Predbožićni govor i čestitka Svetoga Oca Lava XIV. djelatnicima Rimske kurije, Uprave Države Vatikanskoga Grada i Rimskog vikarijata

Predbožićni govor pape Lava XIV. djelatnicima Rimske kurije, Uprave Države Vatikanskoga Grada i Rimskog vikarijata i članovima njihovih obitelji, upućen u ponedjeljak 22. prosinca u auli Pavla VI., prenosimo u cijelosti.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Mir s vama!

Draga braćo i sestre,

hvala vam na vašem srdačnom pozdravu i, iznad svega, hvala vam što ste došli na ovaj božićni susret. Kao što znate, za mene je to prvi put i prvi put se susrećem sa svima vama zajedno, pa i s mnogim članovima vaših obitelji, i to me jako raduje!

Danas ne trebamo govoriti o poslu, ali želim iskoristiti ovu prigodu da zahvalim svakome od vas za rad koji obavljate. Učim upoznavati Vatikan kao veliki mozaik ureda i službi i, malo-pomalo, uz Božju pomoć, mislim da ću vas moći susretati i obilazeći različita radna okruženja.

No danas se radujem ovom obiteljskom trenutku, sada već gotovo uoči Božića. Proživljavamo ga pred jaslicama, koje su zapravo prisutne i ovdje, u ovom prizoru Rođenja darovanom iz Kostarike. U jaslice je pučka mašta često unosila mnoge likove iz svakodnevnog života, koji ispunjavaju prostor oko špilje. Tako, osim neizostavnih pastira, protagonista događaja prema Evanđelju, možemo pronaći figurice koje prikazuju različita zanimanja: kovača, krčmara, gostioničarku, pralju, oštrača noževa i tako dalje. Naravno, to su zanimanja nekih prošlih vremena: neka su nestala ili su potpuno promijenjena. Ipak, ona zadržavaju svoje značenje unutar jaslica. Podsjećaju nas da sve naše aktivnosti, naša svakodnevna zanimanja, dobivaju svoj puni smisao u Božjem naumu, čije je središte Isus Krist.

Kao da Dijete Isus, iz jasala u kojima leži, blagoslivlja sve i svakoga. Njegova blaga i ponizna prisutnost posvuda širi Božju nježnost. Dok se Marija i Josip klanjaju Djetetu, a pastiri mu se približavaju puni divljenja, ostali likovi obavljaju svoje svakodnevne geste. Čini se da su udaljeni od središnjeg događaja, ali nije tako: zapravo, svatko u njemu sudjeluje upravo takav kakav jest, ostajući na svome mjestu i radeći ono što treba raditi – svoj posao. Volim misliti da tako može biti i za nas u našim radnim danima: svatko od nas obavlja svoju zadaću i upravo tako slavimo Boga – radeći je dobro, s predanošću. Ponekad smo toliko zaokupljeni obvezama da ne mislimo na Gospodina ili na Crkvu, ali već sama činjenica da radimo s predanošću, nastojeći dati najbolje od sebe, i također – za vas laike – s ljubavlju prema svojoj obitelji, prema djeci, daje slavu Gospodinu.

Dragi moji, učimo iz Isusova Božića stil jednostavnosti i poniznosti te nastojmo, svi zajedno, da to sve više bude stil Crkve u svakom njezinu izrazu. Molim vas da prenesete moj pozdrav i vašim najmilijima kod kuće; osobito starijim ili bolesnim osobama recite da Papa moli za njih.

Želim vam svet Božić, u radosti i miru koje nam Isus daruje. Hvala! (kta/ika)