (kolektivnu) tužbu na državnom sudu u Holandiji za odgovornost počinjenog genocida nad 8.374 osobe koje su ubijene u Zaštićenoj zoni Srebrenici.

Kako gledate na odluku suda kojom je Nizozemska odgovorna za smrt trojice Bošnjaka nakon pada Srebrenice tijekom rata u Bosni i Hercegovini?

Odluka je pravedna, a time je napokon zadovoljena pravda za one koji ju traže, to jest žrtve nad kojima je počinjen genocid. Država Holandija nije samo kriva za porodicu Nuhanović i Mustafić nego i za 8.374 osobe koje su ubijene u „zaštićenoj“ Srebrenici i koje nije zaštitilo holandsko Ministarstvo odbrane, odnosno holandski Bataljon koji se nalazio u Srebrenici.

Kakav je odnos haškog tužiteljstva prema žrtvama i majkama Srebrenice?

Bivša tužiteljica Carla del Ponte je bila nezadovoljavajuća. Ona se samo bavila politikom. Bila je arogantna prilikom susreta s porodicama čiji su najmiliji ubijeni. Znala se derati na majke ako bi joj postavile pitanje koje njoj ne odgovara. Primjerice, na postavljeno pitanje zašto sud u Haagu smanjuje kaznu zločincu ili ga oslobodi krivnje ako prizna da je počinio zločin, uz deranje, njezin odgovor je bio: „Šta vi imate od toga odgovara li on više godina?“ ili „Nevažno je što je on priznao zločin ili otkrio druge počinioce.“

Vi ste dugogodišnji član Udruženja Žene Srebrenice. Koja je misija i glavni cilj ove udruge?

Glavni cilj su istina i pravda: pronaći sve osobe koje se vode kao nestale i ubijene u tragediji Srebrenice, tj. pronaći njihove kosti; otkriti masovne grobnice; ekshumirati tijela iz masovnih grobnica za koje se već zna; identificirati i dostojno ih pokopati gdje odluče porodice (većina se odlučuje za Memorijalni Centar Potočari); ratne zločince pohapsiti, a kazniti i UN, tj. sve članice koje nisu zaštitile osobe koje su ubijene i protjerane iz zaštićene zone Srebrenica.

Vaše Udruženje je najavilo tužbu i protiv Carle del Ponte. Na kojim osnovama će se temeljiti tužba i što je konačni cilj ove tužbe?

Osnovica ove tužbe je da su u zgradi Haškog tribunala uništili dokazne, odjevne i lične predmete ubijenih osoba. Mi imamo saznanje da postoji zapisnik komisije (imena osoba koje su potpisale zapisnik za uništenje odjevnih ili ličnih predmeta koji je naredila Carla del Ponte). Konačan cilj je da se kazni tužiteljica i članovi komisije jer to nisu smjeli uraditi bez odobrenja porodica koje žive, a ti predmeti su pripadali njihovim ubijenim. To je dokazni materijal za počinjen genocid nad njihovim najmilijima.

Vi ste se vratili živjeti u Srebrenicu. Nakon svega što se tamo dogodilo, kako izgleda život u gradu koji je postao simbol stradanja i patnje?

Ja najviše volim svoj grad Srebrenicu, ma kako on sada izgledao! Težak je život u Srebrenici: ništa ne funkcioniše kao u normalnom svijetu. Najgore je kada pada mrak i dođe noć i sve je pusto i tiho. Teško je gledati u ruševine, odnosno u kuće koje su samo zidine, a najteže je kada znaš da je tu sve pobijeno i nikada se niko neće vratiti. Avlije, obradiva površina, zemljišta su u korovu, sve je kao prašuma. Najveća je tuga na selima. Kada pogledaš, ne zna se ni da je selo postojalo. Sve tužno i pusto. Umjesto ljudi srećeš zmije i razne životinje koje slute pustinji i nestajanju ljudskih života. U Srebrenicu se vraćaju samo starije osobe, za mladi svijet nema perspektive, nema posla, nema korza, nema kafića, sve je pusto. Starci, kako ko umre, tako se jedna po jedna kuća zatvara. Sve je tužno.

Imate li osjećaj da pojedine strukture žele na određeni način profitirati na srebreničkoj tragediji?

Neko ko ima moć sigurno profitira. Takvih je, mislim, najviše. Puno se govori o pomoći u Srebrenici, ali su to i dalje samo prazne priče.

Kako vrijeme prolazi čini li Vam se da se ljudi trude zaboraviti genocid u Srebrenici?

Ljudi, odnosno neljudi, žele zaboraviti genocid i to oni baš oni koji su ga počinili. Pojedini političari koji kroje sebi bolju budućnost kroz politiku isto to čine.

Koja je vaša poruka za one koji negiraju genocid u Srebrenici?

Tražili smo da se uvede zakon na nivou BiH prema kojem će biti kažnjeni oni koji negiraju genocid. Postoje sudske odluke i iz Haškog tribunala te presuda Krstiću iz suda BiH da je počinjen genocid nad osobama koje su se nalazile i koje su ubijene u zaštićenoj zoni Srebrenica.

Ima li budućnosti u Srebrenici za sve njezine stanovnike?

Ima budućnosti, samo treba volja političara i cijelog svijeta da se pomogne Srebrenici u izgradnji. U materijalnom smislu valja osposobiti privredu, zaposliti što više mladog svijeta, otvoriti što više škola, osnažiti zdravstvo, sigurnost te poticati na povratak.

Razgovarala: Ksenija Ninić
Katolički tjednik

Najave

Sarajevo, sri, 31. pro. 2025.

Humanitarni koncert „Imaj srce…“ za školovanje djece i mladih u Stadlerovom dječjem Egiptu u Sarajevu i djece iz obitelji kojima je potrebna pomoć i podrška

uto, 18. stu. 2025.

Zenica: Okrugli stol „Religijske perspektive brige za zajednički dom“

Mostar, ned, 16. stu. 2025.

Mostar: Praizvedba Palestrinina djela Missa Papae Marcelli u crkvi svetoga Mateja

Vijesti

Vukovar, uto, 18. stu. 2025.

Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje

Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje odlukom Hrvatskoga sabora obilježava se 18. studenoga u sjećanje na dan kada je 1991. godine slomljena herojska obrana Vukovara i kada je u Škabrnji počinjen stravičan zločin nad civilima

Rwentobo (Uganda), uto, 18. stu. 2025.

Nakon gotovo četiri mjeseca stigla oprema za školu koju sestre franjevke grade u Ugandi

Izgradnja Osnovne škole „Sv. Klara“ u Rwentobu donosi mnogo radosti, ali i niz praktičnih izazova – ističu sestre. U prikupljanju teško nabavljive opreme pomogli su brojni ljudi čija se dobrota pretočila u darove koji su potom krenuli na put dug 113 dana

Tolisa, uto, 18. stu. 2025.

Tolisa: Završen tečaj znakovnog jezika u organizaciji Ansambla Raščica i Muzeja “Vrata Bosne”

Tečaj je održan pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva civilnih poslova, a pohađalo ga je 17 polaznika različitih dobnih skupina i profesija

Jaklići/Rama-Šćit, uto, 18. stu. 2025.

Preminuo otac fra Ivana Tučića, svećenika franjevca Bosne Srebrene

Sprovod pokojnog Joze bit će u srijedu 19. studenog 2025. u 14 sati na groblju u selu Jaklići, župa Rama-Šćit

Intervju

Zagreb, pet, 15. kol. 2025.

Mons. Tomo Vukšić: Treba dobro paziti da se u pučku pobožnost ne uvuče sadržaj koji ne bi bio spojiv s kršćanskom vjerom

''Jedna je od najjačih ljudskih želja da se ne umre, da se ne doživi kraj, da umiranje nije prelazak u ništavilo, da poslije ovoga načina života nema ništa drugo. Jednostavno rečeno, normalan čovjek želi živjeti. Zauvijek živjeti.''

Žepče, pet, 11. srp. 2025.

Gimnazija KŠC-a „Don Bosco“ Žepče: 100% uspjeh učenika na državnoj maturi u RH

U kronikama Katoličkog školskog centra „Don Bosco“ u Žepču ostat će zapisana činjenica da su na kraju školske godine 2024./2025. svi učenici Gimnazije koji su polagali državnu maturu u Republici Hrvatskoj to uspješno učinili

Zagreb, pon, 14. tra. 2025.

Intervju kardinala Bozanića za HKR povodom izdavanja zbirke propovijedi o Alojziju Stepincu

Zagreb, sub, 22. ožu. 2025.

Biskup Majić za HKR: Ne možemo imati što i razvijene biskupije, ali ima prostora za djelovanje

Uoči Nedjelje solidarnosti i Tjedna solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u BiH – od 23. do 30. ožujka 2025. godine – banjolučki biskup Željko Majić gostovao je u emisiji „Sutra je dan Gospodnji“ HKR-a

Vatikan, sub, 15. ožu. 2025.

Razgovor s kardinalom Grechom o Crkvenoj skupštini 2028.

Razgovor s kardinalom Grechom objavljen je u izdanju lista „L`Osservatore Romano“ od 15. ožujka. Cjelovit prijevod koji nam donosi Informativna katolička agencija prenosimo u cijelosti.

Alep, pon, 10. ožu. 2025.

Biskup Hanna Jallouf o trenutnom stanju u Siriji

Što se događa u Siriji? Guraju li oružani sukobi posljednjih dana zemlju natrag u građanski rat? Iznevjerava li novi režim svoja obećanja nacionalnog ujedinjenja i tolerancije prema manjinama? To su pitanja na koja je odgovarao biskup Hanna Jallouf

Mostar, čet, 06. ožu. 2025.

Proslavljena druga godišnjica Zbora liječnika „Rafael“

Zbor liječnika „Rafael“, jedinstveni takav u Bosni i Hercegovini, 6. ožujka proslavlja svoju drugu godišnjicu djelovanja. Tom prigodom razgovarali smo s maestrom don Draganom Filipovićem, voditeljem i suosnivačem Zbora

Vatikan, sri, 05. ožu. 2025.

Nadbiskup Parra: Molitve ljudi su utjeha za Papu

Zamjenik za opće poslove Državnog tajništva Svete Stolice Nadbiskup Edgar Peña Parra dao je intervju 5. ožujka o viđenju Crkve i zdravstvenom stanju pape Franje za Dnevnik Talijanske biskupske konferencije (CEI) „Avvenire“

Rubrike

Foto galerija

18. studenoga 2025.