60. obljetnica Neokatekumenskog puta i završetak biskupijske faze postupka beatifikacije Carmen Hernández

Madridski nadbiskup kardinal José Cobo Cano predvodit će u subotu 30. svibnja u mjesnoj katedrali euharistijsko slavlje povodom 60. obljetnice Neokatekumenskog puta, a u utorak 2. lipnja svečano će se zatvoriti biskupijska faza postupka beatifikacije službenice Božje Carmen Hernández Barrera, izvijestili su odgovorni za Neokatekumenski put u Hrvatskoj, prenijela je IKA.

Čin zatvaranja biskupijske faze postupka beatifikacije i kanonizacije službenice Božje Carmen Hernández Barrera održat će se u sjemeništu Redemptoris Mater u Madridu. Biskupijska faza otvorena je u Madridu 4. prosinca 2022. godine.

Događaju će nazočiti i kardinal José Cobo Cano. Na događaju će govoriti i postulator biskupijske faze Carlos Metola, kao i inicijator Neokatekumenskog puta Kiko Argüello koji je više od pedeset godina djelovao zajedno s Carmen Hernandez u evangelizaciji u cijelom svijetu. Nakon završetka biskupijske faze, dokumenti će biti predani Dikasteriju za kauze svetaca, kada će započeti rimska faza postupka beatifikacije.

Carmen Hernández preminula je nakon duge bolesti 19. srpnja 2016. u Madridu u 85. godini života. Cijeli život posvetila je navještaju evanđelja i ta želja ju je pratila od ranog djetinjstva. Zatvaranje biskupijske faze postupka događa se gotovo deset godina nakon njezine smrti i u blizini mjesta gdje je pokopana. Njezin grob do sada je posjetilo više od 120 tisuća ljudi, a neprestano se primaju svjedočanstva o uslišanjima zadobivenima po njezinu zagovoru.

Doprinos Carmen Hernández Neokatekumenskom putu od iznimne je važnosti budući da je svoj život posvetila proučavanju obnove Drugoga vatikanskog koncila. Carmen je dala svoj veliki doprinos na mnogim područjima: životu malih kršćanskih zajednica, na području liturgije, proučavala je i Vazmeno otajstvo s mnogih aspekata, odnos prema Božjoj riječi, uključujući Stari zavjet, i osobito patrističke i židovske izvore.

Neokatekumenski put nastaje u barakama Palomeras Altasa u Madridu, gdje su se Kiko i Carmen upoznali sredinom šezdesetih godina. U studenome 1964. mladi slikar Kiko Argüello napušta svoju karijeru. Promatrajući u patnji nevinih otajstvo raspetoga Krista i slijedeći stope sv. Charlesa de Foucaulda – živjeti skriveni Isusov život u Nazaretu – odlučuje otići živjeti među najsiromašnije, u barake na periferiji Madrida. Oko njega, dok je molio, svirao gitaru i čitao Bibliju, malo po malo počeli su se okupljati Romi, delinkventi, ljudi koji su na različite načine marginalizirani od društva. Upravo su oni bili otvoreni i slušali navještaj kerigme.

Kada je u kolovozu 1965. civilna garda došla na to mjesto kako bi srušila barake, Kiko je uspio telefonom nazvati tadašnjeg madridskog nadbiskupa Casimira Morcilla, koji je odmah došao i zaustavio rušenje. Nadbiskup je bio duboko dirnut vidjevši kako ta mala zajednica tako siromašnih ljudi moli.

Ljubav i pastoralna briga koje je Carmen vidjela u mons. Morcillu uvjerile su je da surađuje s Kikom, jer je osjetila da je ta zajednica, koja je spontano nastala među siromasima, istinsko Božje djelo. Mons. Morcillo ohrabrio je Kika i Carmen da ovu kršćansku inicijaciju prenesu u madridske župe.

Godine 1966. počele su kateheze u središtu Madrida, no upravo je iskustvo u barakama predstavljalo pravi rasadnik u kojem se oblikovao ovaj itinerarij ponovnoga otkrivanja krštenja, utemeljen na tronogu: Riječ, Liturgija. Zajednica, a koji se živi u maloj zajednici gdje se iskustveno upoznaje ljubav prema bližnjemu.

Sredinom šezdesetih godina, bez unaprijed određenih shema i na mjestu potpune društvene i egzistencijalne periferije nastala je ova kršćanska inicijacija za odrasle, danas proširena u 138 zemalja na svih pet kontinenata, s više od 20.350 zajednica. Tijekom ovih šezdeset godina, stotine obitelji sa svojom djecom darovale su svoj život za evangelizaciju: ostavljajući svoje sigurnosti, omogućile su da navještaj evanđelja stigne u sve periferije svijeta. Danas postoji 2000 obitelji koje nastavljaju ovo djelo, pomažući biskupima i župnicima, bilo kao katehisti itineranti, bilo kao misionarske obitelji u vrlo siromašnim područjima ili kao obitelji poslane ad gentes u najviše dekristijanizirana područja.

Među plodovima ove crkvene stvarnosti nalaze se i 116 biskupijskih sjemeništa Redemptoris Mater u kojima je formirano više od 3400 svećenika, stotine klauzurnih redovnica, kao i mnogi laici misionari i misionarke. Sveta Stolica definitivno je odobrila Statut Neokatekumenskog puta 2008., a Katehetski direktorij 2010. godine. (kta)