Polaganje i proslava zavjeta sestara Služavki Maloga Isusa u sarajevskoj katedrali

Uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, u četvrtak 14. kolovoza 2025., u sarajevskoj katedrali Srca Isusova euharistijsko slavlje u prigodi polaganja i proslave zavjeta sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća BDM predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić.

U koncelebraciji s nadbiskupom bilo je osam svećenika, a slavlju su se pridružile brojne sestre Služavke Maloga Isusa, članovi obitelji i prijatelji sestara svečarica, te drugi vjernici.

Pod misnim slavljem prve zavjete položila je sestra novakinja M. Viktorija Oršolić, a sestre juniorke M. Rita Oborović i M. Mihaela Martinović svoje doživotne zavjete. S. M. Nikolina Cvitanović obnovila je privremene zavjete na godinu dana dok je s. M. Anica Matošević zahvalila Bogu za 60, a s. M. Monika Mrkonjić za 25 godina posvećenja Bogu po svetim zavjetima.

Nadbiskup Vukšić na početku je pozdravio sve nazočne potaknuvši ih ujedno da zajedno upute molitve dragome Bogu kako bi blagoslovio sestre koje se zavjetuju pod ovom misom. „I zajedno s jubilarkama zahvalit ćemo dragome Bogu za blagoslove kojima ih je obasipao na njihovom dosadašnjem putu redovničkoga služenja i moliti da dragi Bog blagoslovi sve buduće dane i ovih sestara koje danas se zavjetuju, kao i sestara koje obilježavaju svoje jubileje“, kazao je nadbiskup Tomo.

Nakon što je na početku prigodne propovijedi izrazio radost da, zajedno sa sestrama, danas okupljeni mogu podijeliti radost redovničkoga zavjetovanja i obilježavanja dugogodišnjega služenja Božjoj stvari u ovom dijelu Crkve Božje, nadbiskup Tomo osvrnuo se na pročitana tri odlomka iz Svetoga pisma: iz Prve knjige o Samuelu, iz Djela apostolskih, te iz Lukina evanđelja.

Nadbiskup Vukšić govorio je o redovničkom pozivu temeljeći ga na pozivu mladog Samuela kojemu, kako je kazao, ispočetka nije bilo jasno tko ga doziva, ali na kraju, kad je spoznao da to nije nikakav zemaljski gospodar, nego Gospodar cijeloga svijeta Gospodin Bog, on odgovara „evo me“. „Te riječi, pretpostavljam, pogotovo vi drage sestre da vam je to poznato, ponavljaju se uvijek kad se polažu redovnički zavjeti, odnosno kad se pristupa prema ređenju đakonata ili svećeništva. 'Evo me' odgovor je i jeka dalekih vremena i stoljeća na Božji poziv. Svaki put kad se ovakva svečanost događa i kad neka osoba u Crkvi daruje vlastiti život riječima Samuela, citirajući Samuelovu knjigu, ona odgovara na Božji poziv“, istaknuo je nadbiskup Vukšić kazavši kako je taj odgovor na Božji poziv prije svega odgovor vjere da Gospodin zaista zove i vodi naše životne pute.

Primijetivši, pak, da je Samuelov poziv bio poziv pojedinca, a da u velikoj Crkvi Kristove zajednice postoji mnoštvo različitih manjih zajednica, kazao je da se više ne radi samo o pojedinačnom pozivu. Pojasnio je da u Crkvi nitko, ni redovnik, ni svećenik, ni biskup, nije „sam za sebe, pojedinačno tijelo ili 'slobodni strijelac'“, već da je, uz sva poštovanja koja joj sljeduju, jednaki dio Crkve. Dodao je da je u apostolsko doba u crkvenoj zajednici bila oznaka da su učenici Isusovi bili „jednoga srca i jedne duše“, te da im je bilo zajedničko zajedništvo dobara. „S jedne strane, jedno srce označava lijepu psihološku povezanost članova zajednice, a s druge strane, jedna duša osjeća potrebu duhovnog zajedništva koje izrasta iz ovoga prvoga psihološkoga. I jedno i drugo, između ostaloga, na životnoj razini prepoznavaju se u zajedništvu dobara. Ideal je to kojega, naravno, slijede samo neki u samoj Crkvi. Nismo svi jednako obdareni talentima i nismo svi jednako pozvani. Pozvani smo svi biti članovi Crkve, kako piše sv. Pavao na mnogo mjesta, i kao udovi Kristova tijela ponašati se u skladu s udom s kojim smo prispodobivi u svom članstvu Crkve“, kazao je nadbiskup Vukšić pojasnivši da je redovništvo takav oblik života u Crkvi da ga zaista trebaju označavati atributi „jednoga srca i jedne duše“, i s druge strane, zajedništvo dobara. „Pa, prema tome, koliko je izvještaj iz Knjige Samuelove izvještaj o odluci jednoga čovjeka da se odazove na Božji poziv, Djela apostolska, koja opisuju nadgradnju koja se zove Crkva, dodaju zajedničarsku dimenziju odaziva na poziv Božji“, ustvrdio je.

U nastavku je progovorio o odlomku iz Lukina evanđelja koji donosi konkretan primjer na koji način se poziv upućen osobi živi u službi zajednice, odnosno drugih. „Primjer je to Blažene Djevice Marije koja pozvana, također, u prvom času ne prepoznaje značenje, dubinu i dosege onoga što glas nebesa donosi i poručuje. Nakon razgovora, nakon pojašnjenja, nakon sazrijevanja, rekli bismo, odgovara 'evo službenice Gospodnje i neka mi bude po riječi Božjoj'. Dakle, ono 'evo me', od Samuela, preko apostolskih vremena do dana današnjega ponavlja se svaki put kad neka osoba, pojedinac u zajednici odlučuje nasljedovati Božji poziv. Stoga, neka Blažena Djevica Marija, kao primjer i uzor odaziva na Božji poziv, kao primjer i uzor služenja zajednici – ponajprije darivanjem Spasitelja – bude ne samo zagovornica, nego i primjer nasljedovanja kako se odgovara na Božji poziv“, istaknuo je nadbiskup Tomo.

Kazao je na kraju da Blažena Djevica Marija, osim što je primjer svetosti i nasljedovanja Božje riječi u vlastitom životu, ostaje zauvijek, također, primjer svim Isusovim učenicima „jer smo svi pozvani na duhovni način činiti sve što je moguće da se Krist Gospodin opet rodi u duhovnom smislu za sve ljude ovoga svijeta“. „Mi smo njegovi svjedoci; mi smo njegovi navjestitelji, a u svemu tome – naviještanju i svjedočenju – redovništvo i svećeništvo svakako je na prvom mjestu. S druge strane, ni ostali članovi Isusove Crkve nisu ne samo oslobođeni te obveze, nego tu čast i poslanje jednako dijele“, napomenuo je nadbiskup koji je na kraju zazvao Božji blagoslov nad nazočne.

Po završetku homilije uslijedio je obred zavjetovanja sestara prema službenom Obredniku. Nakon što su s. M. Viktorija, s. M. Rita, s. M. Mihaela i s. M. Nikolina položile svoje prve i doživotne, te obnovile privremene zavjete, sestre M. Monika i M. Anica pred svojim poglavaricama Gospodinu su zahvalile za 25 odnosno 60 godina redovničkog života.

Na kraju euharistijskog slavlja prigodnim riječima nazočnima se obratila provincijska glavarica s. M. Ana Marija Kesten koja je pozdravila nadbiskupa Tomu, sestre svečarice, te njihovu rodbinu i prijatelje i zahvalila im što su uzveličali ovo slavlje u sarajevskoj katedrali u kojoj se, kako je istaknula, s posebnom zahvalnošću sestre spominju svoga utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera: „Milost je biti na izvorima vjere i života jedne redovničke zajednice i na njima crpsti snagu za darovano poslanje. Dao Bog da sve primljene milosti ovog dana budu na duhovni rast svih nas, a na osobit način naših sestara svečarica“. Nadbiskupu Vukšiću u znak zahvalnosti darovala je umjetničku sliku s likom nadbiskupa Stadlera, rad akademskog slikara Mire Šege. Zahvalila je i svim prisutnim svećenicima, sestrama SMI na čelu s vrhovnom glavaricom s. M. Anđom Vranješ, kojoj je izrekla osobitu zahvalnost za dolazak. Zahvalila je i članovima Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“, koji su predvođeni vlč. Markom Stanušićem, skladnim pjevanjem animirali misno slavlje. Uputivši na kraju zahvalu dragom Bogu za dar ovog euharistijskog slavlja i sve duhovne plodove kojima je obdario Svetu Crkvu, čestitala je sestrama svečaricama potičući ih da ustraju do kraja života i budu „hodočasnice nade“ tamo gdje ih Božja providnost šalje.

Svoje čestitke prije završnog blagoslova na kraju je izrekao i nadbiskup Vukšić

Nakon svete mise zajedništvo je nastavljeno druženjem oko obiteljskog stola u sestarskom samostanu „Egipat“ na Bjelavama u Sarajevu. (kta)