Kardinal Sarah: Značenje Božje šutnje nakon potresa

Potreseni potresom i pandemijom, došlo je teško vrijeme i čini se kao da su nas ovi nemili događaji pomalo utišali i natjerali na razmišljanje. U toj tišini i trenutnoj promjeni života sviju nas, Crkva, papa i biskupi pozivaju nas na molitvu i čitanje Božje riječi. U knjizi Snaga tišine kardinal Robert Sarah donosi zanimljivu poruku:

Tišina Božja može biti i prijekor. Često smo lijeni slušati taj govor. S druge strane, kad se dogodi potres ili neka druga velika prirodna nevolja povezana s golemim ljudskim stradanjima, onda prigovaramo Bogu što šuti. Šutnja Božja propituje čovječanstvo o njegovoj sposobnosti da uđe u otajstvo života i nade, u samo srce trpljenja i iskušenja. Što više odbijamo razumjeti tu tišinu, to smo udaljeniji od Njega. Što čovjek bude više odbacivao tišinu Božju, to će se više buniti protiv Boga. (misao 166).

Otvorimo se tišini i šutnji. Provedimo vrijeme uz Boga i dobru knjigu, jer nam je to vrijeme sada darovano. Knjiga kardinala Saraha čitatelja uvodi u čudesan i zanosan svijet tišine ispunjen Bogom, a za praktičnu pobožnost nudi i lijepe „Litanije poniznosti“ koje je, nakon povlačenja s dužnosti državnoga tajnika Svete Stolice, sastavio kardinal Rafael Marry del Vala.

Upravo u ovom životnom trenutku, na promišljanje, ali i svojevrstan duhovni pomak poticajno mogu djelovati i ovi ulomci.

Misao 336

Moderni život je poput potpornog luka posve izgrađenog na halabuci, lukavštini i žalosnom odbijanju Boga. Zbog osvajačkih prevrata, zbog ideologija u političkim borbama, zbog neobuzdane volje za jednakošću u bjesomučnom klanjanju napretku, tišina je nemoguća. Štoviše, otvorena udruženja zavjetovala su se na nesmiljenu mržnju prema tišini, koju poimaju kao gnjusni i nazadnjački poraz.

Misao 338

U trpljenju može pobijediti beznađe, ali je važno očuvati muk i ostati pred Bogom. Bolest, tjelesni i duševni gubitak, ljudska krhkost, sve su to duboka tajanstva. Tijelo na kušnji povlašteni je hram za razmatranje otajstva našega kratkog života, koji se nezaustavljivo odvija prema smrti. Potrebno je učiti kako da se krhkost postojanja položi pred moć Božju.

Bolest je prigoda Bogu da izmjeri istinitost nekog čovjeka. Ljudsko je biće slabo stvorenje, ali ga njegov Stvoritelj čuva i u najopasnijim trenutcima. Krivo se tjelesne kušnje smatraju lošim udarcima kobi. Zašto čovjek ne uspijeva shvatiti da Bog nikako ne želi zlo?

U bolesti, čovjek je ogoljen pred Bogom. Mons. Claude Dagens piše u svojoj knjizi o sv. Grguru Velikom: »Još određenije, duhovnu borbu obilježuje začuđujuća nevjerojatnost. Što je čovjek na većim tjelesnim kušnjama, to se više posvećuje njegova duša, kao da su izvanjske kušnje nužne za izazivanje unutarnjeg napredovanja. Zar sveti čovjek Job nije živi primjer takve čudesnosti i takve sukladnosti? Izvana bačen na tlo izranjena tijela, u nutrini ostaje uspravan zahvaljujući predziđu svoje duše. Takav je, dakle, Božji odgoj: da bi potaknuo na kajanje i obraćenje, Gospodin šalje ljudima kušnje.«

Ulomci iz knjige Snaga tišine objavljeni su uz dopuštenje izdavača, a više možete potražiti na poveznici. (kta/ks)