Kako su se Sjedinjene Američke Države našle na karti katoličkoga svijeta

Prvi papa iz SAD-a – Lav XIV. Riječ je o prvijencu koji se gotovo točno poklapa s 250. obljetnicom Sjedinjenih Američkih Država, a koji slijedi presedan što ga je postavio prvi Papa iz Latinske Amerike, Franjo (2013. – 2025.).

Sto trideset i tri elektora koji su u svibnju 2025. godine izabrali novoga poglavara Crkve dolaze sa svih kontinenata; predstavljaju različite boje kože i vode mjesne Crkve, od onih najmanjih do golemih. Nije uvijek bilo tako. Sve do kraja 19. stoljeća situacija je bila homogena: kardinala je bilo malo i svi su dolazili iz Europe, uglavnom iz Italije. I redovito su za papu birali Talijana. Međutim, u proljeće 1875. – gotovo točno prije 150 godina – dogodilo se nešto neočekivano: papa Pio IX. (1846. – 1878.), tada gotovo 83-godišnjak, ne samo da je imenovao jedanaest novih kardinala, već je u tu skupinu prvi put uvrstio i jednoga neeuropljanina: Johna McCloskeyja, nadbiskupa New Yorka.

Evo kako je do toga došlo: još otkako su Portugal i Španjolska u 15. stoljeću započeli plovidbu prema Novome svijetu, kršćanstvo se počelo širiti daleko izvan sredozemnoga područja i Europe. Isprva je, naravno, to širenje stoljećima ostalo pod europskom dominacijom, a ponekad je bilo obilježeno i europskim ugnjetavanjem. Ipak, osobito u Sjevernoj Americi, postupno su se počeli javljati novi svjetonazor i izražen osjećaj samopouzdanja.

Glad, ratovi i druge krize u Europi potaknuli su milijune ljudi da tijekom 18. i 19. stoljeća potraže sreću u Americi. Mnogi od njih – uključujući katolike Irce, a kasnije i Talijane i Poljake – sa sobom su donijeli i svoju vjeru. Ključna osoba za Crkvu u nastajanju u Sjevernoj Americi bio je isusovac John Carroll (1735. – 1815.). Carroll je potjecao iz provincije Maryland – jedine katoličke kolonije među trinaest britanskih kolonija koje su se u ljeto 1776. godine odvojile od matične zemlje, Velike Britanije. Ipak, polovicu svoga života proveo je školujući se i živeći u sjevernoj Francuskoj i današnjoj Belgiji.

Nakon što je papa Klement XIV., 1773. godine, ukinuo Isusovački red, Carroll se vratio u rodni Maryland. Podržavao je američki pokret za neovisnost, smatrajući ga jedinom prilikom za vjersku slobodu američkih katolika. Nakon što je ta sloboda zajamčena osnivanjem SAD-a, papa Pio VI., krajem 1784. godine, osnovao je Apostolsku prefekturu Sjedinjenih Američkih Država – preteču biskupije.

Prvi američki biskup: John Carroll

Biskupija Baltimore osnovana je u studenome 1789. godine. John Carroll služio je kao prvi prefekt, prvi biskup, a kasnije i prvi nadbiskup Baltimorea – a time i SAD-a – te kao osnivač Sveučilišta Georgetown, najstarijega sveučilišta u zemlji. Godine 1808. Pio VII. osnovao je Biskupije Boston, Bardstown (Kentucky), New York i Philadelphiju izdvojivši njihova područja iz Biskupije Baltimore. Baltimore je postao Nadbiskupija, a crkvene su strukture brzo rasle i jačale.

Kako su SAD nakon Građanskoga rata (1861. – 1865.) izrasle u industrijsku gospodarsku silu, sve su se glasnije čuli zahtjevi za imenovanjem američkoga kardinala. Istodobno, papa u Rimu gubio je političku moć zbog pokreta za ujedinjenje Italije i osvajanja samoga grada. Nakon propasti Papinske Države, 1870. godine, Pio IX. pokrenuo je značajnu promjenu smjera – promjenu koja u biti ima utjecaja sve do danas. Papa se sada, više nego ikad prije, pojavljivao kao globalni poglavar Crkve: jedan za sve i svi za jednoga.

Naravno, ta je nova ideologija obuhvaćala i razmjerno mlade mjesne Crkve – u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, kao i u Sjedinjenim Američkim Državama koje su ubrzano jačale. Dodjela kardinalskoga šešira Johnu McCloskeyju bila je u skladu s tom logikom. Istodobno, međutim, to je bila i gesta zahvalnosti Pape, budući da je njujorški nadbiskup podržao proglašenje dogme o papinoj nezabludivosti na Prvome vatikanskom saboru, 1870. godine.

Nesreća kao prekretnica

McCloskeyjeva obitelj emigrirala je iz Irske u SAD početkom 19. stoljeća. Rođen 1810. godine, napustio je školu s jedanaest godina nakon očeve prerane smrti kako bi pomogao majci u poljoprivrednim poslovima. Ozbiljna nesreća na radu potom je donijela novu prekretnicu: McCloskey je odlučio postati svećenik. Zahvaljujući iznimnoj radnoj etici, njegova je karijera ubrzo krenula uzlaznom putanjom: studij u Rimu, biskupsko ređenje na njegov 34. rođendan, imenovanje biskupom Albanyja 1847. te nadbiskupom New Yorka – s tadašnjih 1,2 milijuna katolika – 1864. godine.

Tamo je McCloskey potaknuo izgradnju goleme neogotičke katedrale sv. Patrika na Petoj aveniji na Manhattanu, koju je 1879. godine i sâm posvetio. Godinu ranije, međutim, jedan je pothvat krenuo po zlu: nakon smrti njegova zaštitnika Pija IX., McCloskey je požurio u Rim kako bi sudjelovao u izboru nasljednika. No, 1878. godine bilo je tehnički nemoguće prijeći 7000 kilometara od New Yorka u manje od dva tjedna. Posljedično, prvi kardinal iz prekomorskih krajeva stigao je tek nakon što su ostali prelati već izabrali Lava XIII.

Sam McCloskey preminuo je 10. listopada 1885. godine. Na pogrebnoj misi u „njegovoj“ katedrali sv. Patrika, nadbiskup Baltimorea James Gibbons odao mu je počast nazvavši ga „dobrim ocem, vjernim prijateljem, budnim pastirom, neustrašivim vođom – i, iznad svega, nepristranim sucem“. Usput rečeno, Gibbons je samo nekoliko mjeseci kasnije postao drugi američki kardinal u povijesti – a taj se niz nasljeđivanja otad nije prekidao, izuzev nekoliko godina tijekom Drugoga svjetskog rata.

Gledajući prema 2025. godini, Donald Trump bio je odlučan u namjeri da na papinskome prijestolju vidi Amerikanca – nakon mandata „nepogodnoga“ Latinoamerikanca Franje – i to toliko da je, svega nekoliko dana nakon Franjine smrti, čak objavio sliku na kojoj nosi bijelu reverendu. Ipak, Lav XIV. nipošto nije „Trumpov čovjek“ – što je postajalo sve jasnije, posebice tijekom sukoba s Iranom. Kada je riječ o Lavu, nema govora o paroli: „Učinimo Ameriku ponovno velikom“.

(kta)