Biskup Hansen posvetio najveću norvešku crkvu nakon 150 godina

„Na svakoj svetoj misi, dok s oltara gledam prema crkvi, pred sobom vidim cijeli svijet.“ Za oca Aloisa Brodersena, augustinca kanonika i župnika Župe sv. Pavla u Bergenu u Norveškoj, te riječi sažimaju bit župnoga života.

Stojeći pred zajednicom koja okuplja pripadnike više od 120 nacionalnosti, on svjedoči ostvarenju vizije koju su utemeljitelji Župe zamislili prije gotovo 150 godina. Kada je crkva sv. Pavla izgrađena 1870-ih godina, imala je kapacitet za više od 300 ljudi iako je služila katoličkoj zajednici od svega nekoliko desetaka vjernika. Njezini su utemeljitelji crkvu zamislili kao misionarsko uporište katolicizma u Norveškoj. Godinama kasnije, ta se vizija ostvarila; danas je Župa dom za gotovo 20 000 katolika iz više od 120 zemalja.

„Svjedočiti tome kako se svi ti ljudi iz svih krajeva svijeta okupljaju i posvećuju Kristu – gledati njihovu pobožnost i vjernost – to je najveći dar“, rekao je Brodersen za EWTN News. Ta je vizija poprimila novo značenje 28. lipnja kada je biskup Fredrik Hansen svečano posvetio crkvu sv. Pavla – stoljeće i pol nakon što je prvi put otvorena za bogoslužje.

Župa posvećena svetomu Pavlu osnovana je 1858. godine uz blagoslov pape Pija IX. Kako je zajednica postupno rasla, vodstvo Župe kupilo je zemljište na tadašnjem rubu Bergena i 1864. godine započelo izgradnju stalne crkve. Crkva, koju je projektirao talijanski arhitekt Edoardo A. Mella, dovršena je nakon dvanaest godina gradnje. Izgradnja je financirana putem međunarodne kampanje prikupljanja sredstava koju je vodio otac Daniel Stub. On je osigurao potporu pape Pija IX., austrijskoga cara Franje Josipa, norveško-švedske kraljice Josephine te katolika diljem Europe. Kada je 30. lipnja 1876. godine služena prva misa, novine „Bergens Tidende“ opisale su novu crkvu kao „jednu od najljepših bogomolja u cijeloj zemlji“.

Ipak, jedna se važna svečanost nikada nije održala: prema riječima Brodersena, crkva pri otvaranju nije bila službeno posvećena jer je za taj obred bio potreban biskup uz asistenciju 14 svećenika – što je broj svećenika koji tadašnja mlada katolička zajednica u Bergenu nije mogla osigurati. Iako je oltar posvećen tijekom radova na obnovi 1972. godine, sama crkva ostala je neposvećena gotovo stoljeće i pol. To se promijenilo 28. lipnja, kada je Hansen službeno posvetio crkvu sv. Pavla i ušao u tu povijesnu građevinu u pratnji tradicionalnoga Buekorpsa – jedne od prepoznatljivih bergenskih dječjih skupina čije je bubnjanje odavno dio kulturne baštine grada.

Za Hansena je posveta značila mnogo više od pukoga ispravljanja povijesnoga propusta. „Riječ je o dovršetku djela mnogih ljudi, ostvarivanoga tijekom niza godina“, objasnio je za EWTN News. Pozivajući se na Kristove riječi da „jedan sije, a drugi žanje“, dodao je kako današnji katolici grade na temeljima rada prijašnjih naraštaja koji su postavili temelje Crkve u zapadnoj Norveškoj. Gledajući u budućnost, Hansen je izrazio nadu da će obljetnica potaknuti novu evangelizaciju. Opisao je Župu koju čini gotovo 20 000 vjernika, deset svećenika, sedam redovnica, dvije škole, brojne nacionalne zajednice i rastući program kateheze. Nada se da će proslava ojačati njihovo poslanje „poučavanja u vjeri, slavljenja sakramenata i izgradnje župne zajednice“. Obraćajući se katolicima koji žive u sve sekulariziranijim društvima, dodao je: „Naše zajedničko i oduševljeno svjedočenje katoličke vjere od presudne je važnosti. Njime jačamo vlastitu zajednicu i naviještamo vjeru društvu u cjelini.“

Do stote obljetnice crkve, 1976. godine, broj župljana porastao je na oko 1100. Danas ona broji gotovo 20 000 članova, a velik dio toga rasta potaknut je uzastopnim valovima useljavanja iz Vijetnama, Indije, Čilea, s Filipina, iz Poljske, Litve i desetaka drugih zemalja. „U Župi imamo više od 120 različitih nacionalnosti“, objasnio je Brodersen. „Svi oni donose vlastite oblike pobožnosti i tradicije te vrlo aktivno sudjeluju u životu zajednice.“ Ta raznolikost, istaknuo je, nije podijelila Župu, već ju je ojačala. Tijekom godišnje procesije Tijelova u Bergenu, svaka od glavnih nacionalnih zajednica u Župi priprema jedan od vanjskih oltara. „Svi zajedno rade na tome veličanstvenom projektu“, rekao je.

Univerzalni karakter Župe sv. Pavla postaje očit kada se mise u crkvi slave na norveškome, vijetnamskome, španjolskome, francuskome, poljskome, litavskome, tamilskome i tagaloškome jeziku, odražavajući raznoliko podrijetlo župljana. Ipak, mnogi župljani redovito odlaze na bogoslužja izvan svojih jezičnih zajednica, uključujući misu na latinskome jeziku subotom navečer. „Sveta misa namijenjena je svima“, istaknuo je Brodersen. „Ne radi se samo o razumijevanju izgovorenih riječi; čovjek poznaje misu i u njoj sudjeluje srcem.“

Za njega je crkva sv. Pavla dokaz kako kulturna raznolikost ne mora oslabiti Crkvu, već može produbiti njezino svjedočanstvo. „Unatoč svim razlikama u jeziku, kulturi i sličnome, moguće je surađivati“, rekao je. „Moguće je biti jedno u Kristu.“

„Kada ljudi vide ovu crkvu toliko punu da neki ponekad moraju stajati vani jer unutra više nema mjesta“, primijetio je Brodersen, „susreću se s nečim što postaje sve rjeđa pojava u većem dijelu zapadne Europe.“ I svaki put kad stoji za oltarom i gleda okupljene vjernike koji dolaze sa svih kontinenata, vidi viziju koju su imali utemeljitelji crkve sv. Pavla: „Vidim cijeli svijet ujedinjen u slavljenju Boga.“

(kta)