Španjolska biskupska konferencija ispituje odnos između razuma i osjećaja u osobnoj vjeri

Vjera u kršćanskome smislu je odanost cijele osobe. Na to upozorava Španjolska biskupska konferencija u svome novom Dokumentu pod naslovom „Cor ad cor loquitur“ („Srce govori srcu“). Naslov se odnosi na geslo koje je sveti naučitelj Crkve John Henry Newman izabrao za svoje kardinalsko geslo. Pismo se bavi odnosom između emocija i doktrine u kršćanskoj vjeri. Suočeni s „ponovnim buđenjem vjere“, osobito među španjolskom Generacijom Z, biskupi naglašavaju kako vjera nije samo čisto intelektualni pristanak, nego odgovor „cijele osobe“ (afekta, intelekta i volje) Bogu. Središnji aspekt Dokumenta je kritičko ispitivanje postmoderne kulture. Dok je prije vrijedilo geslo: „Mislim, dakle postojim“, danas vrijedi „Osjećam, dakle postojim“.

Međutim, biskupi upozoravaju na svođenje vjere na čista emocionalna iskustva i navode kako se „vjernici izlažu opasnosti da postanu 'potrošači iskustava', neprestano tražeći sljedeći emocionalni poticaj. Kada vjera ovisi samo o intenzitetu trenutka, postaje krhka i nesposobna za dugoročnu obvezu“. Dokument izričito upozorava na duhovno zlostavljanje. „Emocionalno bombardiranje“ ili lažni misticizam mogu se koristiti za vršenje pritiska na savjest ili prisiljavanje ljudi da se prilagode skupini. Unatoč ovim upozorenjima, biskupi nisu za odbacivanje osjećaja. Naprotiv, oni zagovaraju „liječenje“ emocija kroz Krista. Naglašavaju kako je Isus volio ljudskim srcem i pokazivao emocije kao što su suosjećanje i strah (u Getsemanskome vrtu). Nijekanje emocija u vjeri značilo bi nijekanje Kristove čovječnosti.

Biskupi ističu srce kao središte. Srce se definira kao mjesto gdje se spajaju sve čovjekove snage: um, volja i osjećaji. Vjera „srcem“ štiti od modernih krivovjerja kao što su neognosticizam (čisti intelektualizam) ili neopelagijanizam (spasenje osobnim naporom). Riječ je, stoji u pismu biskupa, o cjelovitu odgoju i „noći duha“. Biskupi pozivaju na solidnu obuku koja nadilazi puku dobrobit. Vjera koja se temelji samo na pozitivnim osjećajima, izbjegava patnju. Istinska kršćanska zrelost pokazuje se postojanošću čak i u trenutcima „duhovne tame“ (Ivan od Križa, Majka Tereza). Biskupi također ističu jedinstvo istine i osjećaja. Bez spasonosne istine doktrine, čin vjere postaje „prazan i slijep“.

Druga važna ideja Dokumenta je odbacivanje čisto privatnoga individualizma. Nitko sam sebe ne čini kršćaninom. Vjera se uvijek prenosi kroz zajednicu Crkve. Nove metode evangelizacije moraju proći kroz razlučivanje biskupa. Pravi znak autentičnosti duhovnoga iskustva je integracija u župu i razmišljanje o vlastitome pozivu: „Za koga sam tu?“

Španjolski biskupi također su istaknuli važnost „srca koje vidi“. Prava vjera ne ostaje zaglavljena u osjećajima, već se mora pokazati u konkretnoj predanosti. Stoga pozivaju na društvenu odgovornost te citiraju apostola Jakova koji kaže kako je „vjera bez djela mrtva“. Služenje siromasima i obrana ljudskoga dostojanstva kriteriji su kojima se mjeri autentičnost unutarnjega iskustva. Ovo se ne bi smjelo izroditi u „sentimentalni subjektivizam“, nego bi trebalo dovesti do Božjega otajstva kroz ljepotu i jasne obrede, umjesto da samo jurimo za površnim učincima. Dokument je poziv i na ravnotežu. Odaje počast novoj strasti mladih pokreta, ali u isto vrijeme poziva na duboku ukorijenjenost u poučavanju i služenju drugima kako bi se izbjegla površna „religioznost događaja“.

(kta)