Franjevački novaci hodočastili stopama svetog Franje

Devetnaestorica hodočasnika, među kojima trinaestorica franjevačkih novaka s Humca, Trsata i iz reda Trećoredaca, u pratnji šestorice magistara, boravili su od 19. do 24. svibnja 2026. na hodočašću u Italiji. Pod vodstvom fra Marka Ešegovića, mladi su redovnici obišli ključna mjesta franjevačke povijesti i duhovnosti: Asiz, Reatinsku dolinu, La Vernu i Padovu, objavljeno je na stranicama Franjevačka kustodija sv. Jeronima - Zadar.

Hodočašće je započelo u Umbriji posjetom crkvi svetog Damjana, gdje je misno slavlje predvodio fra Marko Bandić, pozvavši novake na obnovu žara s početka njihova duhovnog poziva. Prvi dan zaključen je molitvom u Porcijunkuli, kolijevci Franjevačkog reda.

Drugoga dana, pod vodstvom fra Josipa Ivkića, hodočasnici su posjetili Reatinsku dolinu. Nakon Rivotorta, u Grecciu – mjestu prvih živih jaslica – fra Josip je u propovijedi istaknuo kako Bog prostore ljudskih lomova pretvara u izvore ljubavi. Uslijedio je posjet Fonte Colombu, mjestu nastanka franjevačkog Pravila, zatim povratak u Asiz i obilaženje groba svete Klare te rodnog mjesta svetoga Franje.

Četvrtak je bio u znaku Porcijunkule i samotišta Carceri na obroncima Subasija. Misu u Porcijunkuli predvodio je fra Bruno Ćubela, usporedivši ljudsku krhkost s tom malom crkvom koju štiti velika bazilika, odnosno „čvrste zidine Svete Crkve“. Popodne su novaci proveli u tišini i osobnoj molitvi u samotištu Carceri, smještenom u gustoj šumi na obroncima Subasija..

U petak rano ujutro, pod vodstvom fra Ivana Landeke, hodočasnici su slavili svetu misu u kripti bazilike svetog Franje, na samom svečevu grobu. Fra Ivan je u homiliji novake potaknuo na zahvalnost prema svemu što od Boga već imaju i što svakodnevno primaju.

Vrhunac hodočašća bio je uspon na La Vernu, brdo na kojem je sveti Franjo 1224. primio stigme. Misno slavlje predvodio je fra Marko Ešegović, dok je fra Pepi Jožef Lebreht u propovijedi rastumačio pojam ranjavanja u svakom ljudskom životu, naglasivši kako od ranjenosti nitko nije izuzet. Međutim, istaknuo je da se te rane mogu nositi jedino onda kada ih pronađemo u Kristovim ranama, a Kristove u našima – jer jedino tako one bivaju preobražene iz izvora boli u izvore milosti. Novaci su sudjelovali i u tradicionalnoj procesiji do kapele Stigmata te na Duhovskom bdijenju.

Na samu svetkovinu Duhova, u nedjelju 24. svibnja, svi su sudjelovali na misi koju je u kapelici Stigmata predvodio fra Josip Ivkić. Na povratku su posjetili Padovu, obišavši baziliku svetog Ante i svetište svetog Leopolda Bogdana Mandića. Hodočašće je završilo u kasnim večernjim satima. (kta)