Zvonik nekada najljepše crkve u Bosni Srebrenoj simbol Bihaća

Grad Bihać krije brojne interesantne priče. Pored nekih čak možda prođete prepoznajući ih kao razrušene objekte u samom centru. Jedna od takvih priča je ona o zvoniku nekadašnje crkve Svetog Ante. Crkva je sagrađena pred kraj 19. stoljeća. Gotovo cijela je srušena 1943. godine. Iako nakon toga nije imala funkciju objekta gdje su se mogli obavljati vjerski obredi, čak 17 godina poslije toga zvono je imalo funkciju u obilježavanju podneva ili prilikom sahrana. Nakon 71 godinu, 2013. vraćena je Franjevačkom provincijalatu Bosne Srebrene na neograničeno razdoblje, jednako kao i plato ispred crkve. Iako je trebalo uslijediti njeno renoviranje, to se do danas nije dogodilo.

Jedan od simbola Bihaća, onaj koji se nalazi na mnogim fotografijama i suvenirima iz grada na Uni upravo je zvonik nekadašnje Crkve Sv. Ante. Nalazi se u samom centru i podsjeća na to o kakvoj se ljepotici nekada radilo.

Gradnja crkve sv. Antuna započeta je 1885., a završena 1894. godine. Smatra se da je sagrađena na lokaciji gdje je i bila jedna od porušenih srednjovjekovnih bihaćkih crkava. Katolička crkva u Bihaću spada u red onih sakralnih građevina čiji se tipovi mogu sresti širom sjeverozapadnog dijela Hrvatske. Bila je izgrađena u neogotskom stilu. Graditelji Crkve svetog Antuna Padovanskog vodili su, prije svega računa o tome da ovo zdanje ima naglašenu prostornu koncepciju, ali isto tako ne zanemarujući veću upotrebu dekorativnih elemenata. Sam izgled crkve bio je, za ono vrijeme, vise nego impozantan. Prostorno je zauzimala oko 900 m², s visokim pravokutnim zvonikom; uz džamiju Fethiju i Kapetanovu kulu dominirala je iznad gradskog urbanog jezgra.

Bihaćka crkva svetog Antuna je promijenila svoj raniji izgled neposredno pred II. svjetski rat. Početkom II. svjetskog rata crkva je iz neogotskog stila prešla u bazilikalni oblik i postala jedna od tri najveće crkve u Bosni i Hercegovini, dugačka cijelih 58 metara. Godine 1943. jurišni bombarderi savezničke avijacije u velikom naletu su bombardirali neprijateljske posade u gradu, prilikom čega su do temelja srušili crkvu. Bilo je to na Cvjetnicu 1943. dok su žene, djeca i starci bili na sv. misi. Od ovog vjerskog objekta ostao je jedino kvadratni visoki toranj sa zvonikom koji i danas odolijeva zubu vremena, podsjećajući današnje generacije na sve strahote ratnog razaranja. Svejedno, još su se dugo sa zvonika oglašavala tri crkvena zvona, koja su svakodnevno obavještavala da je podne, ili zvonila za nekim tko je odlazio s ovoga svijeta. (kta/hrvatskiglasnik.ba)