Preminula s. Bernardica (Slavka) Sučić, ŠSF

U predvečerje Božića, na Badnjak 24. prosinca 2025., u 95. godini života i 71. godini redovništva blago u Gospodinu preminula je s. Bernardica (Slavka) Sučić, članica Školskih sestara franjevki Krista Kralja, objavljeno je na mrežnoj stranici Bosansko-hrvatske provincije ŠSF.

Sprovod pokojne sestre bit će u ponedjeljak 29. prosinca 2025. u 11 sati na groblju u Kloštru Ivaniću, a potom slijedi sveta misa u samostanskoj kapeli.

Sestra Bernardica rođena je 10. veljače 1931. u mjestu i župi Ljubunčić kraj Livna od oca Stipe Sučića i majke Milke r. Sučić, kojima je Bog podario petero djece, sinove Matu i Nikolu i kćeri Maru, Cvitu i Slavku (s. Bernardicu). U rodnome mjestu Slavka je završila četiri razreda osnovne škole. U kandidaturu je primljena u sestarskoj zajednici u Franjevačkom samostanu, sjemeništu i gimnaziji u Visokom 12. srpnja 1952. godine. Postulaturu je započela 25. ožujka 1954. u zajednici sestara u Franjevačkom samostanu sv. Ante i Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu. U novicijat je primljena 15. kolovoza 1955. u franjevačkom samostanu u Virovitici. Obukla je tada redovničko odijelo i dobila redovničko ime s. Bernardica. U Virovitici je 2. kolovoza 1956. položila prve zavjete. Potom je raspoređena u Visoko, na dužnost u kuhinji. Ondje je 15. kolovoza 1959. položila i doživotne zavjete. U Visokom ostaje do 1964. kada je poslana u franjevački samostan u Kraljevu Sutjesku. Sljedećih 20-ak godina s. Bernardica je služila u više franjevačkih samostana i župnih kuća, uglavnom na dužnosti kuharice: u Tuzli, Busovači, Jajcu, Špionici, u franjevačkom samostanu u Fojnici (kućna predstojnica 1972.-1975.), u Čakovcu, Čukliću kraj Livna; te sestarskih kuća: u Sarajevu (Bjelave), u dva navrata u sestarskoj kući u Fojnici, u Bugojnu i u Kloštru Ivaniću. Godine 1986. raspoređena je u sestarsku kuću u Zagrebu na Remetama, odakle je 1992. poslana u odmaralište u Pirovcu kraj Šibenika gdje je privremeno, zbog rata, bila formirana zajednica sestara. Godine 1995. premještena je u sestarski samostan i kuću novicijata u Kloštar Ivanić. Ondje se pridružila sestri vrtlarici i na vrtu radila sve dok joj nije ponestalo snage.

I kad više nije bila odgovorna za vrt, davala je upute upute za uzgoj radila različitih kultura. Slabijeg zdravlja, nekoliko posljednjih godina više se povlačila u sobu, a nekoliko posljednjih mjeseci provela je u bolesničkoj postelji, slabeći iz dana u dan sve više. Ipak, u nedjelju 19. listopada 2025. proslavila je sa susestrama svojih 70 godina redovničkog života. „U toj prigodi kazala je da u svojoj sobi živi zahvalnost, da Bogu zahvaljuje za sav svoj život, za ustrajnost u pozivu, za zajednicu, za blizinu i brižnost sestara koje se svakodnevno brinu da joj olakšaju njezine dane u bolesničkoj postelji, da Bogu prikazuje svoju nemoć i da moli za nas, za Crkvu i za sav svijet. Pomirena s Bogom i ljudima, zahvalna za molitvu, za njegu i pomoć sestara i gospođa koje su je služile, sestrama i rodbini za posjete i svu pažnju, preminula je na Badnjak u 95. godini života“, ističu iz Provincije uz zahvalu Bogu za dar života s. Bernardice i za njezinu vjeru „iz koje je živjela u našoj zajednici u Crkvi, iz koje je služila Bogu i bližnjima“. Također zahvaljuju za blizinu i brižnost sestara i svih drugih koji su bili uz nju u trenucima nemoći i u trenutku njezina prijelaza u vječnost.

„Pokoj vječni daruj joj, Gospodine i svjetlost vječna neka joj svijetli!“, navodi se na stranici Provincije zajedno uz izraze sućute: starijoj sestri Cviti koja živi u Francuskoj, njezinoj djeci i djeci pokojnih Mate, Nikole i Mare, njihovim obiteljima i svoj rodbini s. Bernardice. (kta)