PROSLAVA SV. VINKA PAULSKOG U SAMOSTANU MAJKE DIVNE NA STUPU

U samostanu Majke Divne na Stupu sestarska zajednica je sa svojim štićenicama proslavila svetkovinu sv. Vinka, u ranim jutarnjim satima svečanom Svetom misom koju je predslavio fra Danijel Nikolić meštar franjevačkih bogoslova. U svojoj nadahnutoj propovijedi koju donosimo u cijelosti, govorio je o liku i djelu sv. Vinka.

“1. Danas slavimo svetoga Vinka Paulskog za koga se kaže da je bio istinski velikan kršćanske ljubavi i obnovitelj klera. Rođen u težačkoj obitelji, pa nije imao lako djetinjstvo. Otac ga je poslao u svećenike, da lakše prehrani obitelj. Vidimo da Bog i na takav način djeluje jer je Vinko poslije bio izvrstan svećenik. Osim kapelanske i župničke službe vršio je i službu dušobrižnika veslača i robova na galijama. To mu je pomoglo da proširi socijalnu i karitativnu djelatnost diljem mnogih francuskih gradova.
Ovaj milosrdni i skromni duhovnik oduševio je mnoge ljude koji su također htjeli služiti Bogu poslužujući one najugroženije – bolesnike, zarobljenike, odbačne. Tako je 1625. osnovao „Misijsku kongregaciju“ lazarista koji su djelovali ne samo u Francuskoj, već i u inozemstvu, posebice u Africi. S pobožnom ženom Louisom de Marillac osnovao je 1633. Družbu milosrdnih sestara. Po misijskoj kongregaciji lazarista i družbi sestara ovaj je osobiti svetac postao zaštitnikom siromaha, bolesnika, socijalnih i karitativnih radnika, gubavaca, zatvorenika, dobrovoljaca i duhovnih pomoćnika.
Ovom svecu valja zahvaliti i za sve dobro što je učinio s obzirom na izobrazbu i odgoj svećenika. Osnivao je sjemeništa i održavao poznate konferencije za svećenike. Preminuo je na današnji dan 1660. u Parizu u 79. godini života. Njegov duh još se osjeća u BiH preko vas sestara i lazarista.

2. Kad se želi upoznati duhovnost nekoga sveca ili blaženika, onda se obično istražuju i proučavaju njegove misli, stavovi, motivi i ideje koje su ga pokretale. Za razliku od drugih religija u kojima se ljudi trude raznim načinima kako doći do Boga, naš Bog je krenuo suprotnim smjerom. Znajući da mi ne možemo svojim silama doprijeti do njega, On sam se spustio k nama i to neshvatljivim načinom: uzeo je naše slabo, smrtno tijelo, te došao k nama ne kao duh, nego kao Bog koji se utjelovio. I učinio svojim svetim prebivalištem sva ona mjesta gdje su odbačeni i napušteni, bolesni, stari i nemoćni. U tom vidu je Isus tumačio kako su samo dvije zapovijedi o kojima vise sav zakon i proroci: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem, dušom i umom svojim, a bližnjega svoga kao sebe samoga“ (Mk 12, 30–31).
Temelje Vinkove duhovnosti, koji nam je sa svetom Lujzom ostavio silnu baštinu brojnih djela kršćanske ljubavi, možemo otkriti i shvatiti samo u kontekstu spomenutih Isusovih riječi. Njih dvoje, dakle, bili su veliki mistici svoga vremena koji su otkrili lice Gospodnje u licima potrebnika koje je Gospodin stavio na njihov životni put. Tako se jedinstvo ljubavi prema Bogu i bližnjemu ostvarilo u njihovim životima. Ta je duhovnost postala baštinom Crkve koju su oni iz duše voljeli i na svoje učenike i sljedbenike prenosili. O vjernosti današnjih njihovih sljedbenika ovisi hoće li ta baština i dalje živjeti.

3. U Svetom pismu čitamo kako su mnogi ljudi bili zatvorena srca prema Božjoj poruci, Božjoj riječi, a samim tim i zatvorena srca prema pravoj istini i prema spasenju Božjem. Samo onaj tko je otvoren prema Bogu i Božjoj riječi može uopće čuti Božju riječ, i može se usuditi poslušati Božju riječ. Sv. Vinko bio je otvorena srca prema Božjoj riječi, poput sv. Franje, i to je omogućilo i jednom i drugom da u ljudima koji pate i koji su potpuno odbačeni (gubavci, bolesnici i zarobljenici-robovi) da u njima prepoznaju Krista i služe im.
Sv. Vinko postao je simbolom milosrdnog Samarijanca svoga vremena. A to najbolje objašnjava rečenica koju je često ponavljao: „Ako deset puta na dan pohodiš bolesnika, deset puta si Boga susreo“. Ovaj veliki svetac aktivnoga i apostolskoga života pokazao nam je kako služiti čovjeku u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Pružio je konkretan primjer, te pozvao: Idite pa i vi činite tako. Njegova karizma i sve ono što je činio iz ljubavi prema drugima, pokazuje i nama danas put koji bi valjalo slijediti.”

U istinu ostaje nam da odgovorimo na Isusov zov: “ Idite pa I vi činite tako!” Samo ćemo tako ispuniti svoje poslanje I misiju koja nam je kao sestrama milosrdnicama povjerena.

Nakon euharistiskog slavlja I duhovnog obogaćenja zajedničko druženje je nastavljeno kod obiteljskog stola. (kta)

foto