Predstavljanje okružnice "Radujte se"

Predavanje fra Danijela Nikolića, II. meštra bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu

Sarajevo · 16. tra. 2015.

U srijedu, 15. travnja 2015. u Sarajevu je održan XXI. Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije na čelu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem. Na tom redovitom godišnjem susretu sudjelovalo je 200 dijecezanskih i redovničkih svećenika koji djeluju na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije među kojima i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran. Tom prigodom fra Danijel Nikolić, II. meštar bogoslova na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu predstavio je okružnicu Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života:“Radujte se“. Predstavljanje fra Danijela, prenosimo u cijelosti:

Predstavljanje okružnice: „Radujte se“

Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života

O Godini posvećenog života

Povodom 50. obljetnice dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen gentium, čije 6. poglavlje je posvećeno redovnicima, te dekreta Perfectae caritatis o prilagođenoj obnovi redovničkoga života, papa Franjo proglasio je Godinu posvećenog života, koja kao geslo ima «Posvećeni život u današnjoj Crkvi: evanđelje, proroštvo, nada». Ona je započela 30. studenoga 2014., na prvu nedjelju došašća, a završit će na blagdan Isusova prikazanja u hramu 2. veljače 2016.

Kako bismo ozbiljnije mogli razmišljati o milosnom vremenu koje nam je dano živjeti, Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života objavila je dvije okružnice Radujte se (Vatikan, 2. veljače 2014.)i Istražujte (Vatikan, 8. rujna 2014.).

Okružnica Radujte se

«Želim vam uputiti jednu riječ a ta je riječ radost. Gdjegod su posvećene osobe ondje je radost».^{^[1]} Ovo su riječi pape Franje i uvodni su citat ovoj okružnici, a papa ih je izgovorio još 2013. godine u Rimu na susretu sa sjemeništarcima i bogoslovima, novacima i novakinjama. Ujedno i prve riječi u uvodu okružnice Radujte se odzvanjaju ovim tonom radosti. Inače cijela ova okružnica potaknuta je upravo tim papinim pozivom i želi označiti početak jednog zajedničkog promišljanja. Ova okružnica služi kao jednostavno sredstvo za iskreno preispitivanje osoba posvećenog života u svjetlu evanđelja. Ovo je jedan zajednički hod, mjesto osobnog, bratskog i institucionalnog promišljanja na našem putu u 2015. godini koju je Crkva posvetila posvećenom životu, sa željom i nakanom da odvažno donosimo hrabre evanđeoske odluke koje će uroditi preporodom i bogatim plodovima radosti, kao što se kaže u samom uvodu okružnice.

Podnaslov ove okružnice «Iz učiteljstva pape Franje»govori nam odmah glavni sadržaj teksta. Od 84 fusnote iz ove okružnice, 71 upućuje na enciklike, pisma, govore, homilije pape Franje. Uistinu, većina teksta pomno su odabrane Papine riječi u kojima posebno očarava apsolutna jednostavnost kojom papa Franjo izlaže svoje učiteljstvo, ali u učeništvo!, u skladu s privlačnom jednostavnošću evanđelja. To je, kako se ističe u uvodu, jedan autoritativan poziv upućen nama s nježnim povjerenjem, poziv da otklonimo institucionalna obrazloženja i osobna opravdanja. To je provokativna riječ koja propitkuje naš katkad bezvoljni i uspavani način života, življenog često na marginama izazova.

Prihvatiti to učiteljstvo znači obnoviti svoj život prema evanđelju.

«Redovnici slijede Gospodina na poseban način, na proročki način. Od vas očekujem to svjedočanstvo. Redovnici moraju biti muškarci i žene koji su kadri probuditi svijet»^{^[2]}, kaže papa Franjo. Papa ističe da je sv. Franjo Asiški, uzevši evanđelje kao oblik života «činio da vjera raste i obnavljao Crkvu; i istodobno je obnavljao društvo, učinio ga više bratskim, ali je uvijek to činio evanđeljem i svjedočenjem. Naviještajte uvijek evanđelje, ako treba i riječima!»^{^[3]}.

Okružnica sadrži 13 brojeva i dva poglavlja:

1. Draga braćo i sestre

Veselite se, kličite, radujte se

2. Poslušati Božju riječ

3. Ovo je ljepota posvećenja

4. Vaš poziv

5. Pronađeni, zahvaćeni, preobraženi

6. Radost vjernoga «da»

Tješite, tješite moj narod

7. Poslušati Božju riječ

8. Nositi Božji zagrljaj

9. Nježnost je za nas dobra

10. Blizina i susret

11. Nemir ljubavi

Za razmišljanje

12. Pitanja pape Franje

13. Zdravo, Majko radosti

Veselite se, kličite, radujte se

Biblijski temelj okružnice sažet je u dvije ključne riječi: «Radujte se!»(usp. Iz 66,10-14) i «Utješite!» (usp. Iz 40,1-2), što čini okosnicu dva poglavlja okružnice. U 1. broju Prvog poglavlja okružnice nastoji se obrazložiti uporabu riječi radost u Svetom pismu. Izraz radost koristi za mnoštvo kolektivnih i osobnih iskustava koja su na poseban način vezana uz vjerske obrede i svetkovine, i za prepoznavanje osjećaja Božje prisutnosti u povijesti Izraela.

U Starome zavjetu najviše se puta javljaju u Psalmima i kod proroka Izaije gdje se mnogo puta poziva na radost, proglašava se radost zbog Božje blizine ili uživanje u onome što je Bog stvorio i učinio. U Novom zavjetu radost je mesijanski dar u pravom smislu riječi, kao što sâm Isus obećava: …«da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna» (Iv 15, 11; 16, 24; 17, 13). Radost je, nadalje, tipični znak prisutnosti i širenja Kraljevstva Božjeg (usp. Lk 15, 7.10.32; Dj 8, 39; 11, 23; 15, 3; 16, 34; usp. Rim 15, 10-13; itd.). Prema Pavlu radost je plod Duha Svetoga (usp. Gal 5, 22) i tipična je i stalna značajka Kraljevstva (usp. Rim 14, 17), koja postaje jača i izraženija usred nevolja i kušnji (usp. 1 Sol1, 6).

Stoga smo pozvani da meditiramo nad tim tekstovima i da poslušamo Božju riječ. Okružnica nas podsjeća da su to riječi koje se u Starom zavjetu često ponavljaju u trenucima krize, žalosti i neplodnosti, kako bi se naglasilo ono što Bog čini u svojoj moći: ponovo daje smisao i puninu života, preobražava, otvara nova obzorja nade. Kao što Bog od stanja progonstva i razorenog Jeruzalema čini radost za Ostatak Izraelov oslobađajući ih straha, tako Bog i od svih nas čini radost jer oslobođeni straha možemo biti proročanstvo radosti i utjehe u svijetu.

O ljepoti posvećenja, pozivu i našem odgovoru na poziv

«Ovo je ljepota posvećenja: to je radost, radost…»^{^[4]} I ovo su riječi koje je papa Franjo izrekao u Rimu na susretu sa sjemeništarcima i bogoslovima, novacima i novakinjama. «Nema svetosti u žalosti»^{^[5]} nastavlja Sveti Otac, ne budite tužni kao drugi koji nemaju nade, pisao je sveti Pavao (usp. 1 Sol 4, 13). Radost nije beskoristan ukras, ističe se u okružnici, već je zahtjev i temelj novoga života... Njezin se korijen hrani u vjerničkom i ustrajnom slušanju Božje riječi.... U svijetu često nedostaje radosti. Nismo pozvani činiti epohalna djela niti davati bombastične izjave, već svjedočiti radost koja izvire iz sigurnosti da se osjećamo ljubljenima, iz povjerenja da smo spašeni.

Ova okružnica prisjeća nas da nas papa poziva na jedno hodočašće u prošlost. Poziva nas da promatramo događaj kojeg je otpočeo Krist, kada se mreže ostavljalo na obali, kada se ostavljalo stol za prikupljanje poreza uz rub ceste, kada su se ostavljale zelotove ambicije među odbačene planove i krenulo za njim. Poziva nas i da se zaustavimo na radosti trenutka kad je nas osobno Isus pogledao. Jer tek iz toga susreta proizlazi služenje Crkvi, siromašnima, svijetu, a to znači prije svega nositi ljudima našega vremena Božju utjehu, svjedočiti milosrđe. Pozvani smo izaći i susresti ljude, biti služitelji zajedništva i kulture susreta, naglašava se u okružnici.

Papa Franjo nas poziva, dakle, da se zaustavimo u svom duhu na onom početnom prizoru: «Radost trenutka u kojem me Isus pogledao»^{^[6]} i da si dozovemo u svijest važnost i zahtjevnost, istaknuto značenje našeg poziva.

Papa Franjo nam stavlja na srce nemir traženja, kao što je to bilo kod sv. Augustina: to je jedan »nemir srca koji ga dovodi do osobnog susreta s Kristom, koji ga dovodi do toga da shvati da je onaj daleki Bog kojeg je tražio Bog koji je blizu svakom ljudskom biću, Bog koji je blizu našem srcu, koji nam je bliži no što smo mi samima sebi«. To je stalno traženje. »Augustin se nije zaustavio, nije odustajao, nije se zatvorio u samoga sebe kao da je već prispio cilju, već nastavlja svoje traženje. Nemir traženja istine, traženja Boga, postaje nemir da ga spozna sve više i da izađe iz samoga sebe i pomogne drugima da ga upoznaju. To je upravo nemir ljubavi«^{^[7]}.

Okružnica, nadalje, naglašava da je vjesnik radosti Duha samo onaj tko je susreo Gospodina i vjerno ga slijedi. Međutim, kao posljedicu nesposobnosti da se prepozna tako dubok poziv, danas se može govoriti o krizi posvećenog života kao krizi vjernosti i krizi humanizacije. Vjernost je svijest o ljubavi koja nas usmjerava prema Božjem «Ti» i prema svakom drugom stvorenju, na konstantan i dinamičan način, dok doživljavamo u sebi život Uskrsloga, a to često posumnjamo i zato padamo. Stoga proživljavamo ograničenost potpune dosljednosti (kriza humanizacije), ranjeni našom nesposobnošću da vrijeme i život koji su nam dani živimo kao jedincati poziv i vjerni hod.

Taj svakodnevni hod, i osobni i bratski, označen nezadovoljstvom i ogorčenošću zatvara nas u jad i žalost. Hvata nas stalna nostalgija za neistraženim putovima i neispunjenim snovima, i to postaje usamljeni hod. Pozvani smo u svakoj životnoj dobi ponovno posjetiti duboko središte osobnog života, tamo gdje motivacija našega života s Učiteljem, kao učenici i učenice Učitelja, nalazi svoj smisao i istinu.

Ne smijemo zaboraviti da naše duhovno hodočašće započinje molitvom. Papa vidi u molitvi izvor plodnosti poslanja: «Njegujmo kontemplativnu dimenziju, također u vrtlogu najhitnijih i najtežih obaveza.»^{^[8]}

Papa nas poziva, dakle, da obnovimo i ispunimo radošću i velikom ljubavlju svoj poziv jer je rast u djelotvornoj ljubavi stalni proces - «on raste, raste i raste»^{^[9]} ... «ljubav nije nikada 'završen' i gotov čin; tijekom života ona se preobražava, sazrijeva i upravo tako ostaje vjerna samoj sebi»^{^[10]}.

«Tješite, tješite moj narod» (Iz 40,1-2)

Biblijski temelj za to jest Izaija 40, 1-2: «Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Govorite srcu Jeruzalema.» Papa Franjo povjerava posvećenim muškarcima i ženama ovo poslanje: naći Gospodina koji nas tješi poput majke i tješiti Božji narod: «Ljudi danas trebaju riječi, ali iznad svega im je potrebno da mi svjedočimo Gospodinovo milosrđe i nježnost, koji griju srce, koji bude nadu i koji privlače prema dobru. Kolike li radosti nositi drugima Božju utjehu!»^{^[11]}.

U Isusovim očima utjeha je dar Duha Svetoga, Paraklita, Tješitelja koji nas tješi u kušnjama i budi nadu koja ne razočarava. Tako kršćanska utjeha postaje tješenje, ohrabrenje, nada. To je djelotvorna prisutnost Duha (usp. Iv 14, 16-17), plod Duha.

U svijetu u kojem vladaju nepovjerenje, obeshrabrenost, depresija, u kulturi u kojoj su muškarci i žene obavijeni krhkošću i slabošću, individualizmima i osobnim interesima, od nas se traži da unesemo u nj povjerenje u mogućnost istinske sreće, ostvarive nade, koja ne počiva samo na talentima, superiornosti i znanju, već na Bogu. Muškarci i žene našega doba očekuju riječi utjehe, bliskost praštanja i istinsku radost. Pozvani smo svima nositi zagrljaj Boga, koji se priginje s majčinskom nježnošću k nama. Posvećene osobe trebaju biti u ovom svijetu znakovi punog čovjekoljublja, omogućitelji i olakšavatelji a ne kontrolori milosti^{^[12]}.

Radost se učvršćuje u iskustvu bratstva, a bratstvo je mjesto gdje je svaki od nas odgovoran za vjernost evanđelju i rast svih ostalih. Zajedništvo i bratstvo je prvo i najuvjerljivije evanđelje koje možemo propovijedati. Od nas se traži da naše zajednice učinimo ljudskijima. «Bratstvo bez radosti je bratstvo koje se gasi. […]»^{^[13]}.

U dobu u kojem fragmentarnost ide ruku pod ruku sa sveprisutnim besplodnim individualizmom i kada slabost odnosâ rastače i uništava brigu za čovjeka, pozvani smo očovječiti odnose u zajednici kako bismo potpomogli zajedništvo duhova i srcâ u evanđeoskom smislu»^{^[14]}.

Za papu Franju bratstvo ima «golemu snagu povezivanja ljudi. […] Bratstvo, sa svim mogućim razlikama, je iskustvo ljubavi koje nadilazi sve konflikte»^{^[15]}. Zato nas papa poziva da napravimo taj iskorak k traženju i susretanju! «Moramo imati hrabrosti suprotstaviti se toj kulturi koja sve gleda kroz prizmu učinkovitosti i uspjeha, toj kulturi rasipanja. Susretati i prihvaćati sve, solidarnost i bratstvo: to su sastavnice koje našu civilizaciju čine doista ljudskom. Moramo biti poslužitelji zajedništva i kulture susreta!»^{^[16]}. »Sablast protiv koje nam se boriti je slika redovničkog života shvaćenog kao utočište i utjeha pred teškim i složenim svijetom«^{^[17]}.

Papa nam povjerava zadaću da probudimo svijet, potiče nas da životima današnjih muškaraca i žena pristupamo u svjetlu dviju pastoralnih kategorijâ koje imaju svoj korijen u novosti evanđelja: te su kategorije blizina i susret, dva načina na koja se sâm Bog objavljivao u povijesti sve do utjelovljenja. Kada vide to zarazno svjedočenje radosti, vedrine, plodnosti, svjedočanstvo nježnosti i ljubavi, ponizne ljubavi, bez umišljenosti, mnogi ljudi tek onda osjećaju potrebu da dođu i vide^{^[18]}.

Na poseban način papa nas poziva da s majčinskom ljubavlju i očinskim duhom idemo ususret k siromasima i slabima.

Osim izazova blaženstava siromašnih, Papa poziva posjetiti granice misli i kulture, promicati dijalog, također na intelektualnoj razini, kako bismo obrazložili nadu na temelju etičkih i duhovnih kriterijâ, propitkujući se o onom što je dobro. Vjera nikada ne sužava prostor razuma, već ga otvara cjelovitom pogledu na čovjeka i stvarnost i štiti ga od opasnosti da čovjeka svodi na «ljudsku materiju»^{^[19]}.

Mjesta u kojima se znanje produbljuje i prenosi su ujedno mjesta u kojima treba stvarati kulturu blizine, susreta i dijaloga koja ruši brane, otvara vrata, gradi mostove^{^[20]}.

Za razmišljanje

Na kraju ove okružnice umjesto zaključka nudi nam se nekoliko misli za razmišljanje. Ističe se kako svijet, kao globalna mreža u kojoj smo svi povezani, gdje nijedna lokalna tradicija ne može svojatati monopol istine, gdje tehnologije utječu na sve, upućuje stalni izazov evanđelju i onome koji je oblikovao svoj život prema evanđelju.

Papa Franjo nas poziva na mudrost čiji je pokazatelj prilagodljiva dosljednost, sposobnost posvećenih osoba da reagiraju u skladu s evanđeljem, da djeluju i biraju u skladu s evanđeljem, ne gubeći se između različitih područjâ života, jezikâ, odnosâ, čuvajući svijest o odgovornosti, vezama koje nas povezuju, našim ograničenostima, bezbrojnim načinima na koje se život izražava.

U pretposljednjem broju okružnice nalaze se pitanja pape Franje. Ona nisu direktno postavljena i napravljena za ovu okružnicu nego ih je u ovom kontekstu Kongregacija izvukla iz papinih ranijih govora. Ova pitanja postavljena su zapravo svima nama i potrebno je da svatko od nas na njih odgovori najprije u svome srcu, tamo gdje se čovjek susreće s Bogom, a onda da na njih odgovori u praksi svojim životom.

Na samom koncu okružnice Kongregacija nam za razlog i širenje radosti stavlja za uzor Blaženu Djevicu Mariju. Ona je pohitila (Lk 1, 39) da donese svijetu radosni navještaj, da donese svima nezadrživu radost koju prima u svoje krilo: Isusa Gospodina. Evo službenice Gospodnje (Lk 1, 38). Službenica Gospodnja hita da postane službenicom ljudi. U Mariji čitava Crkva kroči zajedno: u ljubavi onoga koji ide onima koji su krhki i slabi; u nadi onoga koji zna da će biti praćen na tome putu i u vjeri onoga koji ima posebni dar koji mora dijeliti s drugima. U Mariji svaki od nas, nošen vjetrom Duha Svetoga, živi vlastiti poziv, a taj je poziv ići drugima!

[1] FRANJO, Vjerodostojni i dosljedni, Papa Franjo govori o ljepoti posvećenja [Susret sa sjemeništarcima i bogoslovima, novacima i novakinjama, Rim, 6. srpnja 2013.], u: L’Osservatore Romano, ponedjeljak-utorak 8.-9. srpnja 2013., CLIII (155), str. 6.

[2] ANTONIO SPADARO, “Svegliate il mondo!”. Colloquio di Papa Francesco con i Superiori Generali (“Probudite svijet!”. Razgovor pape Franje s generalnim poglavarima), u: La Civiltà Cattolica, 165 (2014/I), 5.

[3] FRANJO, Naviještajte evanđelje, ako treba i riječima, tim riječima svetog Franje Papa povjerava svoju poruku mladima okupljenim u Svetoj Mariji Anđeoskoj [Susret s mladima iz Umbrije, Asiz (Perugia)], u: L’Osservatore Romano, nedjelja 6. listopada 2013., CLIII (229), str. 7.

[4] FRANJO, Vjerodostojni i dosljedni, Papa Franjo govori o ljepoti posvećenja [Susret sa sjemeništarcima i bogoslovima, novacima i novakinjama, Rim, 6. srpnja 2013.], u: L’Osservatore Romano, ponedjeljak-utorak 8.-9. srpnja 2013., CLIII (155), str. 6.

[5] Isto.

[6] FRANJO, Vjerodostojni i dosljedni, Papa Franjo govori o ljepoti posvećenja [Susret sa sjemeništarcima i bogoslovima, novacima i novakinjama, Rim, 6. srpnja 2013.], u: L’Osservatore Romano, ponedjeljak-utorak 8.-9. srpnja 2013., CLIII (155), str. 6.

[7] FRANJO, S nemirom u srcu, od sudionikâ kapitula Reda svetog Augustina Papa uvijek traži da traže Boga i druge [Homilija uz početak generalnog kapitula Reda svetog Augustina, Rim, 28. kolovoza 2013.], u: L’Osservatore Romano, petak 30. kolovoza 2013., CLIII (197), str. 8.

[8] FRANJO, Evangelizaciju se provodi u djelo na koljenima, misa sa sjemeništarcima i novakinjama u Godini vjere [Homilija za misu sa sjemeništarcima i bogoslovima, novacima i novakinjama, Rim, 7. srpnja 2013.], u: L’Osservatore Romano, ponedjeljak-utorak 8.-9. srpnja 2013., CLIII (155), str. 7.

[9] FRANJO, Vjerodostojni i dosljedni, Papa Franjo govori o ljepoti posvećenja [Susret sa sjemeništarcima i bogoslovima, novacima i novakinjama, Rim, 6. srpnja 2013.], u: L’Osservatore Romano, ponedjeljak-utorak 8.-9. srpnja 2013., CLIII (155), str. 6.

[10] BENEDIKT XVI., Enciklika Deus caritas est (25. prosinca 2005.), br. 17, u: AAS 98 (2006), 217-252.

[11] FRANJO, Evangelizaciju se provodi u djelo na koljenima, misa sa sjemeništarcima i novakinjama u Godini vjere [Homilija za misu sa sjemeništarcima i bogoslovima, novacima i novakinjama, Rim, 7. srpnja 2013.], u: L’Osservatore Romano, ponedjeljak-utorak 8.-9. srpnja 2013., CLIII (155), str. 7.

[12] Usp. FRANJO, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium (24. studenog 2013.), LEV, Vatikan 2013, br. 47.

[13]KONGREGACIJA ZA USTANOVE POSVEĆENOG ŽIVOTA I DRUŽBE APOSTOLSKOG ŽIVOTA, Naputak Bratski život u zajednici. “Congregavit nos in unum Christi amor” (“Ujedinila nas je zajedno Kristova ljubav”) (2. veljače 1994.), br. 28; u: Ench. Vat.14, 345-537.

[14] FRANJO, Jedna velika obitelj između neba i zemlje grande, na općoj audijenciji Papa govori o općinstvu svetih [Opća, Rim, 30. listopada 2013.], u: L’Osservatore Romano, četvrtak 31. listopada 2013., CLIII (250), str. 8. audijencija

[15] ANTONIO SPADARO, “Probudite svijet!”. Razgovor pape Franje s generalnim poglavarima, u: La Civiltà Cattolica, 165 (2014/I), 13.

[16] FRANJO, Na raskrižjima putova, biskupima, svećenicima, redovnicima i sjemeništarcima i bogoslovima Papa povjerava poslanje odgajanja i obrazovanja mladih da budu putujući blagovjesnici [Homilija na misi s biskupima, svećenicima, redovnicima i sjemeništarcima i bogoslovima u prigodi XXVIII. Svjetskog dana mladih, Rio de Janeiro, 27. srpnja 2013.], u: L’Osservatore Romano, ponedjeljak-utorak 29.-30. srpnja 2013., CLIII (173), str. 4.

[17] ANTONIO SPADARO, “Probudite svijet!”. Razgovor pape Franje s generalnim poglavarima, u: La Civiltà Cattolica, 165 (2014/I), 10.

[18] Usp. FRANJO, Poniznost i snaga evanđelja, jutarnja meditacija u kapeli Domus Sanctae Marthae (1. listopada 2013.), u: L’Osservatore Romano, srijeda 2. listopada 2013., CLIII (225), str. 8.

[19] Usp. FRANJO, Apokalipsa koja se neće dogoditi, obraćanje akademskom i kulturnom svijetu [Susret sa svijetom kulture, Cagliari, 22. rujna 2013.], u: L’Osservatore Romano, ponedjeljak-utorak 23.-24. rujna 2013., CLIII (218), str. 7.

[20] Usp. FRANJO, Ljudi granice, Papino obraćanje zajednici Civiltà Cattolicà [Obraćanje Društvu pisaca suradnika lista “La Civiltà Cattolica”, Rim, 14. lipnja 2013.], u: L’Osservatore Romano, subota 15. lipnja 2013., CLIII (136), str. 7.