Nakon pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj i proslave Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji tema obitelji ponovno je zadobila, barem na trenutak, središnje mjesto. Kako se to može odraziti na hrvatsko društvo, koji su odjeci Papinih poruka, ali i kakva je trenutačna slika obitelji u Hrvatskoj pitali smo katoličkog liječnika dr. Petara Krešimira Hodžića, voditelja Ureda za obitelj Hrvatske biskupske konferencije.
Poštovani gosp. Hodžiću, nedavni pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj ostat će, između ostaloga, upamćen i po snažnim porukama koje je uputio hrvatskim obiteljima. Možda središnja misao bila je: „Drage obitelji, budite hrabre!“ Zbog čega je Papa upravo ovo istaknuo? Čega se obitelji danas trebaju plašiti?
Poruke pape Benedikta XVI. hrvatskim obiteljima bile su ne samo snažne nego i ohrabrujuće jer se suvremena naravna obitelj nalazi pred sve većim i sve brojnijim izazovima. Toga su bili svjesni i hrvatski biskupi kada su donijeli odluku da se organizira Dan obitelji 2011., a Sveti Otac još je više tomu dao na važnosti odlukom da predsjedanje Prvom nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji bude glavni razlog njegovog apostolskog pohoda Hrvatskoj. Papa je, izrekavši riječi ohrabrenja, zapravo ponovio ono što pronalazimo u živoj riječi Svetog pisma, ali i nastavio na tragu svoga prethodnika blaženog pape Ivana Pavla II. Velikog. Strah se uvukao u svijet i srce čovjeka kao posljedica prvog grijeha i njegov izvor nije u Bogu. Zato nas Bog po svojoj riječi u Bibliji poučava da se strah izgoni savršenom ljubavlju, koje je Krist najsavršeniji uzor. Stoga, iako bi se u nedogled moglo nabrajati razloge straha, kako one izvan tako i one unutar obitelji, u sakramentu pomirenja i u euharistiji obiteljima se nudi najbolja prevencija i najbolji lijek protiv straha.
Što prema Vašem mišljenju danas najviše, uvjetno rečeno, kvari hrvatske obitelji?
Možda je najbolje govoriti o unutarnjim i vanjskim čimbenicima razaranja obitelji. Među unutarnje čimbenike možemo ubrojiti: kohabitaciju ili takozvani „brak na probu“ koja dokazano dovodi do pada odanosti u braku, manjkavu priprava za brak; pogrešno shvaćanje tijela i spolnosti, što se osobito očituje u krajnostima poput sveprisutne erotizacije i puritanizma; probleme komunikacije među članovima obitelji, nesnalaženje u osobnim i obiteljskim financijama, neučinkovito upravljanje vremenom te nedostatak bračne i obiteljske duhovnosti.
Brojni su i vanjski čimbenici, od kojih na prvom mjestu treba spomenuti pravnu regulativu s rastućim brojem odredbi i mjera koje nisu u korist obitelji, već joj izravno ili neizravno pričinjaju štetu. Od ostalih vanjskih čimbenika ističu se: neusklađenost rada i obiteljskog života, financijski tereti i dužničko ropstvo obitelji, protuobiteljsko djelovanje pojedinih sastavnica civilnog društva, mediji kad nameću protubračni i protuobiteljski mentalitet, školstvo koje sve manje odgaja za vrjednote kojima se izgrađuje obitelj.
U hrvatskom medijskom prostoru, ususret dolasku Svetoga Oca u Zagreb, moglo se primijetiti kako se, u pojedinim trenucima, poklanja dosta pozornosti onima koji su protiv katoličkog svjetonazora. U tom kontekstu prisjetit ćemo se tzv. Zakona o suzbijanju diskriminacije te Vas pitati je li institucija obitelji, ustvari, danas diskriminirana u Hrvatskoj?
Institucija obitelji u Hrvatskoj nedvojbeno je u sve težoj poziciji jer je izložena ugrozama, od kojih su najozbiljnije upravo one zakonodavne i medijske. Pod krinkom sloboda i prava manjina, sve više se narušavaju ćudoređe i prava većine građana, što bi se moglo svesti pod „kršćanofobiju“, odnosno netoleranciju i diskriminaciju kršćana. To se ponajviše očituje u činjenici da brak, za razliku od nekih drugih europskih zemalja, u Hrvatskoj nije ustavom zaštićena kategorija, te da je kao riječ „izgnan“ iz svih novijih politika, strategija i planova. Zakon o suzbijanju diskriminacije eklatantan je primjer rastućeg sekularnog totalitarizma. Donošenjem takvog zakona, koji prema tvrdnji autora nadilazi i europske smjernice, ciljano je stvorena podloga daljnjem rastakanju obitelji kakvo je viđeno u, primjerice, Španjolskoj. Nakon „uspjeha“ u Hrvatskoj liberalne snage su likovale i planirale iste scenarije za BiH i druge države ovog dijela Europe. S druge strane, raduje primjer Mađarske koja je nedavnim promjenama Ustava zaštitila naravni brak te život od začeća do naravne smrti. Tako nešto moguće je samo ako su u nacionalnim parlamentima vjerodostojni i čestiti ljudi koji će bez zadrške stati uz vrjednote te činiti većinu. Takve ljude potrebno je prvo izmoliti, a potom i izabrati na izborima. Hrvatska po mjeri obitelji jamči blagostanje i opstojnost naroda i države.
Hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović je u pozdravnom govoru Papi u zagrebačkoj zračnoj luci, između ostaloga, rekao da „bez obzira u kojem se OBLIKU u našoj suvremenosti ona pojavljivala, obitelj ostaje temeljnom jedinicom u kojoj se gradi svako, pa i hrvatsko društvo“. Kako biste Vi to komentirali?
Nije prvi put da se predsjednik Josipović, na sebi svojstven uglađen način, koristi tom formulacijom. Isto je učinio i prigodom primanja vezanog uz plenarno zasjedanje Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE) održanog u Zagrebu od 30. rujna do 3. listopada 2010. na temu Demografija i obitelj u Europi. Riječ je dakle o dosljednom stavu, a ne o slučajnom izboru riječi. Ta izjava sama u sebi predstavlja paradoks jer naravna obitelj kao građevna jedinica društva uspješno je prošla tisućljetnu probu, dok se za ostale oblike to ne može ustvrditi. Riječ je o još jednom primjeru relativizma u kojom svoje mjesto pronalazi i definicija obitelji „kao mjestu u kojem se više osoba okuplja oko zajedničkog frižidera“. Upravo kako bi se pomogli pri tom razlučivanju Svjetski kongres obitelji donio je Manifest naravne obitelji (vidi: familymanifesto.net)
Razvidno je da se različiti lobiji u Europi i svijetu ujedinjuju protiv kršćanskoga vrednovanja obitelji. Je li moguće i na koji način ujediniti kršćanske obitelji kada je riječ o zaštiti svetosti ove institucije?
Predugo su kršćanske obitelji uzimale naravni brak i obitelj kao nešto što se podrazumijeva samo po sebi. Sada kad su diktatura relativizma i „gender“ revolucija uzeli maha ne preostaje ništa drugo nego žurno probuditi svijest i međusobno se povezati prvo na pastoralnom, a potom na građanskom i društvenom planu. Papa Benedikt XVI. na to je izrijekom pozvao u završnom obraćanju sudionicima Svjetskog susreta obitelji 2009. u Meksiku. Na tom tragu je i projekt
Mozaik obiteljskih prava Ureda HBK za obitelj koji donosi 15 katehetskih radionica priređenih prema Povelji o pravima obitelji Svete Stolice (vidi: obitelj.hbk.hr) koji za glavni cilj ima jačanje postojećih i osnivanje što više novih zajednica obitelji u župama. Odgovor na spomenuti poziv Svetog Oca vidljiv je i u osnivanju Hrvatskog saveza za život CRO-VITA (
www.cro-vita.hr) u prosincu 2009. te Hrvatskog bračnog i obiteljskog saveza CRO-BIOS (
www.cro-bios.hr). Takvo ujedinjavanje udruga otvara prostor koordiniranijem i organiziranijem djelovanju koje bi u konačnici trebalo dovesti i do društvenih promjena u korist obitelji.
Predsjednik Vijeća HBK za obitelj mons. Valter Župan u zahvali Svetom Ocu na kraju mise na hipodromu izričito je pozvao na revidiranje „zakona o prekidu ljudskog života i da se ne naziva napretkom ono što vodi u smrt“. Koliko je, prema Vašem mišljenju, ovaj poziv naišao na odjek i koliko ga je u današnjoj Hrvatskoj moguće realizirati?
Prije svega treba reći da je biskup Župan upotrijebio riječ „revidirati“, a ne „ukinuti“ kako mu se pokušava imputirati. On je u biti prvi iskazao hrabrost o kojoj je govorio Sveti Otac tijekom svoje homilije. Odjek na njegove riječi uslijedio je odmah na samom hipodromu. Naime, unatoč naputku da se tijekom svete mise ne plješće, nekoliko stotina tisuća nazočnih vjernika nije se moglo suspregnuti, već su opetovanim pljeskom iskazali svoju potporu izrečenom. Prekrasno je što je biskup Župan zatražio i blagoslov za nositelje državnih vlasti, jer potrebno je moliti za one koji upravljaju nama i blagoslivljati ih. Nažalost, medijski napisi koji su uslijedili nakon Papinog odlaska razotkrili su da niti sadašnji nositelji vlasti, a niti oni koji si tu ulogu žele prisvojiti, nisu spremni stati na istu stranu s narodom. Postavlja se pitanje hoće li se u međuvremenu pojaviti oni koji će nedvosmisleno to učiniti i pri razmatranju ustavne tužbe na taj zakon iz 1978. uvažiti da Ustav RH u članku 21. izrijekom donosi „Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.“
Prema istraživanju Nove TV za zabranu pobačaja u Hrvatskoj su većinom žene. Kako biste prokomentirali taj podatak?
Podaci dobiveni u ad hoc istraživanjima pojedinih medijskih kuća ne mogu se uzimati kao relevantni. Nasuprot takvim istraživanjima, na relevantnom uzorku i primjerenom znanstvenom metodologijom, u dva susljedna istraživanja (Europska studija vrednota 1999/2000 i 2008.) utvrđene su sljedeće tendencije: došlo je do osjetnog smanjenja broja onih koji su za pobačaj u svim slučajevima te do vidljivog porasta onih koji su protiv pobačaja u svim slučajevima.
Naime, Europska studija vrjednota iz 2008. na postavljeno pitanje može li pobačaj biti uvijek opravdan, nikad opravdan ili nešto između donosi sljedeće odgovore ispitanika: za odgovor pobačaj nikad nije opravdan opredijelilo se 46,5% Hrvata; za uvijek je opravdan opredijelilo se 4,3% Hrvata.
Dakako, razumljivo je da žena kao ona koja nosi i rađa život, po svojoj naravi, bude prvi saveznik života. Kako bi se taj savez između žene i života još više ojačao koristilo bi ženama da pročitaju Apostolsku pismo o dostojanstvu i pozivu žene Muleris Dignitatem iz 1988. i Pismo ženama iz 1994. Ivana Pavla II. kao i njegovu Teologiju tijela.
Ured HBK za obitelj pokrenuo je projekt pod nazivom Mozaik obiteljskih prava. To je dugoročni plan usmjeren razvoju obiteljskoga pastorala. Možete li nam kazati što je sadržaj ove akcije i kako se ona provodi?
Projekt Mozaik obiteljskih prava pokrenut je u suradnji s udrugom Vidi, prosudi, djeluj kao sastavni dio sadržaja pripremnog razdoblja za Dan obitelji 2011., odnosno za Prvi nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, ali on je i puno više. Projekt predstavlja poziv obiteljima da zajedničkim obrađivanjem katehetskih radionica slože mozaik obiteljskih prava i postanu stvarni subjekt Crkve i društva. Potiče obitelji da, nadahnjujući se na primjeru Svete obitelji, osvijeste značaj i izazove naravne obitelji u suvremenom društvu, da se osnaže znanjem i vještinama, da se povežu molitvom i druženjem, da životom posvjedoče Božju ljubav i budu aktivni sudionici društvenih zbivanja kako bi ostvarili svoja prava koja imaju samim tim što su obitelj.
Zamišljeno je da katehetske radionice, uz potporu župnika, vode dva osposobljena bračna para za skupinu od 8 do 12 bračnih parova u župi. Iskustva onih koji su već započeli s projektom vrlo su pozitivna i poticajna za one koji će to tek učiniti. Projekt je namijenjen svim hrvatskim obiteljima, ma gdje one živjele, jedino što će se neke sastavnice trebati uskladiti sa situacijom u pojedinoj državi. Upit za preuzimanje katehetskih radionica može se uputiti e-poštom na
obitelj@hbk.hr.
Može li se danas govoriti o razlici između obitelji u ruralnim i urbanim sredinama? Je li val sekularizma dopro podjednako do svih?
Iako nam za to manjkaju konkretnija istraživanja, ipak se može ustvrditi da ruralne sredine bolje odolijevaju naletima sekularizma. U ruralnim sredinama još uvijek postoje višegeneracijske obitelji. Općenito, ljudi su međusobno povezaniji i solidarniji, a otuđenost koja je karakteristična za urbane sredine je puno manja. Nažalost, već je desetljećima u tijeku depopulacija tih sredina tako da su neka mjesta ostala bez stanovnika, a preostala domaćinstva u pravilu su staračka. Nacionalnom populacijskom politikom iz 2006. htjelo se uhvatiti ukoštac s tim problematikom, ali predviđene mjere praktički nisu ostvarene. Potrebno je najozbiljnije razmotriti zašto je tomu tako i je li to samo slučajnost u kontekstu očuvanja vrjednota života, braka i obitelji.
Premda je u konstantnom opadanju, ipak u Bosni i Hercegovini još uvijek živi duh tradicionalne katoličke obitelji. Koja su Vaša iskustva kako očuvati taj duh?
Može se zamijetiti da je taj duh u vrijeme Domovinskog rata i nakon njega, odnosno migracija hrvatskog življa iz BiH u Hrvatsku, u velikoj mjeri doprinio održavanju braka i obitelji, ali i nataliteta kao jednom od boljih pokazatelja toga duha u obliku otvorenosti životu. No, time se zapravo ne rješava problem jer bi Hrvati u BiH trebali imati takve uvjete života koje ih ne bi prisiljavali da napuštaju svoja ognjišta. Duh tradicionalne katoličke obitelji ne poznaje granice i njegovo očuvanje trebalo bi nam svima biti na srcu. Papa Benedikt XVI. u svojim govorima tijekom nedavnog apostolskog pohoda Hrvatskoj dao nam je brojne naputke koje je nužno dobro proučiti i potom primijeniti u konkretnom životu. Prije svega to su molitva u obitelji i redoviti sakramentalni život iz čega se rađa svjedočki žar i jačanje svijesti o misijskom pozivu obitelji. Tome u prilog ide obnova zavjeta iz Nina i posveta hrvatskih obitelji Svetoj obitelji, čime je zaključen pretprogram uoči euharistijskog slavlja s Papom na hipodromu u nedjelju 5. lipnja. Ako će hrvatska katolička obitelj dnevno moliti i nedjeljom slaviti misu nema bojazni za njezinu budućnost ma gdje da ona živi.
Razgovarao: Josip Vajdner