Posveta crkve i oltara u župi Husino kod Tuzle

Dan prije blagdana Rođenja Blažene Djevice Marije, u narodu poznatijeg kao Mala Gospa, 7. rujna, u istoimenoj župi Husino kod Tuzle svečano je upriličena posveta crkve i oltara.

Misu je predslavio i obred posvete vodio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić u koncelebraciju desetak svećenika među kojima je bio župnik vlč. Josip Antukić, izvijestio je portal Nedjelja.

Obred posvete crkve započeo je svečanim ulaskom nakon čega je blagoslovljena voda kojom je nadbiskup poškropio narod, zidove i oltar kao znak čišćenja i duhovne pripreme. Slijedila je liturgija riječi, a u središtu obreda bila je molitva posvete kao i pomazanje oltara i zidova. Vjernici su u klečećem stavu molili Litanije svih svetih, a zatim su u oltar ugrađene relikvije švicarskog svetca Svetog Nikole von Flüe.

Mons. Vukšić je izgovorio posvetnu molitvu te pomazao oltar uljem sv. krizme na sredini i na četiri kuta, te zidove crkve. Potom je uslijedilo kađenje oltara, naroda i zidova. Nakon toga, oltar je pripremljen za euharistijsko slavlje te su upaljene svijeće i sva svjetla u crkvi kao znak radosti. Povelju je pročitao arhiđakon plehanskog arhiđakonata mons. Luka Tunjić, ravnatelj PMD-a BiH.

Na početku propovijedi nadbiskup Tomo je objasnio kako je običaj u Katoličkoj Crkvi da se crkva i oltar na doličan način posvete. Zahvalio je Bogu što se vjernička zajednica okupila danas u lijepo uređenoj bogomolji. Posvijestivši značenje posvete crkve i škropljenja naroda obznanio je kako je to svojevrsna simbolika „duhovnog pranja, duhovnog očišćenja od svega onoga što sprječava da se primi Boga i pripravi narod za posvetu“.  

Nadalje je protumačio da kadgod vjernik koristi blagoslovljenu vodu „odgovara na Kristov poziv da kroz život hodi oslobođen od spona grijeha“. Objasnio je kako se ulje svete krizme, osim za posvete crkve koristi i prigodom podjele drugih sakramenata poput kršenja, krizme, svetog reda i bolesničkog pomazanja…

Govoreći o posveti crkve istaknuo je kako je svatko pozvan u svom životu biti „hram Božji“ te zahvalio svima koji su ugradili sebe u izgradnju i njezino urešenje. „Ova je građevina mjesto Božje prisutnosti i ona je, kao i druge crkve, u službi našeg posvećenja i posvećenja svih vjernika koji se budu ovdje okupljali u budućnosti“, kazao je mons. Vukšić i progovorivši o umjetničkom uređenju istaknuo kako hram Božji nije galerija u kojoj se „divimo umijeću i genijalnosti umjetnika“ već „da promatramo Krista i sve svetce kako bismo se izgrađivali u vjeri“.

Dodao je da je umjetnost jedan od načina kako bi vjernik postao što više sličan svetcima i u osobnom napretku i iskoraku iz sadašnjeg stanja i ulaska u bolje, po njihovom zagovoru.

Na kraju je potaknuo da obred posvete crkve bude još jedan poziv u viši stupanj napretka prema posvećenju i vječnosti po Kristu Gospodinu.

Na kraju mise nazočnima se zahvalio župnik vlč. Antukić, posebice nadbiskupu te svećenicima kao i vjernicima koji su došli uzveličati slavlje. Naglasio je kako će vjernička zajednica dugo pamtiti ovaj događaj posvete te podsjetio kako su mnogi na poseban način pomagali kako molitvom tako i novčano. Među darovateljima posebice je istaknuo župnika na Ceru vlč. Josipa Batinića, bivšeg župnika u Murančanima, od čijeg je teritorija odvajanjem i nastala župa Husino, a koji je od sebe darovao oltar. Zahvalio je i obitelji Ilić koja je darovala ambon

„Želim zahvaliti svima vama za svaku molitvu, za svaki dar i svaki trud. Evo ovdje kroz dvije godine boraka na ovoj župni, mnogi su mi pomagali da možemo ostvariti naše ciljeve“, rekao je župnik koji uskoro odlazi iz ove vjerničke zajednice te podijelio zahvalnice najzaslužnijima.

Nakon mise upriličeno je narodno veselje uz neizostavno kolo.

Inače, župa Husino spada u red najmlađih u Vrhbosanskoj nadbiskupiji jer je osnovana 1997. odvajanjem od Morančana. Danas ima oko 550 članova u 270 obitelji.

Blagoslov temelja crkve upriličen je 2013. po rukama vrhbosanskog nadbiskupa u miru Vinka kard. Puljića. Kamen temeljac blagoslovio je sv. Ivan Pavao II. 1997. za vrijeme njegova pastirskog pohoda Sarajevu i BiH. Gradnju crkve pomogli su i lokalni muslimani, ali i ostali građani Tuzlanskog dekanata i šire. (kta)