Pohod sestara Kćeri Božje ljubavi na grob Utemeljiteljice Franziske Lechner

Sestre Kćeri Božje ljubavi iz: Austrije, Češke, Hrvatske, Mađarske Poljske i Slovačke, predvođene vrhovnom glavaricom iz Rima s. Mariom Dulce Adams, hodočastile su u subotu, 13. travnja 2019. iz Zagreba u Breitenfurt (Brajtenfurt) pokraj Beča na grob svoje Utemeljiteljice, Službenice Božje Majke Franziske Lechner (Franciska Lehner), u povodu 125. obljetnice sjećanja na njezin blaženi prelazak u vječnost. Sestre su sudjelovale kao jedno srce i jedna duša na grobu svoje Majke gdje su obnovile zahvalno sjećanje na djela koja su po njezinu životu postala vidljiva.

Nakon Mise u samostanskoj crkvi sv. Josipa, koju je predvodio biskupski vikar Bečke nadbiskupije mons. Peter Petrus Hubner, hodočasnice su, hodeći u procesiji prema groblju, meditirale postaje Križnog puta. U kripti kod smrtnih ostataka Utemeljiteljice zajednički i pojedinačno su molile po jezičnim skupinama. Izgledalo je kao da je i mrtva Majka okupila oko sebe svoje duhovne kćeri onako, kako je to i za života bezbroj puta činila.

Franziska Lechner, mlada učiteljica iz Bavarske, koja je znala osluškivati Božje poticaje, puna zanosa za Boga i ljubavi za siromahe, prije 150 godina osnovala je Družbu Kćeri Božje ljubavi. Gospodin ju je na poseban način ugradio u svoje spasiteljsko djelo po Družbi Kćeri Božje ljubavi, koja je počela svoj povijesni hod u Beču 21. studenog 1868.

Svoje karizmatsko djelovanje izrazila je u imenu Družbe: „Kćeri Božje ljubavi“, kao i u geslu: „Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu“, što je program cijele Družbe koja se danas prostire na četiri kontinenta: Europa, Sjeverna i Južna Amerika i Afrika.

Prigodom srebrenog jubileja Družbe 1893. Majka Franziska je s radošću gledala na svoje duhovne kćeri. Obratila im se tada ovim riječima: „Kćeri moje, ja sam izvršila zadaću koju mi je Gospodin namijenio. Moj se život bliži kraju … Kad dođem u nebo, molit ću Boga da naša Družba ostane uvijek siromašna, jer je siromaštvo najsigurnija ograda redovničkog života.“. Poslije svečano proslavljenog srebrenog jubileja Družbe zdravstveno stanje Utemeljiteljice se naglo pogoršalo, te joj ni najbolji bečki liječnici nisu mogli pomoći. Iscrpljena teškim brigama, napornim i dalekim putovanjima 14. travnja 1894. u 61. godini života svoj duh predala je u ruke Očeve, nakon što je osnivanje Družbe bilo učvršćeno i od Crkve potvrđeno. Njezino tijelo izmoreno dobrim djelima, sada počiva u kripti grobne kapelice u Breitenfurtu, gdje se danas vodi biskupijski proces za njezino proglašenje blaženom.

Osnivanje i djelovanje Majke Franziske kao generalne glavarice trajalo je 26 godina, od 1868.-1894. U tom razmjerno kratkom vremenu osnovala je 27 samostana diljem Europe, među kojima je šest samostana u Bosni i Hercegovini i jedan u Hrvatskoj: Zavod sv. Josipa i sv. Augustina i Betanija u Sarajevu, zavod Kraljice sv. Krunice i Josipovac u Tuzli, te Emaus u Breškama i Stjepanovac u Legradu. Radila je neumorno i neopisivom revnošću kao da je znala da u malo godina treba mnogo učiniti. Ostavila je više od 600 sestara koje su nastavile djelovati tamo gdje je ona stala, u njezinom duhu i pod njezinom zaštitom sve do danas; čineći dobro, darivajući radost, usrećujući i vodeći u nebo sve koje im Božja providnost stavi na životni put.

Smrt Majke Franziske, iako je to bilo preseljenje u zagrljaj vječne ljubavi, bolno je pogodila ne samo njezine duhovne kćeri, nego i vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera, koji ju zvao „našom majkom“. „Sam Bog je plemenito srce naše drage Majke ispunio bezbrojnim svetim osjećajima i raspalio božanskom ljubavlju“. I na kraju ističe: “Zato svi želimo na grobu naše dobre Majke svečano obećati: da ćemo s milošću Božjom sve učiniti da se plamen božanske ljubavi u našim srcima nikada ne ugasi, nego da se sve više razgori, da se uvijek zovemo i budemo prave Kćeri Božje ljubavi: to je ono što vam za utjehu govori onaj koji i sam za tom dobrom Majkom tuguje i koji ju je stalno kao takovu poštivao“.

Na Misi zadušnici „za dobru pokojnu Majku 17. 4. 1894.” u Sarajevu nadbiskup Stadler opisuje Majku utemeljiteljicu ovako: „Naša je Majka imala mnoge kreposti, posebno se isticala u pouzdanju u Boga, u ljubavi prema Srcu Isusovu i prema Triput Divnoj Majci, u pobožnosti prema sv. Josipu, u ljubavi prema svojim kćerima, u strpljivosti; ona se žrtvovala za druge, zaboravivši samu sebe; ponizno je podnosila sve udarce, koji su obilno padali na nju i na njezine kćeri.”

I na kraju Nadbiskup poziva sestre: „… kod otvorenog groba obećajte da ju nećete nikada osramotiti, da ćete vjerno obdržavati pravila i poglavarice slušati, i u međusobnoj ljubavi kao prave kćeri Božje ljubavi živjeti i stalno paziti da se vatra dvostruke ljubavi nikad ne ugasi, nego da se po dobrim djelima trajno održi u plamenu“, plamenu koji ne dogorijeva, već 125 godina žari dobrotom i ljubavlju! (kta)

foto