Don Antonio Čutura proslavio srebrni jubilej svećeništva

Svečano je bilo u subotu 4. srpnja 2026. u župi sv. Mihaela Arkanđela u Kolibama u Bosanskoj Posavini na proslavi srebrene mise kojom je vrhbosanski svećenik don Antonio Čutura, župnik te župe i župni upravitelj susjedne župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Brusnici proslavio 25 godina svećeništva.

Uz geslo „Neopozivi su dari Božji!“ (Rim 11,29) vlč. Čutura svoju je srebrenu misu predvodio u zajedništvu s dvadesetak svećenika.

Propovjednik i kum te jubilarne mise bio mu je župnik susjedne župe u Gornjim Močilima-Sijekovcu vlč. Ivan Tolj.

Citirajući jednu svetu redovnicu vlč. Tolj u homiliji je pozvao nazočne da promišljaju služe li svojim slabostima ili svojoj svrsi. Podsjetio je tko je i kakav treba biti svećenik.

„Svećenik je kao i svaki drugi čovjek, čovjek je sa slabostima. Svrha svećenika je svjedočiti Kristovu Radosnu vijest. Iz te svrhe mi svećenici živimo i ona nas definira. Dobar svećenik živi i surađuje s Bogom. Tko s Bogom živi, gradi živu Crkvu u temeljima. Dobar svećenik je krotka i ponizna srca. On može kontrolirati svoju energiju i upotrijebiti je za opće dobro. Svu svoju snagu podređuje Bogu. Dobar svećenik je svjestan da je slab, ali zna da se uvijek treba ustajati. Uz pomoć Gospodina s kojim surađujemo i kojega slijedimo svaki svećenik, svaki kršćanin može puno toga postići, zadobiti hrabrost, odlučiti i za ono nemoguće…“, rekao je, uz ostalo, vlč. Tolj.

Čestitajući mu taj važan jubilej slavljeniku je poručio:

„Dragi Antonio, ostani krotak i ponizan, jer samo ćeš tako posvjedočiti svijetu Boga života i samo ćeš tako naći opravdanje za svoju egzistenciju i boravak u ovom pustom kraju Bosanske Posavine. Živimo u ovome ranjenom kraju da bismo vratili u njega život, omogućili da ovdje opstane Katolička Crkva, naš narod i njegova kultura. Zato ti, dragi Antonio, hvala – hvala uime svih nas svećenika što si ovdje. Ako igdje, ovdje treba vjere da bi se zadržalo nadu. Ako igdje, ovdje treba i hrabrosti da bi se sanjalo nemoguće. Ako igdje, ovdje treba molitve i uzdanje u Bogu da bi se moglo ovdje biti svećenik. Molimo danas Gospodina da nam dadne moć razlučivanje da služimo svojoj svrsi, a ne slabostima, da nam dadne čisto srce u kojem će se On moći nastaviti kako bili radosni, krotka i ponizna srca“, zaključio je propovjednik Tolj.

Ocrtavajući život i djelo srebrnomisnika Čuture plehanski gvardijan i župnik fra Ivan Nujić – moderator slavlja – podsjetio je da je rođen 14. lipnja 1973. u Zenici od oca Ljube (preminuo 2000.) i majke Katice rođ. Smoljan, a kršten 4. srpnja iste godine u crkvi sv. Ilije proroka. Osnovnu i srednju tehničku školu završio je u rodnom gradu sa odličnim uspjehom. Studij religijske pedagogije i katehetike završio je u Mostaru i kao najbolji student dobio dekanovu nagradu. Godinu je dana radio kao profesor u mostarskoj školi „Tin Ujević“ i tu stekao pedagošku praksu. Studij filozofije i teologije završio je na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji također sa izvrsnim uspjehom te proglašen studentom godine i za najbolje ocjene nagrađen od fakulteta. Po rukama vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita, kardinala Vinka Puljića u sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova za đakona je zaređen 2000. a za svećenika 2001. Prvu svećeničku službu obavljao je godinu dana kao župni vikar u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, potom tri godine u župi Srca Isusova u Rami – Prozoru. Poslijediplomski znanstveni studij iz dogmatske teologije završio je 2008. također sa izvrsnim uspjehom i visokim prosjekom ocjena na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu sa temom: „Mariološke teme dr. Rudolfa Brajičića“ i stekao diplomu magistra teoloških znanosti civilno i crkveno važeću. Obradio je saborsku ekleziologiju i mariologiju našega hrvatskog teologa isusovca dr. Rudolfa Brajičića koji je kao i don Antonio rođen u Zenici 1918., a podrijetlom je iz Poljica. Tu je temu odabrao na prijedlog tadašnjega provincijala Družbe Isusove dr. sc. Ivana Kopreka, a izradio po bogatoj literaturi isusovačkog teologa dr. Brajičića. Sedam je godina bio u službi u Gospićko – senjskoj biskupiji i to kao dekan Slunjskog dekanata i na župi sv. Nikole biskupa u Cvitoviću i sv. Juraja mučenika u Lađevcu u Slunju. Kao pedagog i svećenik predavač je na brojnim tečajevima priprave za sakrament kršćanskog braka. Voditelj je psiholoških radionica ljudima koji su u potrebi. Proteklih deset godina župnik je u Bosanskoj Posavini u župama; Bosanski Brod šest godina, Kolibe deset godina i upravitelj u Brusnici četiri godine. Također je povremeni predavač mariologije i ekleziologije na Teološkom fakultetu na Jordanovcu u Zagrebu te student treće završne godine Doktorskog studija na Filozofskom Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu na temu komparativne teologije i ekumenizma.

Gvardijan Nujić pročitao je i čestitku dr. Maria Bernadića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu koji je, uz ostalo, za slavljenika ustvrdio da je kao svećenik sačuvao vedrinu, pozitivnu energiju i smisao na humor koji su mnogima olakšali dane i pokazali da se evanđelje može navijestiti ne samo riječima i propovijedanjem, nego i radošću života.

Zahvalio je na kraju slavljenik Čutura svima koji su sudjelovali na njegovom jubilarnom slavlju: braći svećenicima, redovnicama, majci Katici, rodbini, prijateljima, svojim župljanima, vjernicima iz župa u kojima je djelovao, a koji su na to slavlje došli iz raznih mjesta Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije te predstavnicima društveno političkih vlasti. Bilo ih je ukupno petstotinjak.

Ustvrdio je da su uveličali ne samo to slavlje, nego svojom nazočnošću vratili nadu u život u tom pustom kraju Bosanske Posavine.

„Mi smo svećenici pozvani biti za narod i s narodom. U ovom pustom kraju Bosanske Posavine mi smo svećenici kao svjetionici u moru. Svijetlimo i ljudi se oko nas okupljaju. Kada bi se ta svjetla ugasila, svećenici otišli, i ovo bi malo naroda, koje je ostalo, otišlo. Iako nam je kao ljudima teško mi smo tu da im dajemo vjeru i nadu da će ovaj kraj poput ptice Feniks ponovo poletjeti“, poručio je na kraju slavljenik Čutura.

Slavlje su svojim pjevanjem uveličali mladi iz Vrpolja i Vinkovaca.

Slavlje je nakon misne nastavljeno zajedničkim ručkom pod velikim šatorom gdje su ih pjesmom zabavljali tamburaši „Kvertus“ iz Đakova. Prigodnim riječima obratili su se neki od predstavnika Crkve i društveno političkih vlasti, neki od domaćih župljana te kumovi na mladoj misi vlč. Čuture bračni par Ante i Iva Jukić.

Znakovito je uočio moderator fra Ivan da je toga dana i rođendan majke slavljenika – Katice pa joj je uime svih čestitao. (kta/b.l.)