Kardinal Eijk: Izvještaj Radne skupine 9 mora se odbaciti

Prema riječima nizozemskoga kardinala Willema Jacobusa Eijka, Izvještaj Sinodske radne skupine 9 predstavlja ozbiljno odstupanje od dosljednoga moralnog učenja Katoličke crkve. U komentaru za „National Catholic Register“ nadbiskup Utrechta oštro kritizira Izvještaj i poziva na njegovo odlučno odbacivanje.

Izvještaj predstavlja osobna svjedočanstva osoba s homoseksualnim sklonostima, ne stavljajući ih u okvir crkvenoga moralnog nauka. Jedan svjedok tvrdi da grijeh ne leži u samoj istospolnoj vezi, već u nedostatku vjere u Boga koji želi naše ispunjenje. Autori Izvještaja ovu tvrdnju reproduciraju bez ispravka i objašnjenja.

Kardinal Eijk se ne slaže: prema dosljednomu učenju Crkve, homoseksualni čini su intrinzično loši. Kršćanin vjernik koji poduzima takve radnje nema povjerenja u Božju milost koja mu omogućuje izbjegavanje grijeha – ali to ne mijenja činjenicu da je grijeh u samome činu, a ne primarno u nedostatku vjere.

Drugo svjedočanstvo kritizira katolički Apostolat „Courage International“ koji prati osobe s istospolnom privlačnošću u život čistoće prema crkvenomu učenju. Izvještaj prikazuje „Courage“ negativno i lažno tvrdi da prakticira „konverzivnu terapiju“. Umjesto toga predlaže se integracija u zajednice koje prihvaćaju osobe iz „LGBT zajednice“ – uz implicitno odobravanje istospolnih veza. Nadograđujući takva svjedočanstva bez komentara, Izvještaj normalizira homoseksualne odnose u crkvenome kontekstu i slabi naviještanje katoličkoga moralnog nauka, kritizira kardinal Eijk.

Metodički raskid s tradicijom

Temeljniji problem, međutim, leži u cjelokupnome metodološkom pristupu studijske Skupine. Autori ističu „sinodski proces“ koji se usredotočuje na iskustva i prakse ljudi. Oni odbacuju „apstraktno proklamiranje i deduktivnu primjenu načela“ koja se smatraju „nepromjenjivim i krutim“. Umjesto toga, oni zagovaraju „plodonosnu napetost“ između poučavanja, pastorala i stvarnosti života.

Kardinal Eijk to vidi kao radikalno odstupanje od katoličke moralne teologije. Autori se oslanjaju na Isusove riječi da je subota stvorena za ljude, a ne obrnuto, kako bi sugerirali da moralne norme nisu apsolutne. Ovo je pogrješno tumačenje: dok bi pozitivni liturgijski zakoni Staroga saveza mogli izgubiti svoju valjanost, norme o braku i spolnosti prirodni su moralni zakon. One su univerzalne jer su ukorijenjene u Božjemu poretku stvaranja – muškarca i žene, potpunoga predanja i otvorenosti životu. Izvještaj namjerno stvara dvosmislenost tvrdnjom da se univerzalna istina čovječanstva ne može utvrditi jednom zauvijek, već nastaje u dijalogu kultura i iskustava. To je u suprotnosti s učenjem da se temeljne istine o braku i spolnosti mogu prepoznati kroz naravni moralni zakon i Sveto pismo (usp. Rim 2, 14-15).

„Pastoralnost“ umjesto primjene doktrine

Središnje načelo je „pastoralnost“ koja preferira „ostati s problemom“ umjesto rješavanja problema. Umjesto primjene standarda na specifične slučajeve, treba se odreći općih rješenja i pokrenuti samo „procese slušanja“. Time se namjerno odstupa od klasičnoga modela prema kojemu je praksa izvedena iz učenja.

Kardinal Eijk podsjeća da je papa Ivan Pavao II. jasno odbacio takav pristup u enciklici „Veritatis Splendor“. Istinsko pastoralno djelovanje ne traži kompromise s moralnom istinom, već vodi ljude prema Kristu i usklađivanju s normama. Nema istinske pastoralne ljubavi u prikrivanju istine ili dopuštanju iznimki od univerzalnih zapovijedi.

Izvještaj ne samo da stavlja u perspektivu moralni nauk Crkve kada je riječ o pitanjima spolnosti, nego također postavlja opasnosti za cijelo područje zaštite života. Kardinal Eijk zaključuje kako nauk Crkve nije opskuran i ne treba ga revidirati kroz sinodske procese. Umjesto toga, istina je ta koja vas oslobađa.

(kta)