Židovska općina Sarajevo proslavila 450 godina djelovanja

Pod vodstvom svojih predstojnika Jakova Fincija i Borisa Kožemjakina te uz suradnju aktivnih članova i prijatelja iz Izraela i drugih zemalja, Židovska zajednica Sarajevo proslavila je od 11. do 14. listopada 2015. godine 450.obljetnicu svoga djelovanja. Program se sastojao od nekoliko izložbi slika, dvodnevne znanstvene konferencije i svečanog koncerta u Narodnom kazalištu u Sarajevu 14. listopada.

Neki događaji iz povijesti Židova u BiH

Najstariji pisani trag o postojanju i organiziranom djelovanju Židova u Sarajevu potječe iz jednog sudskog spisa u vremenu turske okupacije god. 1565, kako zainteresirani čitatelji mogu vidjeti u prilogu Borisa Kožemjakina „Jevrejska zajednica BiH“, monografija Religije u BiH (Međureligijsko vijeće u BiH 2012, 177-217, s brojnim ilustracijama u boji). Njihova doseljenička povijest počela je god. 1492. nakon što su španjolski kraljevski par Ferdinand i Izabela uspjeli slomiti okupatorsku vlast muslimanskih vladara (trajala od 30. travnja 711. do 6. siječnja 1492.). Za preostale državljane muslimanske i židovske vjere počelo je vrijeme diskriminacije i pritiska da prihvate kršćanstvo ili da odsele. Zbog dobrog glasa o Židovima kao vještim zanatlijama i trgovcima, osmanlijska vlast dopustila je brojnim židovskim prognanicima iz Španjolske da se nastane na njihovu području. Oko 1551. doselile su prve židovske obitelji u Sarajevo. Na molbu sarajevskih muslimanskih prvaka, Sijavuš paša koji je bio porijeklom Hrvat, prilikom dolaska u Sarajevo god. 1581. dao je sagraditi veliki han za stanove Židova, kako bi živjeli kao posebni „milet“ u gradu ali im turska vlast nije nametnula odredbe o getu koje su prvo uspostavili kršćanski vladari. Sijavuš paša isposlovao je i sultanovo dopuštenje da Židovi Sarajeva podignu svoju sinagogu.

Samuel Baruh iz Soluna vršio je službu rabina među Židovima Sarajeva od 1623. do 1649. U njegovo vrijeme podignuto je konfesionalno židovsko groblje u kojem je sačuvana i grobnica r. Samuela Baruha. Kada je austrijski vojskovođa Eugen Savojski prodro s vojskom do Sarajeva god. 1697 – i pri tome mnoge katolike natjerao da se s njime povuku u katoličku državu - dao je spaliti grad i tada su izgorjele najstarije matične knjige Židova. Rabin David Pardo osnova je u Sarajevu god. 1768. teološku školu zvanu Ješiva. Tri godine kasnije osnovao je takvu školu i za Židove Travnika. Službu rabina od 1815. do 1830. obavljao Moše Danon koji je pošao u Palestinu s namjerom da tamo umre, ali je zemaljsko putovanje završio u Stocu gdje na njegov grob i danas hodočaste Židovi BiH. Dolaskom austro-ugarske vlasti god. 1878. počeli su stizati i državljani židovske vjere, zvani Aškenazi. Tako da je već 1879. osnovana Aškenaska općina u Sarajevu. Te godine BiH imala je 1,158.440 stanovnika, od toga Židova 3.426. God 1901. po projektu Karla Paržika sagrađena je ašeknaska sinagoga na drugoj strani Miljacke koja i danas služi kao bogomolja sarajevskih Židova.

Nastnkom Jugoslavije 1918. osnovana je Federacija židovskih religijskih zajednica u toj državi. Od 1928. do 1941. u Sarajevu je izlazio Jevrejski glas kao političko, kulturno i vjersko glasilo Židova. God 1940. djelovale su u BiH 24 židovske općine. Nastupom NDH državna vlast otela je židovska imanja u Sarajevu te tisuće židovskih obitelji deportirala u koncentracione logore iz kojih se nisu vratile. Prema popisu iz god. 1926. u BiH je bilo 13.643 Židova, a 1945. samo 1292. Nakon nastanka i priznanja države Izrael god. 1948. brojni Židovi BiH odselili su u domovinu svojih djedova. Danas u BiH židovske zajednice djeluju u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Zenici, Doboju i Banjaluci te računaju s oko 1.100 članova u cijeloj zemlji. Sinagoge postoje u Sarajevu, Doboju i Banjaluci, a zajednici u Mostaru obustavljena je započeta izgradnja sinagoge zbog spora oko vlasništva nad zemljištem.

Znanstvenici istražuju jezik židovskih doseljenika i djelovanje istaknutih osoba

U okviru priprave za 450. obljetnicu, organizacioni odbor u sastavu Jakob Finci, Dr. Vjekoslav Gerc i prof. David Kamhi, uz zauzetu asistenciju generalne tajnice Mag. Elme Softić-Kaunitz i Mag. Lejle Somun-Krupalija, raspisao je poziv znastvenicima da prirede radove za konferenciju koja se održava 12. i 13. listopada. O prijavljenim radovima odlučili su nerezidentni rabin Dr. Eliezer Papo, koji živi u Jeruzalemu te povremeno dolazi u Sarajevo, i Dr. Amira Sadiković s Univerziteta u Sarajevu. Prispjelo je 27 radova, među kojima i s KBS Sarajevo tema „Slika Židova kao naroda danas u katoličkim vjeronaučnim udžbenicima Hrvatske i BiH“ od M. Zovkića. Velik broj izlagača istraživao je pisane radove, poslovice i jezik španjolskih doseljenika koji su u Sarajevu stoljećima govorili i pisali srednjovjekovnim španjolskim nazvanim „ladino“. Doseljenici iz Austrije govorili su i pisali jezikom koji su sami zvali „Jidiš“, a razvijen je iz hebrejskog Biblije uz utjecaj njemačkog.

Nekoliko izlagača govorilo je o stradanjima bosanskih Židova za vrijeme rasističkog i diktatorskog režima NDH. Tako dr. Eli Tauber, koji je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu magistrirao temom o židovskim publikacijama a doktorirao temom o holokaustu u BiH. Dvoje predavača iz Zenice obradili su pokušaj bojkota židovskih proizvoda i trgovina od strane Bošnjaka god. 1925. nakon što je ustanovljeno da su Židovi glasovali za radikalnu stranku. Dr Jagoda Večerina sa Sveučilišta u Zagrebu obradila je lik sefradske književnice Laure Papo Bohoreta (1891-1943) koja je u svojim književnim radovima između prvog i drugog svjetskog rata zastupala seljenje Židova u Palestinu ali je naglo o tome zašutjela iz još neistraženih razloga. Dr. Žarko Primorac, ekonomist i dugogodišnji član uprave Energoinvesta, govorio je o Emeriku Blumu (1911-1984) kao čovjeku ispred svoga vremena koji je osnovao i vodio nekoliko poduzeća s poslom za 53.000 djelatnika. Zbog svoje funkcije u javnosti on nije aktivno sudjelovao u životu Židovske zajednice u Sarajevu, ali je se nije odrekao, ni u toku drugog svjetskog rata kada je bio uhićen kao komunist i Židov ni u komunističkom režimu.

Dvije izložbe i svečani koncert

Program proslave počeo je otvaranjem izložbe postera Mihajla Atijasa u galeriji „Novi hram“ koja se može razgledati deset dana. Autor je na početku uveo posjetitelje u poruku izložbe s motivima iz židovske kulture. Na jednom od njih citirao je na hebrejskom Vjerovanje: „Čuj, Izraele Gospodin je naš Bog, Gospodin je jedan“ (Pnz 6,4). Na dan završetka simpozija uvečer bile su dvije izložbe. U Galeriji BiH američki djelatnik Edward Serotta izložio je pod naslovom „Kad su prijatelji pomagali prijatelje“ slike iz humanitarnog djelovanja židovske dobrotvorne i kulturne ustanove La Benevolencija u Sarajevu tijekom rata 1992-1995, a Ivan Hrnkaš koji je u toku rata nastavio školovanje u Izraelu proboravivši tamo šest godina te kasnije završio studij grafičkog dizajna i sada predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, pod naslovom „Bamitbah – u kuhinji“ izložio je umjetničke fotografije iz blagovaonice u Židovskoj općini u Sarajevu za koju je vezan od djetinjstva.

Kruna svečarskog dijela programa bio je svečani koncert u kazalištu 14. listopada uvečer pod dirigentskom palicom Uroša Lajovica i uz solistički nastup violiniste iz Rusije Denisa Goldfelda. Na početku je goste pozdravio Jakob Finci istaknuvši da su Židovi BiH kroz duga stoljeća naučili biti manjina te da ovdje kane slaviti i svoju petstotu obljetnicu. Među visokim gostima bili su kardinal Vinko Puljić sa svojim tajnikom Bojanom Ivešićem, predstavnici političkih vlasti i kulturnih institucija, delegati Židovske općine Zagreb, pravoslavni svećenik Vanja Jovanović kao predstavnik mitropolije, nekoliko profesora KBF i drugi. Sarajevski mediji dolično su popratili ovaj program židovske obljetnice.

Piše: mons. Mato Zovkić