Nadbiskup Vukšić predvodio Misno slavlje na patron župe sv. Vida u Vidovicama

Nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić, na patron župe sv. Vida mučenika u mjestu Vidovice pokraj Orašja u Bosanskoj Posavini u ponedjeljak, 15. lipnja, predvodio je svečano Euharistijsko slavlje uz asistenciju đakona i koncelebraciju 24 svećenika, većinom rođenih u ovoj župi bogatoj duhovnim zvanjima među kojima su bili i arhiđakon toliškog arhiđakonata preč. Darko Tomašević i šamački dekan fra Marijan Živković. Župnu crkvu, koja je tijekom rata devedesetih godina bila minirana a stara župna crkva uništena kao i većina obiteljskih kuća, ispunili su brojni vjernici ovih i susjednih župe među kojima i mladi u narodnim nošnjama. Sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove, koje djeluju u ovoj župi, pridružile su se i redovnice drugih družbi.

Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje animirao je župni zbor pod vodstvom regensa chori sarajevske katedrale Srca Isusova vlč. Marka Stanušića koji je svirao na obnovljenim i dan ranije ponovno blagoslovljenim orguljama stradalim u poplavi 2014. godine. Vlč. Stanušić je, kao pripravu za Misno slavlje, odsvirao i polusatni koncert na obnovljenim orguljama.

Riječi dobrodošlice i zahvale nadbiskupu Vukšiću i svim okupljenima uputio je župnik vlč. Marijan Brkić. Između ostalih, posebno je pozdravio grupu dobročinitelja iz župe Rüschlikon u biskupiji Chur na čelu s vlč. Josipom Kneževićem, domaćim sinom, koji su financirali obnovu orgulja.

Uvodeći u Misno slavlje nadbiskup Vukšić je kazao da u zagovor sv. Vida preporučuje sve njihove zavjete, molitve, potrebe i tjeskobe, sve ono što ih je u obliku pobožnosti dovelo na Euharistijsko slavlje. Potaknuo je sve da ponajprije zahvale dobrom Bogu za sve dosadašnje blagoslove i sve ono lijepo i dobro što su u svojim životima vidjeli, doživjeli te zamole da i ubuduće mognu blagoslivljati Gospodina u svemu onome što je plemenito i dobro.

„Draga braćo i sestre, danas kad u ovoj župnoj zajednici obilježavamo blagdan svetoga Vida, mučenika iz ranih kršćanskih vremena, onda da bismo na ispravan način razumjeli ne samo njegovo mučeništvo, nego mučeništvo uopće u kršćanskoj duhovnosti i crkvenom životu, moramo se prisjetiti jednoga još starijega mučeništva, prvoga u nizu kršćanskih mučeništava i prvoga od svih kršćanskih mučenika, a radi se o Kristu Gospodinu i njegovom načinu podnošenja mučeništva. Mnogo puta kad promatramo bilo Kristov primjer i stradanje, bilo primjere kasnijih mučenika i njihova stradanja, kao ljudi negdje smo u napasti da ponajprije vidimo upravo stradanje, da vidimo smrt, da vidimo mržnju sa strane onih koji su napadali, počevši od Krista, pa tako redom sve do naših dana kršćanske mučenike i da vidimo tu tamnu stranu događanja koje nazivamo mučeništvo za dragoga Boga. I s druge strane, nekako smo u napasti da rjeđe uočimo mnogo važniju stranu nego li je stradanje i mučeništvo u obliku patnje, a ta važna strana jest svjedočenje za dragoga Boga. Naime, Krist Gospodin nije postao naš Spasitelj, prvenstveno zato jer je stradao jer je raspet, nego jer je bio na strani vršenja volje Božje, pa taman završio i na križu. Odnosno osuda, smrt, patnja, odbacivanje ljudi i prezir pojavljuje se u primjerima mučenika, počevši od Krista Gospodina kao prigoda, ne kao vrijednost sama u sebi, nego prigoda da se bude na strani volje Božje, da se ponaša i živi onako ne kako je moja volja, nego tvoja, Oče nebeski, riječi su Krista Gospodina“, kazao je nadbiskup Tomo u prigodnoj propovijedi.

„Patnja sama po sebi zapravo nema nikakvu vrijednost. Ona je nešto što je u naravi čovjeka da bude odbačeno i da bude neprihvaćeno, ali kršćanski heroj kojega nazivamo mučenik prihvaća i patnju, pa taman to bilo i u najgorem obliku jer želi ostati na strani volje Božje. Kršćanski mučenik ne brani prvenstveno vlastiti život, nego volju Božju i zato prihvaća i stradanje, čak i smrt, braneći volju Božju i pravila Božjega morala... Po primjeru Krista Gospodina, svi kršćanski mučenici od tada pa do danas, među kojima i sveti Vid, jesu kršćanski sveci, jesu heroji duha u našoj Crkvi. Ponovimo to još jednom draga braćo i sestre, ne zato što su životom stradali, nego zato što su ostali na strani volje Božje i po cijenu gubitka vlastitoga života. Ta teška iskušenja, osude i odbacivanja za njih su bile prigoda da potvrde i dokažu da su zaista cijelim svojim životom, sveukupnim svojim opredjeljenjem na pravoj strani.I od početka pa do danas, Crkva ne samo da se sjeća onih koji su po Kristovu primjeri, primjeru ostali na strani volje Božje i u teškim časovima, nego ih pred vjernike i cijelu crkvenu zajednicu stavlja kao primjere koji mogu biti s jedne strane nadahnuće, poticaj, da i u teškim trenucima koji nam se događaju možemo, poput ovih velikana kršćanske duhovnosti, ostati na pravoj strani“, poručio je pastir Crkve vrhbosanske.

„Moramo prepoznati da, osim teškoga fizičkoga progona, danas naročito u ovim krajevima u kojima mi živimo, a mislim na ono što nazivamo europska civilizacija, Krist Gospodin i njegovo evanđelje bivaju progonjeni na novi način, često podmukao način, često nevidljiv. Ali, bez obzira što je teško vidljiv, vrlo je realan i vrlo je stvaran.Mnoge vrjednote Kristova evanđelja, pogotovo vrjednote morala koje je Krist navijestio, danas bivaju često prezirane, marginalizirane, odbacivane, često na ideološki način bivaju nadomještane različitim drugim poluvrjednotama ili antivrjednotama, ponekada čak i u obliku zakona koje parlamenti različitih ljudskih država i društava donose Krist Gospodin biva progonjen. Ne, dakle, više na fizički način, ali na način kojega bismo mogli nazvati lažne vrjednote, antimoralne vrjednote, protuevanđeoske vrednote koje se nameću na mnogo strana jesu novi izazov za svakoga kršćanskoga vjernika koji želi ostati vjeran volji Božjoj, koji želi ostati na strani pravila Isusova morala… Stoga, dragi sveti Vide, zaštitniče ove župe, blagoslovi sve one koji u ovoj crkvi i u ovom kraju slave Gospodina Boga i koji su pune volje nasljedovati primjere svetaca kako bi Krist Gospodin našao mjesto i imao stalno mjesto i u ovim krajevima i u cijelome svijetu“, istaknuo je nadbiskup Tomo.

Nakon Euharistije igrano je tradicionalno kolo u izvedbi domaćeg KUD-a „Seljačka sloga“. Druženje je nastavljeno za obiteljskim stolom.

Župna zajednica se na patron pripravljala prigodnom devetnicom, Svetu misu uočnicu kao i ranu Svetu misu na sam patron predvodio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu vlč. Ilija Marković. 

Nakon večernje Svete mise u nedjelju, 14. lipnja nadbiskup Tomo Vukšić blagoslovio je obnovljene orgulje, a župnik Brkić podijelio je zahvalnice i prigodne darove dobročiniteljima iz Švicarske i svim zaslužnima. Uslijedio je kolaudacijski koncert koncertnog majstora Christiana Scheifelea, orguljaša crkve sv. Nikole iz Myre u župi Rüschlikon u Švicarskoj. (kta)