Razgovor s biskupom banjolučkim mons. dr. Franjom Komaricom

Susretu koji je vođen idejom: «Korake nam upravljaj putovima mira i dobra, Kriste!», nazočilo je, prema procjenama, oko 15.000 mladih iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i dijaspore. Nakon posjeta pape Ivana Pavla II. ovo je najveći skup katolika u ovoj biskupiji koja je 1991. brojila 60.315 katoličkih duša, a nakon rata ih je ostalo 7.044. Je li ovaj Susret tračak nade za bolje sutra u ovoj biskupiji ostaje nam za vidjeti, a svoje razmišljanje s nama je podijelio biskup banjolučki i domaćin ovog susreta mons. Dr. Franjo Komarica.

Ovogodišnji Susret hrvatske katoličke mladeži održava se u Livnu, što ovaj događaj znači Vašoj biskupiji?

Za mlade župa Livanjskog dekanata nadam se da će biti novi poticaj za veće samopouzdanje i veći angažman u vlastitoj župi kao i izraženiju ljubav prema svome lijepom kraju.
Za malobrojne mlade katolike po župama ostalog dijela biskupije susret s velikim mnoštvom mladih istomišljenika iz drugih krajeva BiH i Hrvatske nadam se da će također podići njihovo, inače svjedočko samopouzdanje i umanjiti nametnuti im kompleks manje vrijednosti.

Što mislite koliko ovaj Susret hrvatske katoličke mladeži znači mladima i na koji ga način doživljavaju?

To ovisi dobrim dijelom o njihovoj temeljitoj duhovnoj pripremi, koja je predviđena kroz prikladne kateheze kroz nekoliko mjeseci. Mislim da se većina mladih rado i ozbiljno uključuje u cjelokupni program predviđen za ovakve Susrete i da im to pomaže u rastu osobne vjere i u učvršćivanju njihovog mjesta i odgovornosti prvenstveno u vlastitoj župnoj i biskupijskoj zajednici.

Koju poruku mladež može pronaći u ovim susretima?

Ovisi i od teme Susreta, ali općenito uzevši Susreti bi se trebali usredotočiti na osobu Isusa Krista, nazočna i djelotvorna u njegovoj Crkvi kroz povijest i u sadašnjosti te uređivanje osobnog i zajedničkog odnosa prema Kristu i njegovim zapovijedima.

Vi ste predsjednik Organizacijskog odbora za pripremu Susreta u Livnu. Što sa sobom nosi predsjedavanjem ovim Odborom?

Nosi predvođenje i koordiniranje rada članova Odbora uključujući i sve pododbore. Zahvalan sam od srca svim članovima i Odbora i pododbora koji su se svojski trudili uraditi povjerene im zadaće. Neki od njih zaslužuju posebnu pohvalu. Neka im svima dobri Bog uzvrati novim darovima i spremnošću da se zalažu za dobro naše mjesne i domovinske Crkve.

Oko 15.000 mladih se odazvalo ovom Susretu, je li toliki broj mladih očekivan i što u njemu možemo prepoznati?

Ni u najoptimističnijim prognozama na početku rada odbora nismo očekivali ovoliki broj. Zahvalan sam Bogu i svima koji su na bilo koji način pridonijeli da se toliko mladih odluči doći u moju, teško ranjenu biskupiju i da pokažu svoju solidarnost s nama.

Drugog dana Susreta ujedno jest i spomendan blaženog Ivana Merza. Može li ovaj hrvatski katolički velikan biti i danas uzor mladima i na koji način?

Tko je velik pred Bogom taj bi trebao biti velik i u očima nas ljudi. Blaženog Ivana je Bog proslavio podizanjem na čast oltara cijele Crkve. To je učinio osobno svetac naših dana veliki papa Ivan Pavao II. On ga je osobno stavio našim mladima za uzor i zaštitnika. A sadašnji mu se Sveti Otac Benedikt XVI. – kako mi osobno reče: „Svaki dan moli“. Naši mladi su pozvani da i sami pokažu koliko dopuštaju Duhu Svetom da ih on potiče na svetost, kao što je to učinio na divan način sin naše zemlje blaženi Ivan.

Što ovakvi susreti znače mjestima, gradovima i župama u kojima se održavaju?

Trebali bi razbuditi sve raspoložive duhovne potencijale kod pripadnika Katoličke crkve ali i kod njihovih sugrađana, da se udruže u afirmiranju i promoviranju duhovnih vrednota osobito kod mladog naraštaja.

Znamo kako će mnogi mladi biti smješteni u obiteljima iz livanjskih župa. Kako ljudi reagiraju na činjenicu da će im u kućama biti nepoznati mladi ljudi iz različitih krajeva države ali i susjedstva? Je li bilo teško pronaći ugostiteljske obitelji?

Većina mladih će ostati po župama livanjskog kraja, ali će ih po više stotina krenuti i u druge krajeve biskupije, dakako i u župe banjolučkog kraja. Uopće nismo razmišljali o ugostiteljskim objektima, jer nam je želja bila da se mladi susretnu s našim vjernicima u njihovim životnim ambijentima te tako steknu dragocjena životna iskustva.

Koja je poruka koju šaljete mladima na ovim Susretima?

Srž poruke je već naznačena u himni Susreta: Korake nam upravljaj putovima mira i dobra, Kriste! Kristu, nazočnom i djelotvornom u njegovoj Crkvi staviti na raspolaganje sve svoje snage uma i srca u izgradnji Njegova kraljevstva i usrećivanju što većeg broja ljudi u našim životnim sredinama.

Razgovarala: Ksenija Ninić
Katolički tjednik