U Vrhbosanskoj bogosloviji

 

Rođen 1989. u Zadru; završio sam Srednju grafičku školu u Zadru; pristupnik sam računarstva na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu

„Redemptoris Mater“, Neokatekumenski put, Vrhbosanska nadbiskupija.

Život je bio dosta „divlji“. Onda sam u jednom trenutku počeo tražit Boga pa sam upoznao Neokatekumenski put prije četiri i pol godine i u međuvremenu sam išao u zajednicu na Euharistiju i lagano sam upoznavao sebe, svoje grijehe i sve što ide uz to i vidio da svi ti moji ciljevi i svi moji uspjesi u životu ništa ne znače ako ja ne dosegnem razgovor s Bogom. I u međuvremenu, kako sam tražio Boga, baš sam bio kod prijatelja.... i on je rekao: „Traži Boga, pitaj Ga što god hoćeš i On će ti reći“. I jednostavno je tako bilo. Malo je bilo teško i to je dugo trajalo, ali odigralo se na kraju da Bog stvarno zove k sebi... samo ja nisam to prihvaćao dugo vremena, nisam bio siguran. I onda su mi na kraju svećenici ukazali na to da Bog ima neki plan, iako sam ja mislio ne znam i da možda želim imat novaca, skup auto... Prema tome sam išao i na kraju se ispostavilo da od toga nema ništa i da Bog ima bolji plan za mene. I tako, sad sam tu....

Bio sam u Porto San Giorgiou. To je velika konvencija u koju dolaze iz cijelog svijeta oni koji žele postati bogoslovi. Iz sto sjemeništa, ovakvih kao što je moje, u cijelom svijetu, naša imena ubacuju se u veliku, hajmo reći, kašetu i Kiko Arguello, osnivač Neokatekumenskog puta, izvlači za svako sjemenište određeni broj kandidata. Bilo nas je oko 370, a ja sam zapao u Sarajevo. Mogao sam biti npr. i u Novom Zelandu, ali Bog je htio ovdje.

Danas mladi probaju „sve živo“... Misle da će se tu naći, da je to sreća. Prolazeći kroz slične stvari, uvidio sam da sve to što radimo, što smo radili zapravo izaziva veliki stres i veliko nezadovoljstvo. Tek kad čovjek „skuži“ da nije zadovoljan, znači treba samo malo uključiti mozak, i kad ima nekog tko će ga potaknut na nešto bolje, treba se samo prepustit tome i probati poslušati što Bog od mene želi. Stvar je samo u tome samo da treba se otvorit i Bog nas neće iznevjeriti. U svakom slučaju, u svemu je tako, ne samo u mom pozivu, već u svemu što radiš u životu –  usvoji Boga i nema straha. 

 

Rođen sam 1981. godine u Baru; živim u Budvi; završio sam Muzičku srednju školu u Kotoru, poslije toga na Muzičkoj akademiji u Cetinju diplomirao sam klavir, zatim muzikologiju te povijest glazbe.

Kandidat sam Kotorske biskupije.

Ja sam primarno poziv osjetio već u ranoj adolescenciji; sudjelovanje na Svetoj misi, prvoj, prvoj pričesti, ispovijedi... kasnije iz obiteljskih, ali i iz profesionalnih razloga odlagao sam evo do tridesete godine života. I sad, nekako, u tridesetoj, trideset i prvoj godini odlučio sam da bi to bila konačnica jednog načina, i sad pristupam drugom načinu, odnosno, nekoj, ne mogu reći punini, ali približavanju, jednostavno, Bogu i istini. Inače sam kršten kao pravoslavac, ali sam u uniji već dugi niz godina.

Budući da je Kotorska biskupija sufragan Splitske metropolije, mi bi trebali po nekom nepisanom pravilu možda i tamo ići u Bogosloviju. U pitanju je jednostavno kašnjenje dokumenata i ovo je bila prva alternativa. Rektor Marko je izašao u susret da me po automatizmu primi i ovamo sam došao odah u osmom mjesecu.

Što se mladih tiče, jednostavno bih poručio da žive s Bogom i da slušaju svoju savjest. Neka ih vodi njihova savjest i Bog. 

  

Rođen 1989. u Subotici; Osnovnu školu završio sam u Subotici, Srednju poljoprivrednu školu u Bačkoj Topoli (grad kraj Subotice), nakon toga završio sam osnovni studij na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku.

Kandidat Subotičke biskupije

Ja sam potrebu za svećeništvom, zapravo da idem tim putem, donekle osjetio u osnovnoj školi, no, nisam bio siguran. Pratila me ta nesigurnost, ta potreba da idem za svećeništvom i kroz srednju školu, no ni tad nisam bio siguran. Upisao sam fakultet i tek onda mi se izrazito pojačalo to nešto u meni, no ni tad nisam bio siguran. I, tek kad sam završio ovaj osnovni studij, rekao sam da nemam što izgubit više, idem Gospodinu se predati u potpunosti. Shvatio sam u međuvremenu da siguran čovjek nikada ne može biti „sto posto načisto“. No, međutim, i moja profesija donekle, poljoprivreda... pogotovo u srednjoj, kada je to započelo, i na Fakultetu su me stalno poticali na Boga. Neke znanost od Boga udalji, a mene sve više i više približava. Tako da, spoj tog prirodnog i onog Božjeg, je zapravo što me pratilo cijeli moj život, i zato sam sad ovdje da vidim, ne samo da vidim, nego da to i objedinim, evo, u mom životu i onoga što se nadam da ću sutra biti u svećeništvu.

Moja situacija bila je nekako slična Ivanovoj, mada je moja biskupija zadnjih dvadesetak godina kandidate šalje u Đakovo, neke u Zagreb. A evo u Sarajevu smo ja i moj jedan subrat Dražen prvi subotičani poslije 76 godina. Za Hrvatsku je potrebna bila državna tura, no za to se u našoj biskupiji kasno saznalo, i eto tako u Sarajevu sam završio... ali to je bila i moja osobna želja, tako da se sve poklopilo.

Smatram da su mladi itekako originalni, originalniji ponekad nego stariji i da tu svoju originalnost, svoju čistoću itekako mogu da ostvare u punini Crkve. Ovako, među prijateljima, u društvu, općenito je sve to djelomično zbog različitih utjecaja koji su normalni. No, u Crkvi mogu naći tu sigurnost i mogu je izgraditi i obogatiti da se zbog toga ne trebaju bojati, nego, naprotiv... Pošto je u nama mladima usađen donekle bunt, smatram da se treba pobuniti protiv ovog svijeta, ali samo s Kristom. 

 

Rođen 1988. u Mostaru; Završio sam Srednju likovnu školu „Gabrijel Jurkić“ u Mostaru, a nakon toga završio magisterij na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Predavao sam na Sveučilištu u Mostaru tj. vodio projekt dva puta za redom 2012. i ove, 2013. godine.

Kandidat sam Mostarsko-duvanjske biskupije, a u međuvremenu i polažem pripravnički ispit pred komisijom, u sklopu toga obavljam kao predavač određen broj sati u Rodoču - kada prilika dopušta. Pa tom prilikom od srca zahvaljujem svima a posebno odgojiteljima koji su mi izašli u susret.

Možda kada sam izgovorio to prvi put na glas - tj. od malih nogu, a možda i kada sam došao pred biskupa, ili ću pak možda kada kažem ono konačno pred ređenje: "Hoću s Božjom pomoću !" Dakle, kada? Ne usudim se reći. Jer Isus kaže: Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“. Sve je volja Božja. Sam studij zna biti veoma zahtjevan. Uvijek se sjetim duhovnikovih riječi: „Ne brini, ako ti znaš zašto si ovdje. Bog će se providjeti“. Pa evo, Gospodin neka me osposobi, onako kako je On moćan i kako On zna da trebam sazrijevati.

Doduše, ja sam htio doći prije 6 godina tu u Bogosloviju, umjesto Akademije. No, Božja providnost imala je drugačiju zamisao za mene... Dopustite da se ovako izrazim... Predade mi dva talenta, pa ne odlučih da jedan ne-pokopam, već ga unovčih kad sam već započeo. Hvala mu što sam ipak završio ono što sam započeo, pa ako bude Njegova volja i ovo bih trebao. Uvijek mu se molim ovako - Duše Sveti, živi u meni, jačaj me i vodi me. Mislim da ova molitva govori više nego kilometarski tekst.

 

Mladi danas nisu glupi, mi doslovno danas hodamo među genijalcima. No znamo da intelekt nije ključni faktor niti sreće, niti dobrote. Čak naprotiv, često, što veća je inteligencija, veća je i ambicija, pa i veća zloba. Ako bi ipak odlučio sažeti nešto u poruci, onda ovako, kratko i jasno: Čini dobro, a zla se kloni.

 

Dodao bih i ovo: Ni tvoja te pravednost, ni tvoje poštenje, ni tvoja spoznaja, ni tvoja snaga... bilo kakva, ne opravdava. Jedino što te opravdava, što te isključivo opravdava... je milost Isusa Krista, koji je umro za svakog pojedinog čovjeka i koji je hodao horizontom ovoga svijeta. S tim počni od samoga sebe u prvom redu. I tko god kaže da ljubi Boga, a ne ljubi čovjeka, lažov je - prvo sam sebi. Jer, onakav odnos i doživljaj Boga, kakav imaš, projiciraš i na čovjeka. Ljubiti Boga, a mrziti ljude je nemoguće. Ne zavaravajte se! Stoga, u kontekstu ovoga pišem ovo gore... Čini dobro, a zla se kloni! To su i one zapovjedi o ljubavi: "Ljubi Gospodina Boga svojega, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim“ i „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“. To je zdrava psihologija.