Kardinal Kasper: Teologija na njemačkome jeziku zaboravila je kristologiju

Za njemačkoga kardinala Waltera Kaspera teologija na njemačkome jeziku uvelike je zaboravila kristologiju: „Ljudi su se zapetljali u ekleziološke teme i pitanje službe. Ali to je preusko shvaćanje. Bilo bi važno vratiti se u središte kršćanske teologije i kristoloških pitanja“, rekao je u intervjuu za agenciju Kathpress. O tome u posljednje vrijeme nema gotovo ništa novo. Pitanja koja se tiču ​​Crkve svakako su važna, ali Isus Krist mora biti u središtu kršćanskoga odgovora na čežnju ljudi za nadom i smislom, upozorio je kardinal. Kasper je ovih dana boravio u Beču, između ostaloga, zbog predstavljanja nove knjige „Na tragu Isusa Krista“ koju je napisao zajedno s bečkim dogmatičarom Janom-Heinerom Tückom.

Teologija se mora neprestano uvjeravati u svoje korijene i izvore, a to uključuje i kristologiju. „Ne možete izgraditi novu teologiju 'na novome mjestu'. Mi počivamo na velikoj tradiciji i imamo živo nasljeđe. Ova tradicija je naše blago koje moramo uvijek iznova iznositi“, rekao je Kasper. „Počivamo i na ramenima velikana teologije – crkvenih otaca, teologa srednjega vijeka. Iz kristološke perspektive želio bih vidjeti i više svijesti o tradiciji i novi način crpljenja iz tih izvora.“

Njemačka teologija sužava se na strukturalna pitanja

Osobito u Njemačkoj, međutim, primjećuje sužavanje teologije na ekleziološka pitanja. „Ljudi se nadaju da će moći riješiti sve crkvene probleme tako što će je učiniti 'demokratičnijom'“, rekao je Kasper, misleći pritom na njemački „Sinodski put“ koji je ponekad oštro kritizirao u raznim prilikama. „Nisam protiv suodlučivanja u Crkvi. Ali teološki je potpuno pogrješno misliti kako se Crkva i nužna obnova vjere mogu 'stvoriti' na taj način.“ S druge strane, jačanje kristologije ne može se postići bez empatije za biblijsku narativnu kulturu. Samo savjesnim čitanjem Biblije i empatijom za situacije opisane u Novome zavjetu može se uspostaviti „prijateljstvo s Kristom“. Ova empatija i prijateljstvo s Isusom ne brišu samo sumnje koje su „dio svake svjesne vjere“, nego pomažu prebroditi mračna vremena i također izdržati tamu Velikoga petka i neizvjesnost Velike subote.

„Diskontinuitet u kontinuitetu“

U svome zalaganju za novi zaokret prema kristologiji suglasan je i s papom Lavom XIV. koji je upravo to izrazio u prvome obraćanju kardinalima nakon izbora za poglavara Crkve. Općenito, nastavio je Kasper, cijeni Lava XIV. zbog njegova jasnog jezika i strukturirane uprave. On je potpuno drugačiji lik od svoga prethodnika Franje: „I moram reći: zadovoljan sam ovim diskontinuitetom u kontinuitetu.“

(kta)