Šiiti Iraka na godišnjicu rođenja imama Huseina (624-680) pozvali i kršćanske predstavnike

Irački grad Kerbala ima oko 800.000 stanovnika i sjedište je istoimene provincije na jugoistoku ove zemlje s površinom od 437.72 km² i oko 36 milijuna stanovnika. Iračani su 95% muslimani, a od toga 65% šiiti. U Kerbali se nalazi grob sa svetištem imama Huseina koji je bio unuk Muhameda te je po uvjerenju nekih Muhamedovih potomaka i štovatelja trebao biti vrhovni vjerski i državni poglavar nakon svoga oca Alija. Na poziv iračkih Arapa pošao je u Kerbalu sa sestrom Zejnebom, bratom Al Abbasom i dva sina. Na pritisak ondašnjeg vladara Sirije Iračani su odustali od podrške Huseinu i on je 10. listopada 680. sa 72 druga ubijen u Kerbali. Oko Huseinova pokreta razvili su se šiiti kojih danas ima oko 10% među muslimanima te žive u Iraku, Iranu, Saudijskoj Arabiji, Libanonu i drugdje. Većinski muslimani su suniti, među koje spadaju i bosanski. Na mjestu Huseinove pogibije izgrađen je veličanstveni mauzolej sa džamijom i popratnim institucijama.

Glavno godišnje spomen sjećanje na mučeničku smrt imama Huseina obavlja se na dan Ašure (dan dobrovoljnog posta, 10. dan muharema, prvog mjeseca u hidžretskoj godini). U proljeće slave šiiti Kerbale godišnjicu Huseinova rođenja i za tu zgodu organiziraju festival za tisuće hodočasnika i gostiju. Ove godine „Proljeće šehadeta“ slavljeno je od 22. do 26. svibnja na temu: „Imam Husein kao Božje milosrđe i humanitarni poziv“. Festival se sastojao od niza svečanih govora, recitiranja poezije, pjevanja kasida, znanstvenih referata, mogućnosti meditativnog zadržavanja u svetištu te iznad svega radosnog druženja.

Šiiti žele živjeti sa sunitima i drugima u jednom Iraku, uz pravdu i sigurnost za sve

Kroz 4 dana Kerbala je bila mjesto vjerničkog druženja, molitve i želje za učvršćivanjem destabilizirane  države nakon što su američke trupe god. 2003. silom uklonile diktatorski režim Sadama Huseina koji je bio sunit i oslanjao se na 20 sunita u državi. Službeno pozvani gosti bili su smješteni u hotelima pred kojima su im zaštitu od mogućih terorista pružali naoružani vojnici. Tisuće hodočasnika odmarale su se na tepisima po trgovima i ulicama grada, a u ogromnoj džamiji imama Huseina te kojih 300 m udaljenoj džamiji njegova brata Al Abbasa izmjenjivali su se programi od 9 do12 te od 17 do 19. U skladu s propisima islama, muškarci se sabiru odvojeno od žena koje su se u sakralnom prostoru ali i na ulicama kretale smireno i dostojanstveno, često vodeći uza se po nekoliko djece. Posebno je bilo dirljivo gledati bolesne parove, od kojih je jedan bio u kolicima a zdravi partner ili partnerka bolesniku čitali iz knjižice molitava ili su opušteno sjedili u svetom prostoru.

Uz svetište kroz cijelu godinu djeluje vakufska kuhinja u kojoj svi mogu dobiti dva kuhana obroka dnevno. U toj kuhinji spremaju vrijedni djelatnici 6000 obroka dnevno, a u cijelom gradu takvih ustanova djelotvornog milosrđa ima još, tako da se dnevno dijeli 25.000 obroka. Uvježbani dvorači ljubazno i brzo dijele hranu koja je svježe pripravljena i ukusna. Dakako, muškarci jedu odvojeno od žena. Na zaključku podnevnog obroka za siromašne 24. svibnja prisutnim gostima, uglavnom iz inozemstva, obratio se jedan od čelnika te s tugom istaknuo da se sada uz domaće pobunjenika ISIL-a bore i dobrovoljci iz 62 zemlje. Pozvao je prisutne neka utječu na svoje vlade kako bi spriječile vrbovanje i dolaženje terorista, jer će se oni sigurno širiti i u druge zemlje.

Toga dana hodočasnici i gosti su pozvani da oko 10 sati izađu na trg između Huseinove i Al Abbasove džamije kako bi promatrali iskakanje i prizemljivanje padobranaca. Jednoga je struja odnijela izvan predviđenog cilja, a trojica su se prizemljili na trgu pred mnoštvom razdraganih gledatelja. Prizor je završen svečanim iznošenjem velikog platna s kartom cjelovitog Iraka i natpisom: “Šiiti i suniti su braća – ovu zemlju ne prodajemo!“ Na upit gostiju, što kažu na prognozu nekih zapadnih političara da će se Irak raspasti na tri države, odgovarali su domaćini da takvo mišljenje širi izraelska vlada, ali oni vjeruju da će se sadašnje borbe ugasiti i da će Irak ostati jedna država. Ne samo vjeruju, nego tako i postupaju. Jedna od ponuđenih prigoda bio je i sajam knjiga pod ogromnim šatorom blizu svetišta. Iako je Kerbala šiitsko središte i svetište, zainteresirani posjetitelji mogli su se zaustaviti i pred odjelom sunitskih knjiga u kojem su prodavači opušteno pokazivali izložene primjerke. Nakon rušenja diktatorskog režima Sada Huseina, novo ustavno uređenje zemlje predviđa razmjeran udio u vlasti svim skupinama, ali rane sukoba još nisu zarasle. Jedan od domaćina protumačio je gostima kako je 300 boraca ISIL-a osvojilo grad od 4 milijuna stanovnika zato što plemenski čelnici, koji više nemaju nepravednih povlastica, potkopavaju sigurnost države.

Gosti kršćani iz Istočne Europe

Organizatori su pozvali po jednog predstavnika muslimana iz Srbije i Kosova, jednog predstavnika katolika iz BiH, jednog predstavnika pravoslavaca iz Ukrajine, zatim katolika iz Rusije te dvojicu poljskih svećenika koji su profesori univerziteta u Varšavi i bave se proučavanjem religija. Organizator ovih pozva i putovanja bio je Ali Al Baldawi koji je studirao rudarstvo u Zenici, bio progonjen na mig Sadamova režima od judoslavenske udbe, tu zasnovao obitelj i ostao raditi. Sada je zastupnik na Balkanu institucija u Kerbali. On je zamolio Mons. Zovkića da spremi pozdrav na svečanosti otvaranja, preveo još kod kuće taj tekst na arapski te uz prisutnost govornika cjelovit pročitao na svečanosti otvaranja. Televizija je to registrirala a lokalne novine objavile cjelovit tekst.

Iz Rusije je prisustvovao Aleksej Aleksandrovič, glavi urednik Radija Marije u Rusiji. Otac Genadij Rohmanijko, svećenik Urakijnske pravoslavne crkve Kijevskog patrijarhata, završio je studij arhitekture te neko vrijeme djelovao u toj struci prije polaska na studij pravoslavne teologije. Na upit jednog katolika, kako tumači jadikovanje Ruskog patrijarhata da ukrajinske vlasti silom otimaju crkve dosada uključene u rusko pravoslavlje, odgovorio je da je to pobuna odozdo: brojni pravoslavci Ukrajine ne žele više biti uključeni u Rusku pravoslavnu crkvu.

S kršćanskim delegatima kontaktirala je i jedna kršćanka iz Libanona koja je prosvjetna djelatnica. Doputovala je s mužem Arapinom koji je održao jedno predavanje. Ona se spontano kretala među muslimankama šiitskim vjernicama.

Katolici u Iraku

Četvrtog dana organizatori su gostima iz inozmestva priredili izlet u glavni grad Bagdad, udaljen oko 110 km. Svaki od sedam autobusa pratila su tri mladića iz službe sigurnosti koji su bili u stalnom telefonskom kontaktu jedni s drugima i s komandnim kolima. Svakih nekoliko kilometara autobusi su zastajali na kontrolnim punktovima i nakon kratkog ispitivanja vozača bivali puštani da nastave put. Kraj puta se nalazilo puno betonskih stražarnica visine oko 6 m i na vrhu je sjedio naoružan vojnik. Benzinske pumpe ne vide se uz cestu i putnicima je objašnjeno da su one nešto udaljene, zaštićene betonskim kladama, kako se u njih ne bi zabio koji terorist te ubio sebe i zapalio crpku.

Na ulasku u Bagdad putnici su vidjeli zorne tragove razaranja. Dopraćeni su u glavnu džamiju s dvije zlatne kupole i nekoliko grobova poznatih povijesnih ličnosti. Za pohod džamiji bio je predviđen sat vremena, ali nije bilo službenog tumačenja. Nakon razgledanja, putnici muslimani obavljali su tiho svoje pobožnosti, a tri katolička svećenika na miru su obavljali svoju molitvu. Uz džamiju se nalazi muzej drvenih rezbarija za koje su upotrebljavana dotrajala vrata džamije. Reljefi izrezbareni na njima prikazuju prizore iz života Muhameda i reprodukcije važnih građevina iz povijesti grada.

Oko sat i pol vožnje odatle nalazi se sjedište katoličkog patrijarha Louisa Raphaela Sako čija nadbiskupija službeno nosi naslov „Bagdadska ili Babilona kaldejskog“. Rođen je 1948, zaređen 1974, za nadbiskupa Kerkuka posvećen 2003, ustoličen za patrijarha u Bagdadu god. 2013. Služba sigurnosti nije dopuštala izdvajanje pojedinih putnika iz zaštićene skupine pa Mons. Zovkić nije uspio izvršiti uputu kardinala Puljića da kontaktira s domaćim crkvenim vodstvom. Ipak je to uradio u telefonskom razgovoru sa svećenikom biskupije Erbil Douglasom Al Bazijem koji je zaređen god. 1998. i sve ovo vrijeme služi kao župnik, voditelj katoličkih škola i Caritasa. Iz toga razgovora postala je jasna grozna slika o kršćanima Iraka nakon god. 2003. Prije američke invazije na Irak živjelo je u toj muslimanskoj zemlji oko dva milijuna kršćana, od čega oko 75% katolika. Sada ih je ostalo oko 260.000 u 7 biskupija s time da su neki pobjegli u Kurdistan unutar svoje domovine, a neki postali izbjeglice u Siriji, Libanonu i drugdje. Velečasnog Al Buzija terositi su kidnapirali u studenom 2006, držali i mučili devet dana, od toga puna četiri dana bez vode. Izbili su mu zube, slomili jedan pršljen na kralježnici i tukli ga do krvarenja. Nakon što je Crkva platila traženu otkupninu, pustili su ga a on je u razgovoru kasnije pojašnjavao da je mučiteljima oprostio te da ne kani bježati u Europu zato što voli svoju zemlju. Njegovi odgovori o stanju Crkve u Iraku zvučali su zabrinuto, ali pastirski smireno. Rekao je da je ubijeno 6 svećenika te jedan biskup.

Na mišljenje nekih s kojima je razgovarao Mons. Zovkić da je za vrijeme Sadama vladala sigurnost i svi građani bili relativno snabdjeveni živežnim namirnicama, vlč. Al Buzi odgovara da on osobno s većinom kršćana kao vjerskom manjinom smatra kako je bilo bolje u vrijeme diktatora Sadama. Na upit da neki prognoziraju raspad Iraka na tri države, odgovorio je kako zemlja već jest podijeljena te da mediji pišu protiv takvog stanja. Smatra da građani Iraka trebaju o tome odlučiti, i kršćani će poštivati rezultat demokratski donesene odluke. Otkako je on svećenik, bagdadski nadbiskup zaredio je 9 novih svećenika, ima ove godine 28 bogoslova a u nadbiskupiji djeluje preko 50 redovnica.

Šiiti Iraka žele suradnju s kršćanskim teološkim učilištima

Kako su televizije i novine prenijele pozdravni govor Mons. Zovkića, to je bilo povod za više intervjua i susreta sa šiitskim znanstvenicima. Oni žele da kršćani (i sunitski muslimani) upoznaju plemeniti lika imama Huseina koji je pao kao žrtva nasilja muslinmanskog vladara i njegovih podanika također muslimana. Njima je ovaj Muhamedov unuk inspiracija za odgovorno vjerničko življenje i nenasilno zauzimanje za pravedni mir. Jedan od katoličkih sudionika bio je dr. Jaroslav Rozanski, biskupijski svećenik i profesor religija na univerzitetu „Kardinal Štefan Višinski“ u Varšavi. U zajedničkom susretu gostiju sa šiitskim čelnicima u Bagdadu on je istaknuo da je njegov fakultet pred dva mjeseca sklopio sporazum o znanstvenoj suradnji sa šiitskim Znanstvenim centrom u Nedžafu, blizu Kerbale.

foto