"Stopama misionara u Africi"

Krajem prošle godine, neposredno nakon prošlogodišnje Misijske nedjelje, u Šibeniku je u nakladi od 1000 primjeraka izišla iz tiska knjižica bivšeg afričkog misionara člana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita fra Ante Vukušića, a koja nosi naslov „Stopama misionara u Africi“. I ova knjižica, kao i sve dosadašnje objavljene publikacije, dodatno je misijsko i animacijsko obogaćenje za brojne prijatelje misija i misionara Crkve u Hrvata. Ona tekstom i slikom govori o malom dijelu svega onoga što su u afričkoj državi Demokratskoj Republici Kongu uradili oci franjevci splitske provincije.

Velika je stvar da je i ova knjižica ugledala svjetlost dana i da će doći u ruke brojnih prijatelja misija, te misionara i misionarki. Knjižicu piše bivši afrički, kongoleški misionar, sadašnji pastoralni djelatnik u Šibeniku (Šibenska biskupija) i duhovni sin sv. Franje Asiškog fra Ante Vukušić. Ona uz proslov i zahvalu čitatelju predstavlja misijsku odgovornost cijele Crkve i svakog krštenika, zatim Afriku i Demokratsku Republiku Kongo, te obrađuje razne teme vezane uz posjetu ovoj afričkoj zemlji i biskupiji Bukavu kao i misijskim postajama svoga misionarskog djelovanja. Knjižica isto tako na kraju sadrži i dva osvrta, a koje su napisali dvojica fra Antinih prijatelja bivši nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela BiH mons. mr. sc. Tomo Knežević i prof. dr. sc. Željko Matašin.

Na putu osvježavanja sjećanja svoga misionarskog rada

Zajedno s trojicom subraće, od kojih su dvojica kao i on sam bili misionari u istoj afričkoj državi fra Božo i fra Stojan, autor je krenuo na put osvježavanja sjećanja prije dvije godine. Cijela knjižica, s opisom cijelog puta od Splita do njihove prve Misije Burhale i nazad, pisana je stilom i načinom kakav je naš fra Ante i kakvog ga poznajemo. Odiše južnjačkim podnebljem i stilom, hrvatskim domoljubljem, katoličkim razmišljanjem, ali i franjevačkom širinom. I to fra Ante nije ni pokušavao sakriti, nego je sve to stavio u prvi plan i u sam tekst. Pri tom je bio spreman i nepoštivati neka pravopisna pravila i odrednice.

Iz teksta fra Ante vidljivo je kako su se kao krštenici, svećenici i redovnici franjevci odazvali na Kristov poziv i odlazak daleko u nepoznato i to u afričku zemlju tada zvanu Zair danas Demokratska Republika Kongo. Oglušili su se na brojne sebične vapaje u Domovini, kako smo i mi misijska zemlja i kako i mi trebamo dobrih svećenika. Svi ti su u svome govorenju zaboravili kako su nekada i našem hrvatskom narodu došli misionari i navijestili nam Radosnu vijest u njezinoj puni. I danas smo ono što su nam oni navijestili i darovali. A što bismo mi bili danas da oni nisu došli?

Misionari i misionarke ostavljaju sve

Naš fra Ante i subraća franjevci, kao i svi naši misionari i misionarke, ostavili su sve, svoje roditelje, braću i sestre, prijatelje i znance, ovozemaljsku domovinu Republiku Hrvatsku, franjevačku provinciju Presvetog Otkupitelja i službe koje su obnašali u konkretnom okruženju sa strujom, vodom i telefonom, tiskovinama, radijom i televizijom, prodavnicama za razne životne potrepštine koje su na dohvat ruke i još puno toga što ne može stati u ovu rečenicu. Međutim, radost brata čovjeka kojemu su došli i kojemu su služili, a što je vidljivo u samoj knjižici kroz cijeli tekst i slike, bila je i ostala neizmjerna. Katolička crkva u DR Kongu, posebno u biskupiji Bukavu, cijeli franjevački red i cijelo pleme Baši nikada to neće zaboraviti. I zato na svakom koraku tijekom njihova boravka mogla se čuti ljudska i kršćanska riječ hvala. Ali i vapaj da ih ne zaborave. Iz svake rečenice i svake riječi fra Ante vidljiva je radost susreta bilo u crkvenim bilo u drugim ustanovama, bilo s bratom i sestrom koje su krstili, ispovjedili, pričestili odnosno kojima su služili i kojima su pomagali. Cijeli tekst odiše činjenicom da su fra Ante i subraća franjevci voljeli brata čovjeka kojemu su došli. Naučili su uz francuski i njihov jezik zvan maši i nisu ga zaboravili sve do današnjeg dana. Posijano sjeme kršćanstva nije propalo, a pokazana ljudska širina sinova sv. Franje dragi i jednostavni ljudi na postajama njihova djelovanje nisu zaboravili. I na svakom koraku ti dragi i jednostavni ljudi željeli su to i konkretno pokazati.

Vidljivi i konkretni tragovi djelovanja fra Ante i subraće franjevaca splitske provincije ostali su vidljivi sve do današnjeg dana. Uz brojne velike i male, iskrene i tihe prijatelje misija u Domovini, koji su bili i ostali duhovna i materijalna potpora, učinjena su velika djela kako na crkvenom tako i na društvenom planu u ovom dijelu biskupije Bukavu i afričke države DR Kongo. Uz kvalitetno i odgovorno organiziranje kateheze i osposobljavanje domaćih kateheta, a što spada u primarne korake i projekte koje poduzimaju svi misionari, bila je izgradnja cjelokupnog sustava, projekata i objekata koji život znače za ove ljude. Uz gradnju žive Crkve, tu je bila i izgradnja crkava i kapelica, zgrada za karitativno i obrazovno djelovanje, te primarno medicinsko zbrinjavanje ljudi ovog područja. Pri tom se ne smiju zaboraviti ni ceste, ni mostovi, ali i dovođenje vode koja je bitna za ove ljude. Pa i otvaranje malih prodavnica s osnovnim životnim namirnicama kako ne bi morali daleko putovati. I sve su to bivši misionari željeli vidjeti i posjetiti, te se uvjeriti u kakvom su stanju.

Posijano sjeme žive Crkve iz dana u dan sve je veće

Uz sve te radosti u knjižici dolazi do izražaja i posebna radost da posijano sjeme žive Crkve iz dana u dan sve je veće. Kršćanske zajednice rastu. Međutim, na poseban način za fra Antu i subraću radosna je bila činjenica novih svećeničkih, redovničkih i sestarskih zvanja. Njihovi nasljednici su franjevci afrikanci, ali i drugi dijecezanski svećenici, koje su oni krstili, školovali, poslali u mala sjemeništa, novicijate i u bogoslovije. Svi su oni nastavili tamo gdje su stali fra Ante i subraća franjevci. Oci franjevci iz više zemalja ovog područja Afrike organizirani su u već poodavno utemeljenu Međunarodnu franjevačku provinciju sv. Benedikta afričkoga. Fra Antu i subraću franjevce žalosti činjenica da u odgojne ustanove, zbog nedostatka materijalnih sredstava, ne mogu primiti među kandidate za svećeništvo i redovništvo sve one koji kucaju na njihova samostanska vrata. Nadat je se kako će i ova animacijska knjižica „Stopama misionara u Africi“ fra Ante Vukušića biti potporom u pronalaženju načina kako bi se svima njima omogućilo ostvarenje svećeničkog i redovničkog zvanja. Nadat je se kako će biti dobrih i plemenitih ljudi Crkve u Hrvata koji su spremni biti duhovna i materijalna potpora budućim svećenicima i redovnicima, a koji žive daleko od nas i ne pripadaju našem podneblju življenja.

I drugi djeluju u ovoj afričkoj zemlji

Širina fra Antina srca u tekst je uključila i još jednog kongoleškog misionara Hrvata rodom iz Rame u Bosni i Hercegovini fra Iliju Barišića. Ovdje treba isto tako spomenuti djelovanje hercegovačkih franjevaca u DR Kongu. Školske sestre franjevke Splitske provincije više desetljeća vjerno i ustrajno, usprkos svih ratnih poteškoća, ostadoše i djeluju na ovom području. Prave su majke i tješiteljice za sve ove ljude. Za vrijeme svoga boravka fra Ante je opisao i posjet subraći bosanskim franjevcima koji djeluju u susjednoj i ratom opustošenoj zemlji Ruandi. Za sve čitatelje ove knjižice bit će velika radost kako je karizma sv. Franje Asiškog zaživjela i u ovim zemljama afričkog kontinenta.

Uz radost i čestitke fra Anti Vukušiću za hrabrost pisanja i izdavanja jedne ovakve knjižice, ostaje želja da to učine i drugi koji danas djeluju ili su djelovali kao misionari i misionarke diljem svijeta kako bi i na ovaj način dali svoj doprinos i Crkvu obogatili ovakvim misijskim i animacijskim sadržajima. I ova će knjižica biti dodatni poticaj odgovornim u našim nad/biskupijama i redovničkim provincijama da na vrijeme naprave svjedočanstvo o djelovanju njihovih članova naših misionara i misionarki diljem svijeta. Neka ti objelodanjeni materijali budu svjedočanstvo o nošenju odgovornosti Crkve u Hrvata za misijsko poslanje Crkve tijekom povijesti, ali i poticaj da taj duh i dalje živi u svakom kršteniku bez obzira na zvanje i poslanje koje imamo u Crkvi i u društvu. (kta)