Biskup Komarica o petoj obljetnici Papina pohoda

KTA: Obilježavanje pete obljetnice pohoda Sluge Božjeg Ivana Pavla II. prigoda je za podsjećanje onoga što je Glasnik mira poručio tom prigodom. Na što bi posebno podsjetili kao aktualno i danas?

Biskup Komarica: Trajno su za nas aktualni njegovi pozivi da ne popuštamo pred napašću malodušja, nego da povećamo poduhvate kako bi Bosna i Hercegovina postala zemlja pomirbe, susreta i mira. Aktualni su i njegovi poticaji napose mladima ove zemlje da „ne traže drugdje udobniji život, dane bježe od svoje odgovornosti i čekaju da netko drugi riješi teškoće, nego da zlo odlučno priječe dorom, da budu sami glavni graditelji svoje budućnosti“.
Također su još uvijek vrlo aktualni njegovi poticaji svima koji „demokratski izvršavaju vlast“, da „zbog trenutačnih teškoća ne odustanu od obnove društvenog tkiva i uspostavljanja međuljudskih odnosa otvorenih suradnji svih životnih snaga zemlje“!
Što se pak tiče katolika u našoj zemlji, napose mladih, posebno su važne Papine riječi o našem Blaženiku za kojega reče da je „svijetli primjer kršćanskog načina života i apostolskog zalaganja“; da je on „za čitav jedan naraštaj mladih katolika bio program života i djelovanja“ i da ime blaženog Ivana Merza „to mora biti i danas“. Pravi katolici ozbiljno uzimaju riječi vrhovnog poglavara svoje Crkve, pa je očekivati da će tako biti i u ovom slučaju.

KTA: Kada je riječ o mjesnoj Crkvi banjolučkoj u tom dijelu Bosne i Hercegovine, ima li pomaka u zadnjih pet godina?

Biskup Komarica: Ima, nekih na bolje, nekih na gore. Na gore ide broj katolika koji se smanjuju kao i cijeloj biskupiji. Popravlja se opća atmosfera kod mnogih vjernika laika, koji se žele više angažirati u raznim grupama ili udrugama te kod naših mladih što osobito raduje. Njihovo ozbiljno spremanje i aktivno sudjelovanje na raznim zborovanjima trebamo mi svećenici i redovnici još više podržavati.

KTA: Koliko vlasti Republike Srpske čine na planu opstanka odnosno uvjeta za opstanak i povratak katolika u tom dijelu BiH?

Biskup Komarica: U zadnje vrijeme su pokazali određenu spremnost da i učinkovito pomognu povratak jednoj skupini od 20-ak obitelji u selo Liskovicu kod Mrkonjić Grada, kamo se do sada vratilo tek nekoliko osoba. Popravljen je seoski put, a dovodi se i struja u selo. Ovih dana – na moju molbu – očišćene su ruševine župne crkve Sv. Ilije, srušene 1992. Nadam se da će biti još pomoći.

KTA: U ovoj zemlji, u kojoj je tako puno pesimizma i deprimiranosti, poznati se kao neumorni optimist. Što učiniti da ljudi vide budućnost u ovoj zemlji i na ovim prostorima?

Biskup Komarica: Znadem mnogo ljudi koji su zadovoljni što su svoji sa svojima na svome i ne pada im na pamet da razmišljaju o odlasku u tuđinu. Također znam mnogo naših prognanika i izbjeglica – od Hrvatske i Europe do drugih kontinenata, koje duša i srce boli za rodnim krajem u Bosni. Netko je zadovoljan i sa skromnim, nekome ni dragi Bog ne može dovoljno nadavati. Smatram da je za život u ovoj prelijepoj zemlji potrebno imati otvoreno srca za Boga i za čovjeka; pouzdavati se „u Božju pomoć i u čovjekovu poduzetnost“ kako nam poruči Papa u Banjoj Luci. Valja se još više potruditi oko stvaranja pravne države, što će omogućiti i povećanje ekonomskih ulaganja, a time i podizanje standarda i opće smirivanje „duhova“, tj. napetosti i nervoze među ljudima.

KTA: Što bi poručili političarima u BiH, a posebno hrvatskim?

Biskup Komarica: Podsjetio bih ih na Papine riječi iz 2003.: „Neka ne dopuste da njima vladaju interesi jedne ili druge strane“. Neka se odlučnije svi zajedno potrude „da se za postojeće teškoće naše prikladno rješenje, te da Bosna i Hercegovina vidi pozitivan odgovor na svoju težnju da bude sastavni dio ujedinjene Europe u ozračju napretka, slobode i mira“.

KTA: Kao biskup na čelu ste Crkve banjolučke u vremenu komunizma i njegova pada, u vremenu rata odnosno progona bez rata i vremenu poraća odnosno cementiranja „etničkog čišćenja“ i ne-povratka. Možete li ih usporediti i što Vam je davalo i daje snagu da unatoč svemu nosite nadu?

Biskup Komarica: Daleko najdramatičnije i najteže je bilo tijekom ratnih godina u BiH. Najlakše je bilo nakon „pada“ komunizma, a prije izbijanja rata na području bivše države. U svakom od ovih perioda bio je na djelu i Bog i Sotona. U svakome tom vremenu smo imali mogućnost – više manje – pokazati svoje pravo lice, ljudsko i kršćansko. Tako je i danas kad imamo određene izazove političke i materijalne naravi, ali imamo i zagarantiranu slobodu ispovijedanja svoje vjere i crkvenog djelovanja. A što se mene osobno tiče, moje je biskupsko geslo: Gospodin je moja snaga i moja pjesma!

KTA: Molim Vas za kratku poruku ljudima u Bosni i Hercegovini.

Biskup Komarica: Braćo ljudi, volite se međusobno, jer ćete tako biti na Božjoj strani, a tko je na Božjoj strani taj je sretan ne samo vremenito nego i vječno. A ja vam svima želim da budete vječno sretni!