General-pukovnik Anto Jeleč, načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH

Gosp. Jeleč rođen je1959. u Omanjskoj na prostoru drevne Usore. Životni put ga je iz rodnoga kraja odveo do Mostara gdje je završio Fakultet strojarstva i računarstva stekavši zvanje strojarskoga inženjera. Nesretni rat iz 1990-ih nagnao ga je da na terenu primijeni znanje stečeno u Školi pričuvnih časnika u Bilećoj te dadne svoj obol obrani Usore gdje je, između ostaloga, bio zapovjednik 110. brigade HVO-a Usora. Kao aktivni časnik dočekao je dane mira te postao dio zajedničkih Oružanih snaga BiH na čijem je čelu od 2013. Kroz niz odgovora podijelio je s nama svoje viđenje aktualne situacije u BiH te stavio naglaske na značaj svetkovanja Božića. Oženjen je i otac četvoro djece.

Poštovani generale Jeleč, katolici u Bosni i Hercegovini, zajedno sa svojim susjedima pravoslavcima, muslimanima i ostalima, već dvadeseti Božić, nakon što je utihnula grmljavina oružja iz 1990-ih, dočekuju moleći i za mir. Što je to zapravo mir gledano iz kuta jednoga vojnika?

Mir je kruna kojoj bi svaki čovjek trebao težiti, a rezultat je razumijevanja istine i ispravna življenja sukladno ljudskim i duhovnim vrijednostima. Stoga i osobno smatram da je mir dar Božji i jedna od najdragocjenijih potreba čovječanstva. Bosna i Hercegovina je naša prelijepa i jedinstvena domovina, prepuna bogatstava različitosti u svekolikom smislu, a kojih, na našu radost, nisu pošteđene ni njezine oružane snage. Naše teško iskustvo ratnih strahota je neprocjenjivo jer znamo čemu težimo i protiv čega se borimo, a isto tako znamo što čuvamo. Tako smo od države koja je bila konzument inozemnih intervencija, postali država koja, svojim znanjem, iskustvom i opredjeljenjem, pomaže drugima da što lakše prebrode nedaće kojima smo i sami bili izloženi.

Angažiranjem pripadnika Oružanih snaga u operacijama kolektivne sigurnosti, Bosna i Hercegovina daje izravan doprinos u realiziranju operacija potpore miru i jasno iskazuje opredjeljenje da, kao odgovorna članica međunarodne zajednice, želi dati adekvatan doprinos zajedničkim naporima za uspostavljanje i očuvanje mira i stabilnosti u svijetu.

Vi ste u vremenu posljednjega rata na ovdašnjim prostorima, između ostaloga, bili zapovjednik 110. brigade HVO-a u svojoj rodnoj Usori. Biste li mogli povući paralelu između angažmana u tom vremenu i sadašnjih izazova koji su pred Vama i vojnicima općenito?

Kada su se nad Usorom, širom regijom i Bosnom i Hercegovinom nadvili teški, tmurni oblaci rata, stradanja i progona, od sjevera, juga, istoka i zapada, osjetila se potreba dragovoljaca, mudrih i hrabrih ljudi, da mobiliziraju sve svoje intelektualne i druge potencijale, okupljajući snagu u cilju i iz potrebe zaštite interesa svog hrvatskog, a i drugih naroda i šire u BiH, radi njihove zaštite, zaštite časti, imovine i slobode, političkih interesa, kulturne baštine i prostora življenja. Radi bolje održivosti i zaštite naroda i prostora Usore te stvaranja snažnije i kvalitetnije infrastrukturne vojne organizacije i obrane vjekovnih prostora življenja, od malih postrojbi ustrojena je 110. brigada HVO-a Usora. Jedinstvo svih pripadnika, bez obzira na etničku pripadnost i vjeru, učinilo je da smo obranili svoje prostore, opstali i bili dio mirovnih rješenja, unutarnjeg i administrativnog uređenja BiH, te postali jamac održivosti mira, slobode i gradnje bolje budućnosti.

Jednako tako OS BiH formirane su sukladno zakonskim rješenjima obaju domova Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, a nastale su spajanjem entitetskih vojski (rekli bismo tri vojske), s ciljem da budu snaga dobra i da pomognu vlastima, narodima i svim građanima BiH u slučaju elementarnih nepogoda, izgradnji infrastrukture, spašavanju unesrećenih zrakom i zaštiti interesa BiH, njezine samostalnosti i njezina suvereniteta, te gradnji mira u svijetu. OS BiH jamac su državnosti BiH, njezina ugleda, kako u regiji, tako i u svijetu, a izrasle su u jednu respektabilnu vojnu snagu, prepoznatljivu po svojim djelima, a u cilju izvršenja svih pred njih postavljenih zadaća, kao i po usvajanju NATO standarda, jačanju sposobnosti i stjecanju uvjeta za prijam u NATO i EU.

Današnja Bosna i Hercegovina, koja je politički rođena u Daytonu, pokazuje mnogobrojne nefunkcionalnosti. Međutim, 1. prosinca 2015. obilježena je 10. godišnjica postojanja Oružanih snaga BiH koje su – možemo slobodno reći – simbol jedinstva ove zemlje. Što nam to onda zapravo govori?

Mi smo ove godine proslavili dva važna jubileja – 10. obljetnicu formiranja Oružanih snaga BiH, ali i još jednu značajnu obljetnicu – 15 godina našeg sudjelovanja u operacijama potpore miru u svijetu.

Reforma obrambenog sustava, kojom su nastale OS BiH, od relevantnih čimbenika međunarodne zajednice ocijenjena je kao najuspješnija u postdaytonskoj BiH. Možemo reći da su Oružane snage BiH mlada institucija koja je od svog osnutka do danas neprekidno i kontinuirano izrastala i jačala. Do danas OS su se razvile u modernu i respektabilnu vojnu snagu prepoznatljivu u regiji pa i u svijetu. Oružane snage su, kao jedinstvena oružana snaga svih naroda u BiH, proteklih 10 godina, profesionalnim i odgovornim izvršenjem zakonom propisane misije i zadaća u zemlji i inozemstvu, stekle povjerenje institucija vlasti, civilnog pučanstva, kao i značajan ugled u međunarodnoj zajednici. To su ukratko, po mom mišljenju, i najveće vrjednote ovog jubileja.

Tako da s ponosom mogu reći da smo svih ovih godina ostvarili značajan napredak na gotovo svim područjima rada i funkcioniranja.

Nažalost, neposredno prije obilježavanja godišnjice, tj. 18. studenoga, vehabija Enes Omeragić u Rajlovcu je iz vatrenoga oružja ubio vojnike Armina Salkića i Nedeljka Radića, a ranio Dževada Ljukovca, da bi potom i sebi presudio raznijevši se bombom u obiteljskoj kući. Ovaj teroristički čin uznemirio je bh. pučanstvo. Kako je vojska reagirala?

Naravno da pripadnici OS-a nisu ostali imuni na sva ta događanja. Oružane snage BiH su jedna obitelj koja je nažalost izgubila svoja dva člana. Napad na nenaoružane pripadnike OS-a BiH predstavlja napad na cijele Oružane snage i našu državu BiH. No, ova događanja nas nisu uplašila. Bez obzira na to što smo na meti neprijatelja naše države, čvrsto smo riješeni da i dalje, još odlučnije, učinkovitije i hrabrije, nastavimo s realiziranjem svoje misije i zadaća u službi i interesu svih građana naše zemlje, a u cilju jačanja i izgradnje bolje i prosperitetnije BiH.

Bosna i Hercegovina, odnosno njezine Oružane snage dio su svjetske koalicije za borbu protiv terorizma. Ovaj i ostali nedavni nemili događaji nas neće pokolebati da nastavimo raditi sukladno zacrtanim planovima i definiranim ciljevima. Nastavit ćemo odlučno koračati na putu ka NATO-u, odnosno Europskoj uniji. Mogu reći da ćemo iz svega ovoga izići jači i spremniji i da ćemo nastaviti profesionalno izvršavati zadaće za dobro i interese BiH kao i svih njezinih građana.

Vi ste i na svojoj koži osjetili „ruku nemira“ bivajući žrtvom „incidenta“ u tunelu Salakovac, i to samo dva dana nakon terorizma u Rajlovcu – 20. studenoga kada je Zlatko Humo, inače uposlenik Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) i sin bivšega ministra gospodarstva u Vladi HNŽ-a Esada Hume, koji je također poznat po nasilničkom ponašanju, pod Vaš automobil bacio neku eksplozivnu napravu. To je okarakterizirano kao kazneno djelo izazivanja opće opasnosti. Stječe se dojam da je sve to jednostavno zataškano, odnosno banalizirano. Kako Vi na to gledate i što su državna tijela do sada uradila?

Simptomatično je da se taj „incident“ dogodio upravo na Dan žalosti u cijeloj BiH kada su svi građani BiH tugovali i bili u boli i nevjerici zbog ubijenih vojnika u ovom terorističkom napadu, prvom na OS BiH od njihova utemeljenja.

S obzirom da je uporaba bilo kakvih pirotehničkih sredstava strogo zabranjena, ni dandanas nije mi jasno zašto bi netko, a posebno ako se radi o uposleniku Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA), nosio u vozilu bilo kakvu eksplozivnu napravu (petardu, topnički udar, priručne eksplozivne naprave ili, ne daj Bože, bombu) i bacao je, poglavito na dan pokopa ubijenih vojnika, u povodu čega su odgođene sve kulturne, sportske i druge zabavne aktivnosti. U državi BiH je službeno proglašen Dan žalosti, a to daje na težini cijelom ovom nemilom slučaju. Je li to bilo usmjereno izravno prema meni ili prema nekom drugome, to trebaju utvrditi nadležna tijela. Ja sam, hvala Bogu, izišao zdrav iz svega toga. Međutim, takve stvari zasigurno rade ljudi koji ne vole Bosnu i Hercegovinu, ne vole mir u BiH i ne vole ono što vole svi dobri ljudi u zemlji. Siguran sam da će država BiH i sve njezine sigurnosne strukture, kao i agencije za provedbu zakona na svim razinama vlasti, iznaći učinkovita rješenja, da u budućnosti spriječimo ovakve i slične događaje koji ugrožavaju, ne samo OS BiH, nego i državu BiH i sve njezine građane.

Mi smo im spremni u tim koordiniranim aktivnostima uvijek pružiti svu potrebitu i zahtijevanu potporu.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju