Fra Ivan Bradarić, gvardijan u Šibeniku

Fra Ivan je rođen 1969. u selu Donji Vukšić, župa Ulice kod Brčkog. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnoj Bosni, a kod franjevaca konventualaca stekao je osnovnu formaciju i teološku izobrazbu u Zagrebu i Rimu. Obavljao je razne službe u provinciji: član uprave, odgojitelj, urednik Veritasa. Posebno se istaknuo vođenjem brojnih hodočašća od čega je, primjerice, samo u Padovi u 60-ak navrata s njime bilo više od 10 000 hodočasnika. Trenutno je gvardijan u drevnom samostanu sv. Frane u Šibeniku i rektor hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića. S njim smo razgovarali o duhovnoj ponudi za vrijeme odmora, kulturnim sadržajima koji se nude na jadranskoj obali te „ljetnom ritmu“ svetišta u Šibeniku...

Nalazimo se pred omiljenim dijelom godine za većinu ljudi: godišnjim odmorima. Budući da se u turističkim mjestima, među koja spada većina gradova na Jadranu, gotovo svakodnevno mogu susresti ljudi sa svih kontinenata, različitih rasa, kultura, vjera, recite nam koliko je točna rečenica da turizam spaja i povezuje kulture i ljude?

Ono što kao promatrač primijetim jest da su naši turisti uglavnom samo korisnici mora i sunca po danu, a po noći šetači. Zastanu tamo gdje se nešto događa, malo pogledaju pa nastave svoju šetnjicu.

Povezivanje je moguće i ima smisla ukoliko se cijela lokalna zajednica potrudi u prezentaciji svoje baštine, tradicije i kulture, organiziranjem sajmova, koncerata, priredbi, plesova… kojima će goste iz drugih zemalja zabaviti, ali im dati i da upoznaju nešto o nama. Sve se ovo mora ponavljati tijekom ljeta u nekom tjednom ritmu. Sigurno bi bilo zanimljivo napraviti anketu među turistima koji završavaju svoj odmor što su sve o nama naučili; koliko poznatih osoba iz povijesti, kulture, znanosti upoznali; koja su jela kušali; koliko riječi na hrvatskom naučili i koje…

U Šibenik dolaze mnogi turisti kako bi uživali u znamenitostima, odmoru, moru... Recite nam kakva je tzv. duhovna ponuda koja se prezentira turistima gdje djelujete kao gvardijan?

Stječe se dojam kako je sve teže turistima-vjernicima tijekom njihova odmora ponuditi i duhovni sadržaj. No, uz malo slobode kreativnoga duha lako se dođe do dobrih inicijativa i primjera. Govorim o iskustvima naše Šibenske biskupije i samo ono što sam do sada čuo. U župama Mandalina i Zablaće redovnici spiritanci preko ljeta imaju svete mise uz hrvatski i na poljskom i engleskom, a župnik u Vodicama svjedoči kako je tijekom ljeta kod njega znatno povećan broj vjernika u crkvi, odnosno ispred i okolo crkve. Veoma uspješan se pokazao i prošloljetni duhovni susret Nightfever u šibenskoj katedrali. Svaka od ovih inicijativa se pokazala dobra i izvrsno prihvaćena što govori da među brojnim turistima ima i golem broj vjernika. Na tom tragu će i naše svetište ovog ljeta proširiti svoju duhovnu ponudu i u večernjim satima za one šetače koji žele malo mira. O inicijativi ćete više moći pročitati na stranicama svetišta www.svetiste-sibenik.hr.

Često se može čuti i vidjeti kako mnogima godišnji odmor od poslova znači i odmor od molitve, odlaska na misu. Kakva su Vaša iskustva i što Crkva nudi i kaže vjernicima na tom planu?

Vjernici znaju što im Crkva nudi i poručuje. Posljednjih godina stvorila se nekakva paradigma o tome kako je dobar odmor onaj koji nudi nemoral lukavo upakiran u ponudama lake zabave, nesnošljivo jake glazbe i jednako tako jakih napitaka. Svjedočanstva mladih koji prođu ovakva iskustva su upravo traumatična. Osjećaju se prevareni, izigrani i nadasve izmoreni. Kao da im je nešto uzeto. Naravno, oduzet im je mir.

Nema odmora bez dobrog duhovnog sadržaja. Svijet danas nudi lažne oblike zabave u vrijeme godišnjih odmora, a glavni motiv ovakvih zabava je što veća zarada. Svjetovni mediji jako pogoduju promociji takvih zabava. Rezultat tako provedena odmora i zabave je još veći umor i sasvim sigurno prazan novčanik.

Čitajući stare katoličke novine, možemo svjedočiti kako se tolerancija prema neprikladnom odijevanju pri ulasku u crkvu stalno liberalizira... Mnogi svećenici u župama koje su turistička odredišta žale se da turisti na misu u crkvu dolaze neprikladno odjeveni. Imate li Vi takvih problema i kako ih nastojite riješiti?

U crkvama na našoj hrvatskoj obali skoro svugdje stoje primjerene (ilustrirane) ploče kojima se moli, poziva ili upućuje posjetitelje da ne ulaze u crkvu ako su neprikladno odjeveni. Nažalost, to se vrlo često ignorira i ne poštuje. Često sam u udarnim terminima i sam u crkvi kako bih odgovorio na pitanja turista ili im progovorio o svetištu, pa ih moram zamoliti da poštuju diskreciju kakva se pristoji sakralnom objektu. Nažalost, postoji još jedan problem koji je sve prisutniji, a to su životinje. Turisti na odmor dolaze sa svojim kućnim ljubimcima, najčešće psima, te pokatkad žele ući i u crkvu. Moram priznati da se iznenadim kako burno reagiraju kada ih upozorite da ne mogu sa životinjama ući u crkvu.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju