Nadbiskup Vukšić predvodio misu i obred kandidature u sjemeništu „Redemptoris Mater”

Nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić predvodio je u nedjelju 5. srpnja 2026. u crkvi sv. Majke Terezije iz Kalkute u sarajevskom predgrađu Vogošća misno slavlje pod kojim je među kandidate Vrhbosanske nadbiskupije za sveti red đakonata i prezbiterata primljen bogoslov Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ Angel Edoardo Gutierrez Gonzalez, Meksikanac iz Arizone u Sjedinjenim Američkim Državama.

Uz nadbiskupa Vukšića koncelebrirali su rektor i vicerektor sjemeništa „Redemptoris Mater“ vlč. Michele Capasso i vlč. Paulo Henrique dos Santos Coelho te nadbiskupov tajnik vlč. Marin Petrović.

Kod oltara su asistirali bogoslovi sjemeništa „Redemptoris Mater“ i Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, a odlomak iz nedjeljnog evanđelja navijestio je vlč. Paulo Coelho.

Na početku euharistijskog slavlja vlč. Capasso pozdravio je nadbiskupa Vukšića, svećenike, rodbinu kandidata, ostali vjerni puk Božji kao i braću iz neokatekumenskih zajednica iz Sarajeva, Žepča te obitelji misije ad gentes iz Sarajeva.

Prije nadbiskupove homilije vlč. Capasso prozvao je kandidata Angela koji je odgovorio: „Evo me“, riječima koje u Svetom pismu izražavaju poslušnost Božjoj volji i spremnost da mu se vjerno služi.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Vukšić istaknuo je da je Isus, „boraveći na ovome svijetu a prije svoga odlaska u Nebesa, osnovao svoju Crkvu, a u njoj ostavio sedam svetih znakova koje mi nazivamo sakramentima, ali i na način – i to je posebno Augustinovo zapažanje – da su ti znakovi postavljeni ne samo kao sredstva milosti, nego i kao jedna vrsta duhovnog odgovora blagoslova Nebesa u najvažnijim trenucima ljudskoga života“.

Naglasio je da sakramenti stoga odgovaraju temeljnim ljudskim potrebama te se krštenjem Isusovi učenici „rađaju na novi život, udahnjuju zrak poniznosti, zrak svetosti i započinju svoj duhovni život“; potvrdom se jača krsnu milost „kako bi onaj koji prima taj sakrament mogao još jače i upornije nastaviti svoj hod za Kristom Gospodinom“; ispovijed donosi duhovno očišćenje; po euharistiji je Krist „ostao prisutan na poseban način u zajednici svojih vjernika“ i pretvara se u duhovnu hranu i piće bez kojih, zapravo, „nema izvornoga kršćanskoga života“; ženidbom je Krist blagoslovio „prirodnu ljudsku sklonost i ljubav između muškarca i žene kako bi Božje djelo stvaranja iz ljubavi moglo biti nastavljeno jednako tako i iz ljubavi“.

Govoreći potom o sakramentu svetoga reda, objasnio je važnost obreda primanja među kandidate koji mu prethodi kao ključnog koraka na putu prema đakonatu i prezbiteratu kojime se potvrđuje spremnost na nasljedovanje Božjega poziva.

„Na području svakodnevice postoje oni koji su, na neki način, predstojnici društvenoga života na različitim razinama. Slično tako, i u Crkvi na različitim razinama društvenoga zajedničarskoga crkvenoga života postoje različite službe i u tu svrhu je ustanovio sakrament svetoga reda koji se grana u tri različita stupnja: đakonat, svećeništvo i biskupstvo“, pojasnio je nadbiskup Vukšić, podsjetivši potom na Augustinovu misao prema kojoj svako društvo treba odgovorne službenike i predvodnike. „U Crkvi je, draga braćo i sestre, vrlo slično. Potrebno je da na različitim razinama crkvenoga života postoje oni koji su pozvani na vlastitoj razini služiti Kristovoj stvari, izgrađivati Crkvu na ovoj zemlji i širiti Kraljevstvo nebesko. I obratno – kaže sveti Augustin – tamo gdje u nekom društvu nedostaje onih koji će biti predvodnici na ovim različitim razinama, s društvom nešto nije u redu“, naglasio je vrhbosanski nadbiskup, primijetivši da gdje postoji kriza svećeničkih i redovničkih zvanja s takvim dijelom Crkve Božje nešto nije u redu.

„Danas, kad ovog brata kanimo primiti među kandidate za svećeništvo, zahvaljujemo ponajprije dragome Bogu za poziv koji mu je uputio i, naravno, za njegov odziv i radujemo se svakom takvom Božjem pozivu i svakom odzivu koji dolazi s ljudske strane“, potaknuo je nadbiskup Vukšić. Ističući kako je svaki odgovor na Božji poziv „veliki znak“ nade za Crkvu, upozorio je pak na sve izraženiju krizu duhovnih zvanja pogotovo u europskom i američkom društvu.

„Zato, neka dragi Bog – pogotovo po zagovoru svetoga Augustina koji je još u davna vremena uočio to važno pitanje crkvenoga života – blagoslovi sve one koji možda osjećaju poziv Božji, a nemaju dovoljno hrabrosti odazvati se da dragi Bog u njima probudi dovoljan stupanj hrabrosti i povjerenja u providnost Božju i odazovu se. I naravno, neka u svima nama probudi radost zbog takvih odaziva i želju da budemo u službi onih koji su na putu prema oltaru, pogotovo u službi onih koji namjeravaju biti svećenici Božji, kako bi po zagovoru svih svetih svećenika, odazivajući se na Božji poziv, mogli biti u službi zajednice, u službi naroda Božjega, u službi – iznad svega – glasa Božjega i milosti Božje, šireći dobrotu Božju kao svjedoci ljubavi i navješćujući evanđelje svim narodima. Neka sami osobno evangelizirani budu evangelizatori drugih ljudi i neka svi osobno posvećeni, dijeleći sakramente Božje, posvećuju ostalu braću i sestre po Kristu Gospodinu našemu“, riječi su kojima je nadbiskup Vukšić zaključio svoju homiliju.

Nakon propovijedi uslijedio je obred u kojem je nadbiskup Vukšić primio očitovanje odluke bogoslova Angela da bude primljen među kandidate za sveti red. Na kraju obreda mons. Vukšić izrekao je blagoslov u kojem Crkva moli za bogoslova koji prima kandidaturu da ustraje u zvanju i da uvijek gaji iskrenu ljubav prema Kristu.

Na kraju mise rektor Capasso uputio je zahvalu nadbiskupu Vukšiću za predvođenje misnog slavlja i nadahnute riječi.

Slavlje je, nakon mise, nastavljeno uz ručak u prostorijama sjemeništa u kojima su bogoslovi sjemeništa izveli prigodni glazbeni program za sve prisutne. (kta)