Životopis posebnog Papinog izaslanika za proslavu u Nišu kardinala Scole

Kardinal Angelo Scola (Anđelo Skola) dolazi u Srbiju u svojstvu delegata Svetog Oca Franje na proslavu 1700. godišnjice Milanskog edikta. Njegova služba nadbiskupa u Milanskoj nadbiskupiji predodređuje ga da zastupa Svetog Oca, jer Niš i Milano su gradovi povezani likom cara Konstantina i njegovim proročkim činom ‒ donošenjem Milanskog edikta.

Teološki i filozofski profil kardinala Scole nosi izuzetno značajan potencijal koji može doprinijeti boljem razumijevanju tog događaja i njegovoj aktualizaciji. Milanski edikt otvara pitanje slobode savjesti i tako ostaje uvijek aktualan. Teolog i filozof Angelo Scola u radovima posvećenim filozofskoj i teološkoj antropologiji bavi se pitanjem izvora slobode, njenog sadržaja i pravca u kojem čovjek današnjice treba krenuti. U svojim refleksijama traži odgovore na pitanja o ulozi religije u životu društva, doprinosu kršćanstva izgradnji demokratskog društva i pitanju evangelizacije ili načina kako prenositi vjeru današnjem čovjeku. Kratkom biografijom predstavljamo vam intelektualni i pastoralni profil kardinala Angela Scole koji je objavljen listu Beogradske nadbiskupije za kolovoz i rujan 2013. „Blagovest:

Patrijarh, nadbiskup Milana, rodio se u mjestu Malgrate u Italiji godine 1941. Za svećenika je zaređen godine 1970. Doktor je filozofije (Katoličko sveučilište u Milanu) i teologije (Freiburg u Švicarskoj). Od 1982. g. predaje teološku antropologiju na Papinskom institutu Ivana Pavla II. za studije o braku i obitelji pri Papinskom lateranskom sveučilištu. Od 1986. do 1991. bio je savjetnik u Kongregaciji za nauk vjere; 1987. je kao stručnjak sudjelovao na skupštini Biskupske Sinode o pozivu i misiji laika; od 1991. do 1996. bio je savjetnik Papinskog vijeća za zdravstvene radnike; od 1996. do 2001. član tog istog Papinskog vijeća; od 1994. član je Kongregacije za kler.

Dana 20. srpnja 1991. imenovan je za biskupa u Grosetu. i posvećen 21. rujna iste godine. Njegovo biskupsko geslo je: „Dosta ti je moja milost“ (usp. 2 Kor 12,9). U Grosetu obavlja biskupsku službu do 14. rujna 1995. Dana 4. srpnja 1995. Sveti Otac povjerava mu službu rektora Papinskog lateranskog sveučilišta u Rimu, a 29. rujna te godine imenovan je i za predsjednika Papinskog instituta Ivan Pavao II. za studij o braku i obitelji. Od lipnja 1995. kardinal Scola je i član biskupske Komisije za katolički odgoj, školstvo i sveučilišta pri Talijanskoj biskupskoj konferenciji, a od siječnja 1996. i predsjednik Odbora za institute za religijske nauke. U tom kontekstu bavi se pitanjima u veza s teološkim obrazovanjem laika u Italiji. Od 1996. savjetnik je Papinskog veća za obitelj.

Od 1996. do 2001. član je Papinskog veća za zdravstvene radnike. O pitanjima koja se odnose na zdravstvo napisao je nekoliko knjiga: Ako hoćeš možeš me ozdraviti (Se vuoi puoi guarirmi), Zdravlje između nade i utopije (La salute tra sepranza e utopia), Dobro zdravlje (La salute buona). Tijekom drugog boravka u Rimu napisao je neke radove naučnog karaktera. Riječ je o dvjema knjigama antropološke teologije: Pitanja antropološke teologije (Questioni di Antopologia Teologica), drugo prošireno izdanje, i Ljudska osoba (La persona umana), uz Priručnik antropološke teologije (Manuale della Teologia Antropoligica) i monografiju u dva toma posvećenu ljudskoj seksualnosti i pitanima u vezi s brakom i obitelji: Tajna braka (Il mistero nuziale), 1. tom Muž–žena (Uomo-donna), 2. tom Brak–obitelj (Matrimonio-famiglia). Osim tih djela, koja su prevedena na različite jezike, bibliografija kardinala Scole sadrži oko 120 naučnih publikacija, bilo zajedničkih radova ili priloga teološkim i filozofskim međunarodnim revijama.

Sveti Otac imenuje ga 5. siječnja 2002. patrijarhom Venecije. Na tu službu stupa 3. ožujka 2002. i na njoj ostaje do svibnja 2011. Za predsjednika Biskupske konferencije Triveneta izabran je 9. aprila 2002. Sveti Otac imenuje ga kardinalom Svete rimske Crkve 8. rujna 2003. Članom Odbora Predsjedništva Papinskog vijeća za laike imenovan je 14. listopada 2004., a 19. siječnja 2005. članom Kongregacije za bogoštovlje. Dana 6. ožujka 2005. imenovan je članom Prefekture za ekonomske poslove pri Svetoj Stolici. Sveti Otac 18. ožujka 2005. imenuje ga za generalnog izvjestitelja na XI. saboru Biskupske Sinode u listopadu 2005, posvećenom temi „Euharistija: izvor i vrhunac života i poslanja Crkve“. Od siječnja 2009. član je Papinskog veća za kulturu. Papa Benedikt XVI., 28. lipnja 2011. imenovao ga je za nadbiskupom i metropolitom milanskim.

Od njegovih djela napisanih posljednjih godina mogu se navesti: Isus ‒ sudbina čovjeka (Gesu destino dell'uomo), Muž-žena: „ozbiljan slučaj“ ljubavi (Uomo-donna: il „caso serio“ dell'amore) za što je dobio nagradu „Kapri 2003“; Blizina tajne (La vicinanza del mistero ); Osnovno iskustvo. Duboki rudnik učenja Ivana Pavla II (L'esperienza elementare. La vena profonda del magistero del Giovanni Paolo II); Zaista slobodni (Liberi davvero); Misionarsko lice župe (Il volto missionario della parrocchia); Svježa misao (Un pensiero sorgivo); Radost i žurba (La gioia e la fretta); Protiv dosade (Contro la noia); Smrt i sloboda (Morte e liberta); Euharistija: Susret u slobodi (Euharistia: incontro di liberta); Uvod i Komentar uz encikliku Bog je ljubav (Introduzione e Commento all'enciclica "Deus caitas est"); Tko je Crkva? Antropološki i sakramentalni ključ crkvenosti (Chi e la Chiesa? Una chiave antropologica e sacrementale per l'ecclesiologia); Novi laicitet. Teme za pluralno društvo. (Una nuova laicita. Temi per una societa plurale); Vrijednost čovjeka (Il valore dell'uomo); Bog? (Dio?); Ateizam razuma i razlozi vere (Ateismo della ragione e ragioni di fede); Kako se rađa i kako živi kršćanska zajednica (Come nasce e come vive una comunita cristiana); Hoćemo vidjeti Isusa (Vogliamo vedere Gesu), Oče naš (Padre nostro)...