Doc. dr. sc. Ivan Rako, predsjednik Katedre liturgike na KBF-u u Sarajevu

Pozvani smo pustiti nadu da cvate u krutosti ovoga svijeta


Sarajevo,  Sri, 30. Studeni 2022.

Izvor: Katolički tjednik

Izvor: Katolički tjednik

Vrijeme došašća prethodi najradosnijem kršćanskom blagdanu – Božiću, a obilježeno je radošću nadanja, duhom iščekivanja, ali i pokore. Predstavlja dolazak Spasitelja – onaj koji se već zbio i onaj koji tek slijedi na kraju vremena. Sugovornika smo tom prigodom pronašli u predsjedniku Katedre liturgike na KBF-u u Sarajevu, doc. dr. sc. Ivanu Raki.

Razgovarala: Josipa Miler

Vlč. Rako rođen je 26. prosinca 1987. u Travniku, kao treće dijete Josipa i Jele, rođ. Zeko. Gimnaziju je završio u Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić u Travniku gdje je i maturirao 2005. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu pohađao je i završio filozofsko-teološki studij. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 2012.

Na Visokoj školi za katoličku crkvenu glazbu i glazbenu pedagogiju u Regensburgu stekao je 2016. diplomu crkvenog glazbenika s težištem na zbornom dirigiranju.

Na Fakultetu za katoličku teologiju u Regensburgu doktorirao je 2020. s temom Obnova liturgije Velikog petka kod protestanata u Njemačkoj. Razvoj, struktura i teologija.

Član je Vijeća za liturgiju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i predsjednik Katedre liturgike na sarajevskom KBF-u.

Poštovani, na početku smo vremena došašća, vremena intenzivne priprave za Kristov dolazak. Na čemu je utemeljena „teologija došašća“?

Riječ advent, hr. došašće, potječe iz latinskoga jezika i označava dolazak. Crkva u svojoj liturgijskoj godini slavi Kristovo pashalno otajstvo, dok u vrijeme priprave za Božić naglašava dva aspekta. Vrijeme došašća tumačimo kao vrijeme priprave na dolazak Gospodina među nas, vrijeme u kome se spominje prvi dolazak Božjega Sina među ljude. To je tumačenje s konačnim slavljem Božića, odnosno rođenjem Isusa Krista. Bog se utjelovio i došao među nas kao malo i nejako dijete. Ovo vrijeme priprave i dolaska upućuje nas na tu pripravu. Dok se sjećamo prvoga dolaska, vjernici se kroz ovo vrijeme posebno usmjeravaju očekivanju drugog Kristova dolaska na kraju vremena. Upravo ovaj izraz „došašće“ sadržava osnovu i potpunu sažetu teologiju liturgijskog vremena koje prethodi Božiću. Došašće, kao i Božić, stoji na velikoj teološkoj istini kršćanstva. Tu se krije tajna jer Bog dolazi i očituje se na uistinu jedinstven način, ulazi u ljudski život na zemlji, i to na zemaljski način. Bog iskazuje svoju solidarnost s ljudskim putom na zemlji. Stoga će pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Drugog vatikanskog sabora Gaudium et spes u broju 22 i reći: „Utjelovljenjem se, naime, Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio je ljudskim srcem. Rođen je od Djevice Marije, postao je jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu.“Zaista, došašće možemo promatrati kao proročko vrijeme, vrijeme u kome svu ljudsku povijest treba promatrati u svjetlu onoga „koji jest, koji bijaše i koji će doći“ (Otk 1,4-8).

Došašćem započinje nova liturgijska godina. Ono ne predstavlja vrijeme koje može postojati samostalno jer je usko povezano s Kristovim utjelovljenjem, ali se može kazati kako je i od toga kompleksnije. Predstavlja li došašće „početak konačnosti“, odnosno koliko je u njemu izraženo sveukupno vazmeno otajstvo?

Liturgijska godina počinje 1. nedjeljom došašća i predstavlja razdoblje od godinu dana koje dijelimo na tri velika ciklusa, odnosno božićni, vazmeni i vrijeme kroz godinu. Ovdje se slavi cijela povijest spasenja koja započinje došašćem, a završava Nedjeljom Krista Kralja. Crkva nas vodi kroz otajstva spasenja i posvećuje naš život. Stoga, božićno otajstvo je itekako povezano s otajstvom Vazma jer Vazam je, naime, počeo s utjelovljenjem. Od samoga početka, već rođenjem u štali, u napuštenom mjestu otkrivamo tragove Isusove muke i smrti. U došašću dobivamo dar, kako iskustva blizine onoga koji je stvorio svijet, koji upravlja poviješću i koji se brine za nas, sve do vrhunca njegova silaska u utjelovljenju. Kao i svakom liturgijskom slavlju, tako i u došašću dolazi do izražaja sveukupnost vazmenog otajstva koje je započelo utjelovljenjem, a naći će svoje dovršenje na kraju svijeta i vremena. Vrijeme došašća jest vrijeme radosna iščekivanja ponovnog dolaska i priprave na svetkovinu rođenja, te jedan od važnijih koračanja prema vazmenom slavlju.

Dok se došašće najčešće promatra iz perspektive priprave za Božić, mora se imati na umu kako ono predstavlja i iščekivanje ponovnog Kristova dolaska, odnosno sudnjega dana. Možete li nam to pojasniti?

Došašće kao priprava na Isusov dolazak ocrtava tri vida, odnosno pripravu za proslavu Kristova rođenja, razumijevanje otajstvenosti Božjega utjelovljenja i priprave za dolazak Kristov u sadašnjem trenutku. Došašće ne možemo promatrati kao puko sjećanje na povijesni dolazak Isusa Krista među nas, nije povijesni spomen-blagdan, nego otajstvo sacramentum nativitatis. Liturgija došašća nedvojbeno svjedoči o vremenu kao pripravi za ponovni dolazak Kristov na kraju vremena, tj. konačna Kristova dolaska. Ovdje se radi o eshatologiji. Došašće stoga karakterizira vrijeme sjećanja na Kristovo obećanje o ponovnom dolasku, vrijeme priprave na ponovni dolazak Kristov. O prvom dolasku bio je na zemlji vidljiv, a o posljednjem „vidjet će svako tijelo spasenje Boga našega, i vidjet će koga su proboli“. Već i u najstarijim liturgijskim tekstovima nazire se eshatološka dimenzija iščekivanja Krista u paruziji. U kršćanskoj egzistenciji nalazi se napetost između početka i dovršenja spasenja. Crkva je orijentirana prema slavnome Gospodinovu dolasku na kraju vremena. Stoga, cijela povijest Crkve može se promatrati kao vrijeme priprave, došašća, za taj konačni Isusov dolazak. Dok su naša srca usmjerena na godišnju proslavu Kristova rođenja, liturgija Crkve usmjerava naš pogled prema konačnom cilju: susretu s Gospodinom koji dolazi u sjaju. U svakom euharistijskom slavlju „naviještamo njegovu smrt, hvalimo njegovo uskrsnuće dok ne dođe u slavi“. Liturgija nas neumorno hrabri i podupire stavljajući nam u usta u danima došašća poziv kojim Sveto pismo otvara posljednju stranicu Otkrivenja: „Dođi, Gospodine Isuse!“ (Otk 22,20).

Kao što je za korizmu karakteristična pokora, za došašće su to nada i iščekivanje koje je Bog upisao u ljudsko srce. Kako to integrirati u vlastitu stvarnost koja je često pritisnuta brigama sadašnjice?

Iako je vrijeme korizme prožeto izražajnim pokorničkim karakterom, vrijeme došašća se u mnogim svojim elementima razvijalo po uzoru na korizmu. Došašće je vrijeme radosne, ali i ozbiljne priprave za Božić, no pokornički karakter se jasno vidi što izražavaju i liturgijske boje kao i izostavljanje Slave u misi. Kršćanski život ne možemo zaustaviti na Krista koji je po utjelovljenju prisutan jer nas kršćanska nada stalno upućuje da budemo pripravni na daljnju Božju intervenciju – onu konačnu. Došašće izražava poruku nade. Eshatologija je poruka nade i u toj nadi je potrebno i oblikovanje liturgijskog vremena jer nada nas potiče na iščekivanje. Kršćanska nada nalazi svoje temelje u otajstvu Boga u Isusu Kristu. Njegovo utjelovljenje, smrt i uskrsnuće odraz su najveće Božje ljubavi. Stoga, pozvani smo pustiti nadu da cvate u krutosti ovoga svijeta. To je nada koja dolazi od Boga. Isus je pobijedio smrt i time pokazao da ne trebamo položiti kamen na nadu. Papa Franjo nas također poziva da i u brigama današnjice usmjerimo svoj pogled prema Kristu, nada je poput sidra koje bacimo na drugu obalu, jer "sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama". Vrijeme došašća je vrijeme nade koje nam daje sigurnost. Naša nada se temelji na Božjem obećanju i opstaje čak i pred smrću. Crkva je ovu veliku istinu utjelovljenja sročila u otajstvo. U čovjeku uvijek postoji unutarnji poticaj koji ga gura prema budućnosti, usprkos ružnoj i teškoj sadašnjosti ovoga svijeta. Bogoslužje došašća i Božića izriču Isusov dolazak među nas i ono u nama svake godine „vježba“nadu.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Papa: Nemojmo rasipati ono što imamo; širimo ekologiju pravednosti i milosrđa

Vatikan,  Ned, 29. Sij. 2023.

Papa: Nemojmo rasipati ono što imamo; širimo ekologiju pravednosti i milosrđa

"Ne rasipati omogućuje nam da cijenimo vrijednost samih sebe, ljudi i stvari. No, nažalost, to je načelo koje se često zanemaruje, osobito u bogatijim društvima, u kojima prevladava kultura rasipanja i bacanja."

Papa pozvao vjernike da mole za njegov pohod DR Kongu i Južnom Sudanu

Vatikan,  Ned, 29. Sij. 2023.

Papa pozvao vjernike da mole za njegov pohod DR Kongu i Južnom Sudanu

Papa Franjo pozvao je u nedjelju, 29. siječnja vjernike da ga prate svojim molitvama na njegovu apostolskom pohodu DR Kongu i Južnom Sudanu na kojem će boraviti od 31. siječnja do 5. veljače.

Papa pozvao na hitan dijalog i iskreno traženje mira u Svetoj Zemlji

Vatikan,  Ned, 29. Sij. 2023.

Papa pozvao na hitan dijalog i iskreno traženje mira u Svetoj Zemlji

U svom obraćanju vjernicima nakon nedjeljne molitve Angelusa na Trgu sv. Petra u Vatikanu papa Franjo je izrazio tugu zbog eskalacije sukoba u Svetoj zemlji

Na sjednici Odbora za mlade Biskupske konferencije BiH razgovarano o pastoralu mladih na raznim područjima

Sarajevo,  Ned, 29. Sij. 2023.

Na sjednici Odbora za mlade Biskupske konferencije BiH razgovarano o pastoralu mladih na raznim područjima

Odbor za mlade pri Vijeću za laike Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 28. siječnja 2023. u prostorijama BK BiH u Sarajevu održao je svoju redovitu sjednicu pod predsjedanjem pomoćnog biskupa banjolučkog mons. Marka Semrena