Sestre Kćeri Božje Ljubavi u Albaniji

Godine 1992. Albaniji je kao i mnogim istočnoevropskim državama osvanula sloboda. Otvorile su se granice. Počela je nova stranica povijesti. Život i djelovanje sestara Kćeri Božje ljubavi u Albaniji upisano je na tim stranicama od samih početaka demokracije do danas. Nakon dugogodišnjeg uspješnog rada i iskustva na Kosovu, sestre su od početka demokratskih promjena uočile goruću potrebu za sestrama i njihovom djelovanju u Albaniji. U toj zemlji mučenika Družba sada ima već pet zajednica u kojima djeluje dvadesetak sestara. Sestre rade u dva vrtića te u dva internata za odgoj djevojaka kao i na pastoralno - karitativnom području. Putovi su to providnosti, ali i znak vitalnosti Provincije.

Družba sestara Kćeri Božje ljubavi po sebi nije izričito misijska, ali baštini misijski žar, posebno ljubav prema siromasima i mladima, kako im je to Utemeljiteljica ostavila u baštinu. I zato su uvijek otvorene za nove potrebe.

Po dolasku u Albaniju sestre su duboko zaorale na Gospodnjoj njivi koju im je dodijelila Božja providnost. Mnogo je vjerskog neznanja. Radikalni ateizam desetljećima je progonio vjeru i vjernike, uništavao ljudske duše i ostavio veliku pustoš iza sebe. Trebat će za to i više od pola stoljeća da zacijele rane, i one materijalne, a još više duhovne. Sestre neumorno obilaze teren, pripremaju kandidate na sakramente i uče osnovne molitve i pobožnosti. U taj rad rado se uključuju i zauzeti laici. Godinama se u Albaniji nije vidjelo nikakvoga vjerskoga znaka. Danas se javno vode procesije po gradovima. U nekadašnjoj proklamiranoj ateističkoj zemlji danas sa crkvenih tornjeva zvona pozivaju vjernike na molitvu, sv. Misu i sakramente.

Albanija ima svojih prirodnih ljepota: planine, more i jezera, vinograde i maslinike, te kulturnu baštinu i bogatu povijest. Unatoč tomu ova mala siromašna zemlja, koja ima samo tri i pol milijuna stanovnika, 95% albanskog pučanstva danas proživljava veliku ekonomsku i socijalnu krizu. Velika je nezaposlenost, a organizirani kriminal napreduje. Po završetku škole, mladi se nemaju gdje zaposliti. Lutaju i odaju se različitim porocima. Kad im se posreći da napuste svoju zemlju, pa iako ne nađu zaposlenje, ne pomišljaju na povratak. Prema navodu milanskog Caritasa, na ulicama Milana povećan je broj albanskih žena prisiljenih na prostituciju. Čak se sumnja da ima i maloljetnica. Crkva preko Caritasa čini koliko može.

Veliko ohrabrenje i nada u narodu dogodila se povijesnog dana 25. travanja 1993. kada je Albaniju pohodio Sveti Otac Ivan Pavao II, apostol mira. Posjet Pape i posveta novih nad/biskupa, uvelike je ohrabrio ovaj narod. Radio, televizija i tisak poklonili su veliku pozornost tom izuzetnom događaju. Skadarska katedrala koja je za vrijeme komunizma služila kao športska dvorana, prije Papina dolaska detaljno je obnovljena. Ona je jedna od većih katedrala na Balkanu, a potječe iz 1858. godine. U toj obnovljenoj katedrali bio je srdačan i ganutljiv doček Pape.

Dok je spikerica najavljivala dolazak Pape u Tiranu , izrekla je vrlo značajne riječi: „U jedno vrijeme nismo smjeli podići oči prema nebu, a danas ide okolo traga Skenderbega zamjenik Isusa Krista“. I tadašnji predsjednik Albanije Sali Berisha pozdravio je Papu riječima: „Istočni Papa, Papa iz progonjene zemlje Poljske dolazi u progonjenu zemlju Albaniju“. Papin govor na trgu je trajao više od sat vremena. Među ostalim je rekao: „Strašan je bio ovaj način vladanja u vašoj zemlji. Ima li većega zla od zatvaranja svih vjerskih objekata, tih mjesta molitve? Europa vas ne smije zaboraviti. Put u budućnost nije lagan, ali krenite s vjerom. Crkva je pratila ovu zemlju i ovaj narod. Ona će vas i dalje pratiti, završio je Sveti Otac i na Albanskom ih pozdravio: „Mire u pafskim!“ - Doviđenja! Narod je burnim pljeskom potvrdio Papine riječi.

Nakon 21 godine Albanski narod je u radosnom iščekivanju apostolskog pohoda Pape Franje njihovoj patničkoj zemlji. Ugodno ih je iznenadila i razveselila ta vijest. To je prvi pohod Pape Franje jednoj europskoj zemlji izvan Italije. Sam Papa je dao izjavu zašto je baš Albaniju odabrao za skori pohod: „ … kratkim posjetom želim utvrditi Crkvu u Albaniji u vjeri te posvjedočiti svoju potporu i ljubav zemlji koja je tako dugo trpjela posljedice prošlih ideologija.“ Objavljen je program jednodnevnog posjeta Pape glavnom gradu Albanije, Tirani 21. rujna 2014.

U iščekivanju tog radosnog događaja tiranski nadbiskup mons. Rrok Mirdita, među ostalim je rekao albanski narod sa zahvalnošću očekuje Papu jer oni su uvijek s ljubavlju gledali na Rim. Papa dolazi da nas učvrsti u vjeri. To će biti melem na rane, svijetli dan za Albanski narod. Papin posjet donosi novu svježinu našoj ispaćenoj i siromašnoj zemlji.

foto