Johannesburg: Predstavljena knjiga mons. H. M. Jagodzińskog: “Priča o Josipu Stadleru, prvom sarajevskom nadbiskupu”

U hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Johannesburgu u nedjelju, 26. listopada, misno slavlje predvodio je mons. Henryk M. Jagodziński, apostolski nuncij u Južnoj Africi, a u koncelebraciji su bili mons. Giacomo Antonicelli, tajnik Apostolske nuncijature u Pretoriji i don Marin Dašek, voditelj Hrvatske katoličke misije Sv. Jeronima u Johannesburgu.

Po završetku mise, predstavljena je knjiga nuncija Henryka M. Jagodzińskog „Priča o Josipu Stadleru, prvom vrhbosanskom nadbiskupu”. Riječ je o prijevodu knjige s poljskog jezika "Opowiešć o Josipie Stadlerze, pierwszym arcybiskupie Sarajewa" koja je objavljena u Krakovu 2020. Novo izdanje u hrvatskom prijevodu Ivane Škaričić u Jubilarnoj godini u biblioteci "Stadlerov put"  objavio je Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije, Sarajevo i Postulatura Sluge Božjega Josipa Stadlera, Rim. Predstavljanju su nazočili i Giacomo Antonicelli, tajnik Apostolske nuncijature, vlč. Wellington Ncedo Siwundla, rektor bogoslovije sv. Ivana Vianneya i Sheila Pires, glasnogovornica Južnoafričke biskupske konferencije (SACBC).

Nakon riječi pozdrava don Marina Dašeka, okupljenima se obratio veleposlanik Republike Hrvatske u Južnoafričkoj Republici, Ante Cicvarić koji je progovorio o prijateljskim vezana poljskoga i hrvatskoga naroda, osobito ukazujući na noviju povijest i lik sv. Ivana Pavla II., koji je ne samo dao veliku potporu našoj domovini za vrijeme Domovinskog rata, već ju i sam pohodio tri puta. Uz to, podigao je na čast oltara kardinala Alojzija Stepinca.

Knjiga, o sarajevskom nadbiskupu Josipu Stadleru koja je izvorno napisana na poljskom jeziku, novi je doprinos učvršćenja veza, te daje mogućnost da Poljaci na svom jeziku upoznaju velikog hrvatskog crkvenog velikodostojnika koji je u Sarajevo došao nakon četiri stoljeća okupacijske otomanske vlasti, kao prvi sarajevski nadbiskup.

"Ova knjiga prevedena na hrvatski jezik pisana je tečnim jezikom zahvaljujući istančanom osjećaju nuncija Jagodzińskog, da nas postupno prenese u vrijeme i okolnosti u kojima je živio i tešto radio nadbiskup Stadler. Knjiga se čita u jednom dahu" rekao je veleposlanik Cicvarić, te svima preporučio ovo duhovno štivo.

Okupljenima se obratio i sam autor, nuncij Jagodziński. Govoreći o knjizi rekao je „sudbina knjige nije samo u rukama autora. Jednom kada pođe među ljude, ona se pretače u njihove duše, sjećanja, iskustva i molitve. Ono što je započelo u tišini, pred grobom jednog nadbiskupa, sada se susreće s vašim pogledima, mislima i srcima. I to je čudo knjige - ona putuje dalje nego što bismo mi sami ikada mogli”. Pojasnio je kako je knjiga „Priča o Josipu Stadleru, prvom sarajevskom nadbiskupu“ nastala iz susreta. „Kad sam prije nekoliko godina došao u Bosnu i Hercegovinu kao savjetnik Apostolske nuncijature (o.p. 2018.-2020.), nisam znao da će ta zemlja tako duboko ući u moj život. Upoznao sam Sarajevo - grad u kojem se povijest ne čita iz knjiga, nego iz kamena, zvonika, minareta, tišine, rana i nade. Sarajevo nije samo grad. Ono je mjesto susreta. Susreta Istoka i Zapada. Susreta kultura, religija i naroda. Susreta svjetla i tame, patnje i ljubavi, a u središtu toga grada nalazi se katedrala Srca Isusova u kojoj se u polumraku lampaša, pod hladnim kamenim svodom, nalazi se grob Josipa Stadlera. Često sam dolazio tamo. Ne kao povjesničar, ne kao diplomat, nego kao čovjek koji traži. I svaki put imao sam dojam da ne stojim pred grobom čovjeka prošlosti, nego pred životom koji još govori”. Nastavio je, „Stadler nije bio samo prvi vrhbosanski nadbiskup. Bio je pastir – u punom, evanđeoskom smislu te riječi. Pastir koji nije bježao od rana naroda, nego ih je nosio na vlastitim ramenima. Pastir koji nije živio od priznanja, nego od tihe, duboke molitve pred Presvetim. Pastir koji je poznavao gladne, napuštene, bolesne, siročad - i u svakome od njih gledao lice Krista. Zato su ga nazivali ‘ocem sirotinje’.” Posvijestio je, kako se ta Stadlerova ljubav nije bila samo karitativna gesta. „To je bila teologija u djelovanju, vjera koja postaje tijelo, povijest koja postaje dom. Tu istinu najjasnije sam vidio kod Sestara Služavki Maloga Isusa. One nisu samo nastavak Stadlerova djela - one su njegov živi dah. Njihova prisutnost, njihova tiha požrtvovnost, njihova sposobnost ljubiti bez mjere, podsjećaju nas da svetost nije samo uspomena, nego stvarnost koja se utjelovljuje iz naraštaja u naraštaj. I upravo zato lik Josipa Stadlera pokazuje nešto mnogo dublje: da Bog djeluje u povijesti kroz ljude. Ne apstraktno, ne iz daljine, nego u konkretnim životima, narodima i gradovima”. Jer, pojasnio je nuncij „povijest nije slijepa, već prostor milosti. Kada gledamo Stadlera, vidimo što znači da Bog uđe u povijest jednog naroda. Vidimo da svetost nije rezervirana za velika vremena, nego za vrijeme koje živimo mi”.

Nuncij Jagodziński je podsjetio kako je ova knjiga, s knjigom mons. Ratka Perića „Stadlerov trnoviti put do oltara“ predstavljena 24. listopada u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, domu kojega je sam Stadler izgradio jer je znao da Crkva mora imati srce. To predstavljanje prema riječima nuncija, nije bio tek kulturni događaj, već uistinu „duhovni povratak Stadlera njegovoj kući. Povratak njegova glasa onima koji će nositi Crkvu u budućnost”. Ovim činom knjiga nije završila svoje putovanje. Nakon poljskog i hrvatskog izdanja, u pripremi je i englesko.

„Ali dopustite da kažem nešto iz dubine osobnoga iskustva: Bosna i Hercegovina ostaje u meni. A posebno ostaju u meni Hrvati u njoj. Narod koji zna što je rana. Koji zna što je vjera. Koji zna što znači čuvati identitet pod križem. Narod koji zna da povijest bez Boga postaje teret, a s Bogom - put. I tako se moje srce vraća jednoj staroj melodiji: Kad se sjetim, suza krene, zamirišu uspomene... Nosim vas sa sobom. U molitvi. U zahvalnosti. U ljubavi. Neka Gospodin, po zagovoru sluge Božjega Josipa Stadlera, blagoslovi vas, vaše obitelji i vaš narod” riječi su koje je iskreno, iz srca izrekao nuncij Henryk M. Jagodziński.

Na kraju je uputio riječ zahvale svima koji su doprinijeli da ova knjiga ugleda svjetlo dana, a posebno zahvale uputio je Sestrama Služavkama Maloga Isusa, s vrhovnom glavaricom Družbe, s. Marijom Anđom Vranješ - za njihovu vjernost karizmi nadbiskupa Stadlera i za ljubav koja se ne umara. Također je zahvalio i don Marijanu Zubaku, Misionaru Krvi Kristove - za riječ koja gradi mostove i povezuje preko granica, kao i mons. Pavlu Jurišiću, postulatoru kauze, uredništvu i nakladnicima Postulature sluge Božjega Josipa Stadlera i Medijskom centru Vrhbosanske nadbiskupije, te prevoditeljici i svima koji su savjetima i molitvom pratili pripremu ovoga izdanja. Nazočnima je zahvalio na zanimanje i dolazak na predstavljanje, a osobito jer su ga primili ne „kao gosta, već kao brata”.  (kta/m.b.)