Mnistar za pitanje branitelja HNŽ-a Oliver Soldo

Razgovarao: Josip Vričko

Ministar Oliver Soldo rođen je 12. lipnja 1971. u Mostaru gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Zvanje inženjera poslovne informatike stekao je na Sveučilištu u Zagrebu, a na mostarskom Ekonomskom fakultetu stekao stručnu spremu diplomiranog ekonomista.

Prije negoli je došao na položaj ministra u Ministarstvu za pitanja branitelja Vlade Hercegovačko-neretvanske županije, radio je u Ministarstvu unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije, obnašao dužnosti vijećnika Gradske općine Mostar Jug i Grada Mostara i bio zastupnik u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije. Ratni je vojni invalid te nositelj Spomenice Domovinskog rata i Reda hrvatskog križa.

Povod za razgovor s ministrom Soldom je Dan branitelja te slijedom toga aktualni položaj braniteljske populacije.

Često se, gospodine Soldo, osobito kada to čine politički dužnosnici, ističe kako se odnosom prema dragovoljcima i veteranima, ratnim invalidima i obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, iskazuje osobni stav prema Domovinskom ratu. No, kako to izgleda u realnom životu, izvan, dakle, prigodničarskih govora?

Upravo tako kako ste naveli, sveta je briga svih dužnosnika koji obnašaju javne funkcije da u svom svakodnevnom radu skrbe, svatko na svoj način u sklopu svojih ovlasti, o našim braniteljima. Jer skrb o svakom branitelju, osobito stradalnicima iz Domovinskog rata, ujedno je jedan od stupova čuvanja vrijednosti, digniteta Domovinskog rata. Nerijetko se u Zakonu prava branitelja i članova njihovih obitelji definiraju kao prioriteti, što se često ne poštuje, te bi ista trebali staviti kao obvezatna, s apsolutnom prednošću, kao primjer ističem zapošljavanje branitelja i djece poginulih branitelja i najtežih ratnih vojnih invalida.

Nažalost, često pojedini dužnosnici u svakodnevnom radu zanemare ovu svetu obvezu, te branitelji osim uskraćenih im prava doživljavaju nelagodu i frustracije.

Opet s druge strane, osobito u predizborno vrijeme, braniteljima se daju nerealna obećanja, te su njihova očekivanja iznad mogućnosti i standarda našeg društva i države, te se nakon izvjesna razdoblja pojavljuju dodatna razočaranja kod branitelja. Ipak treba napomenuti da branitelje najviše zabole nepravde u raspodjeli ovo malo dobra što ga zajednički uživamo u BiH.

Budući da ste ministar u Vladi HNŽ-a, molim vas da povučete paralelu glede položaja branitelja u vašoj županiji s položajem u Bosni i Hercegovini, napose u Federaciji BiH.

Prije nego se povuče paralela, treba reći da položaj branitelja u Bosni i Hercegovini nije na zadovoljavajućoj razini: neuravnotežena su rješenja, odnosno zavise od sredine do sredine, što dodatno unosi razdor među branitelje. Uzroke nalazimo u neravnomjernoj razvijenosti županija, ali i u nepravednoj proračunskoj raspodjeli sredstava s Federacije prema županijama i općinama/gradovima. Što se tiče položaja branitelja u HNŽ-u, također nije u cijelosti zadovoljavajući te nastojimo iz godine u godinu uvećavati sredstva za nove programe prepoznajući potrebe branitelja.

Nerijetko se isticao kao problem ustroj Federalnog ministarstva, koji je onda doprinio tomu da branitelji HVO-a nisu ravnopravni na razini entiteta. Je li k tomu (i danas) tako?

Položaj branitelja HVO-a nije ravnopravan položaju borca Armije RBiH, od priznavanja broja i jačine odličja HVO-a, pa do sudjelovanja pripadnika HVO-a u javnim pozivima i programima Federalnog ministarstva branitelja. Jedan od primjera neadekvatna informiranja branitelja HVO-a je i neažuriranje/uskraćivanje mrežne stranice i tiskanica Federalnog ministarstva na hrvatskom jeziku. Minimalan korak bi trebalo učiniti da se Federalno ministarstvo ustroji po primjeru ministarstva u HNŽ-u, tj. jednako zastupljena oba sektora, HVO i Armija, koji su ravnopravni i na ravnopravan način zadovoljavaju potrebe svojih korisnika.

Nerijetko se, nažalost, čuje kako su obitelji poginulih i nestalih branitelja zaboravljene. Kakva je glede toga situacija u HNŽ-u?

Njihova prava su definirana Zakonom o pravima branitelja i članova njihovih obitelji, a obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja imaju pravo na obiteljsku invalidninu koju ostvaruju, a obitelji poginulih HVO-a imaju mirovinu iz RH. Također imaju pravo na prioritetno stambeno zbrinjavanje ako su stambeno nezbrinuti. Sva prava iz oblasti zdravstvene zaštite i po prioritetu prava na zapošljavanje na koje obitelji poginulih branitelja participiraju.

Napravili smo sporazum s Federalnim zavodom za zapošljavanje za Program upošljavanja djece poginulih branitelja. Zajedno s višim razinama vlasti urađen je program u kome Ministarstvo ulaže dio novca i Federalni zavod za zapošljavanje, te se objavljuje natječaj preko Službe za zapošljavanje. Obvezno je sudjelovanje gospodarstvenika ili drugih institucija koje trebaju prihvatiti djecu poginulih branitelja da obave staž do tri godine. Sufinancira im se neto-plaća u iznosu od 800 KM za visoku stručnu spremu i 600 KM za srednju stručnu spremu. Taj program traje već pet godina i imamo dosta uspjeha, a preko 150 djece poginulih branitelja i djece ratnih vojnih invalida je u našoj županiji odradilo jednogodišnji ili višegodišnji staž. Po istom programu i u našem Ministarstvu imamo četvero djece poginulih branitelja koji obavljaju staž. Cilj je da se djeca uključe i osnaže svoje radne kompetencije, da steknu radno iskustvo.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba