DUHOVI U HRVATSKOM KATOLIČKOM CENTRU SPRINGVALE U AUSTRALIJI

Hrvatski katolički centar Duha svetoga u Springvaleu, Melbourne u Australiji proslavio je na Duhove, 8. lipnja svog nebeskog zaštitnika. Kad Hrvatski katolički centri u Saveznoj državi Australije Viktoriji ( Clifton Hill, Springvale, Sunshine, Geelong) slave patron, po tradiciji svi Centri se okupljaju na Misnom slavlju. Tako je bilo i ove godine na Duhove u Springvaleu gdje je na početku Misnog slavlja nazočne vjernike, hodočasnike iz drugih HKC i kolege svećenike pozdravio domaćin vlč. Ivica Zlatunić izrazivši dobrodošlicu i radost zbog zajedničkog slavljenja svetkovine Duhova. Misnom slavlju je predsjedao i propovijedao vlč. Luka Pranjić, dušobrižnik HKC u Geelogu. Oslanjajući se na misna čitanja vlč. Pranjić je govorio o Duhu Svetom koji ujedinjuje, ističući da je jedinstvo je potrebno Hrvatima katolicima. Naglasio je da su apostoli primili Duha u obliku jezika te sukladno tom simbolu jezik može ujedinjavati, ali i razdvajati ljude. Podcrtao je da je potrebno na mlade naraštaje prenositi hrvatsku kulturu i jezik, ali i navijestiti im vjeru na njima prihvatljiv način.

Na koncu Misnog slavlja vlč. Zlatunić je zahvalio kolegama svećenicima na čelu s predvoditeljem vlč. Lukom Pranjićem (vlč. Josipu Vranješ, vlč. Oliveru Jurišiću, mons. Anti Meštroviću), nazočnim vjernicima iz drugih Centara, pjevačima, molitvenoj zajednici, crkvenom odboru i svim svojim suradnicima. Pod Misom je pjevao zbor Centra pod vodstvom gospođice Glorije Jurešić koja je uvježbala djecu Hrvatske škole “Bartol Kašić” koja su otpjevala nekoliko pjesama.

Dijecezanski svećenici Vrhbosanske nadbiskupije ostavili su neizbrisiv pečat u pastoralnom djelovanju kroz proteklih 52 godina s Hrvatima katolicima u Australiji na području Melbournea, Pertha i Adelaidea. Od 1962. Godine, dolaskom vlč. Josipa Kasića, osim pastoralnog rada, vrhbosanski svećenici su bili velika potpora u prvim snalaženjima ljudima u svakodnevnom životu. Bilo je to još teže u vremenu kad je vlč. Kasić bio sam sa sjedištem u Clifton Hillu.

Kako val dolaska naših ljudi nije jenjavao, bilo je potrebno osnivati nove centre. Tako je na jugoistoku Melbournea u Springvaleu osnovan centar za koji je zemljište uz veliku potporu Hrvata katolika kupio vlč. Marko Perković 1977. godine te je počeo gradnju velike dvorane 1978. Dvorana je blagoslovljena 15.11.1980., a blagoslov je obavio kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup. U toj se dvorani slavila Misa dok crkva nije sagrađena. Vlč. Perković je sagradio i kuću za svećenika.

Crkvu Duha svetoga je gradio vlč. Anto Vujičić. Svojim vanjskim izgledom Crkva podsjeća na brod, a tom se gleda simbolika tisuća Hrvata koji su nakon Drugog svjetskog rata brodovima dolazili u Australiju, tražeći slobodu, kruh i dostojanstven život. Napuštali su svoj rodni dom i kraj sa suznim očima ne znajući kakva ih tvrda kora kruha čeka u dalekom svijetu. Prekrasnu crkvu je blagoslovio mons. Ćiril Kos, đakovački biskup 6. studenog 1983. godine. Neko vrijeme suradnik vlč. Vujičića je bio vlč. Nikola Lozić.
Rad u HKC Duha Svetoga nastavlja vlč. Mato Križanac koji gradi Hrvatsku etničku školu “Bartol Kašić” i malu dvoranu, a blagoslovio je 27. kolovoza 1989. današnji kardinal Pell. Neko vrijeme sa vlč. Križancem je djelovao vlč. Domin Vladić.

U HKC Springvale dolazi 1991. vlč. Ivica Zlatunić koji i danas vodi Centar. Za njegovog vremena urađene su postaje križnoga puta koje je naslikao kao i zavjetnu sliku Duha Svetoga iznad oltara umjetnik Anto Mamuša, kao i sliku Uskrsnuća Gospodnjega. Asfaltirano je veliko parkiralište Centra za preko 400 parkirnih mjesta, izvedeni su dodatni radovi u crkvi, školi, dvorani i svećeničkoj kući.

Godinama su svećenici iz ovog centra posluživali nedjeljom vjernike u Morwellu udaljenom oko 140 km i Rye udaljenom oko 65 km.

Ovdašnji Hrvati jako su otvoreni za pomoć potrebnima. U HKC Springvale prikupljeno je za poplavljene oko 30 tisuća australskih dolara.

Prve generacije i starija populacija doseljenih Hrvata katolika u Australiju ostala je povezana sa hrvatskim svećenicima i centrima. Njihova djeca se integriraju u društvo u novoj sredini. Nemaju zanosa svojih roditelja. Sve manje govore i razumiju hrvatski. Ovdašnja groblja su sve punija spomenicima gdje počivaju Hrvati. No, jednaka je ovdje potreba za svećenicima Hrvatima kao i prije pedeset godina, ako ne još i veća. (kta)

foto