Započinje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana

U nedjelju, 18. siječanja 2015. godine započinje Molitvena osmina za jedinstvo kršćana koja ove godine za središnju temu ima riječi iz Evanđelja po Ivanu: „Daj mi piti!“ (Iv 4,7) odnosno cijeli opis susreta Isusa i Samarijanke na Jakovljevom zdencu. Kao i svake godine, tako su na osobit način i u ovoj osmini svi kršćani pozvani moliti za jedinstvo svih kršćana.

I za ovu Molitvenu osminu Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog u suradnji s Ekumenskim koordinacijskim odborom Crkava u Hrvatskoj (EKOCUH) i ove je 2015. godine pripravilo i prilagodilo priručnik za Molitvenu osminu, na temelju teme koju su izabrali i materijala koje su oblikovali kršćani iz Brazila „Daj mi piti!“ (Iv 4, 1-42). Priručnik se može u cijelosti pronaći na web stranici: www.karmel.hr u rubrici: ekumenizam. U uvodniku karmelićanin o. dr. Jure Zečević ističe da je „ekumenski cilj izdanja omogućiti, da na razini konkretnog pastorala, u svim našim župama, crkvenim općinama, multikonfesionalnim i konfesionalno homogenim sredinama, bude moguće istovremeno, tj. u tjednu od 18. do 25. siječnja i zajedno moliti za jedinstvo kršćana, crpeći iz istih biblijskih izvora i zajedničkih tematskih sadržaja“.

U spomenutom priručniku pojašnjava se da je tekst iz četvrtog poglavlja Ivanova Evanđelja prikazuje Isusa kao stranca koji dolazi umoran i žedan. „Potrebna mu je pomoć i on traži vode. Žena je u svojoj zemlji; zdenac pripada njenom narodu. Ona ima posudu da zahvati vodu i ona je ta koja ima pristup vodi. No, i ona je žedna. Oboje se susreću na zdencu i taj susret im otvara iznenađujuće mogućnosti. Isus ne prestaje biti Židov, čak i ako pije vodu koju mu daje Samarijanka. Samarijanka ostaje ta koja jest, čak i ako nasljeduje Isusa. Ako priznamo da trebamo jedni druge, mi ćemo se međusobno nadopunjavati i uzajamno obogaćivati. Izraz 'Daj mi piti', pretpostavlja da i Isus i Samarijanka mole za ono što im je potrebno od onog drugog. Taj nas izričaj prisiljava da priznamo, da ljudi, zajednice, kulture, religije i nacije trebaju jedni druge. Izraz 'Daj mi piti' izražava stav koji uviđa da trebamo jedni druge, kako bismo mogli ispuniti poslanje crkve. On nas prisiljava da promijenimo svoj način gledanja. Obvezuje nas da se zalažemo za jedinstvo u našoj različitosti i da budemo otvoreni za različite oblike kršćanske duhovnosti i kršćanskog bogoslužja“, stoji u spomenutom priručniku.

Materijale su oblikovali kršćani iz Brazila, a polazišni materijali svake godine nastaju suradnjom ekumenskih organizacija kršćanskih crkava i zajednica neke druge zemlje, a zajednički stoje autoriteti s jedne strane Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana i s druge strane Ekumenskog (Svjetskog) vijeća crkava.

„Trenutno Brazil proživljava vrijeme rastuće netolerancije, koja se očituje u visokom stupnju nasilja. To se osobito usmjerava protiv manjina i slabih: tamnoputih ljudi, mladih, homoseksualca, sljedbenika afro-brazilskih religija, žena i autohtonih naroda. Također se sve češće događa i iskazivanje netrpeljivosti kršćana protiv drugih, posebno protiv afro-brazilskih i autohtonih religija. Iako se, prema popisu stanovništva iz 2010. godine, 86,8 posto stanovništva Brazila, izjašnjavaju kao kršćani, zemlja ima vrlo visoku stopu nasilja. Čini se dakle da veliki broj kršćana ne pridonosi tome, da nenasilno ponašanje i poštivanje ljudskog dostojanstva dobije veći značaj u društvu. To se može oslikati slijedećim podacima: Nasilje nad ženama: U razdoblju od 2000. do 2010. godine, u Brazilu je ubijeno 43.700 žena. 41 posto žena, koje su bile žrtve nasilja, silovane su u svojim vlastitim domovima. Nasilje protiv urođenika: nasilje nad autohtonim narodima često je povezano s izgradnjom hidroelektrana i širenjem agroindustrije. Na prevladavanju raznih oblika netolerancije treba raditi na pozitivan način: poštivanjem legitimne različitosti i promicanjem dijaloga, koji je trajni put k pomirenju i miru u vjernosti Evanđelju“, stoji u spomenutom priručniku.

Materijal spomenutog priručnika nije samo namijenjen korištenju tijekom Molitvene osmine, već ga se može koristi tijekom cijele godine, uvijek iznova pronalazeći prigode da se zajednički moli za jedinstvo kršćana. (kta)