Isusove instrukcije apostolu Petru

ISUS POUČAVA PETRA KAKO LJUBITI BOGA I LJUDE

Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa (Iv 21,1-3).

Našla se skupina Isusovih apostola zajedno. Drago nam je da je tu i nevjerni Toma. Sedmorica su dakle apostola u ribolovu. Petar je i ovdje na prvom mjestu, a kao vođa družine poziva druge da pođu loviti ribu. Ali te noći nigdje ribe ni za lijeka.

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju i kaže im: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe (Iv 21,4-6).

Očito je bila maglena noć dok učenici nisu mogli prepoznati čovjeka koji im se približavao na obali. Nitko od Sedmorice Gospodina nije očekivao. Dok su se skanjivali izaći iz lađe bez ijedne ulovljene ribe, začuju s obale umiljati glas: „Dječice, imate li što za prismok?“ Evo kruha, ali nema ribe. Nato ih on uputi, kao ono nekada, da bace mrežu na njegovu riječ.

„Donesite riba što ih sada uloviste.“ Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri (Iv 21,10-11).

Susret s uskrslom Osobom. Evanđelist opisuje događaj sasvim spontano i stvarno. Ovdje je susret sa živom Osobom, a odvojenom od ostale sedmorice učenika. Nema govora o nekakvu prividu, o halucinaciji. Pravi i živi Isus kao i svaki put kroz sve tri prošle godine. Nije dakle samo „prazan grob“ na Kalvariji dokaz da je Isus uskrsnuo, nego je glavni dokaz uskrsnuća susret učenika s uskrslim Učiteljem.

Susret s Petrom (Iv 21,15-18). Nakon doručka obrati se Isus Petru:

- „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ i obuhvati pogledom ostalu šestoricu učenika.

- Odgovori mu Petar: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“

Na to mu Isus zadade zadaću: „Pasi jaganjce moje!“ Kao da je htio obuhvatiti svu onu dječicu predškolsku u vrtiću i školsku vjeronaučnu do mature.

- Upita ga Isus po drugi put: „Šimune Ivanov, ljubiš li me?“

Začudi se Petar zašto mu Gospodin postavlja po drugi put isto pitanje. Uzvrati mu Petar istim odgovorom: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“

- I Isus mu zadade još veću zadaću: „Pasi ovčice moje!“ To su oni koji navršavaju punoljetnost, mladići i djevojke, koji se spremaju za životne zadaće bračnoga života, odgovorna roditeljstva, rađanja i odgajanja djece, koji idu prema svećeništvu.

- Konačno upita ga po treći put: „Šimune Ivanov, voliš li me?“

- Ražalosti se Petar što ga upita treći put: „Voliš li me?“ pa mu plačnim zajeca glasom: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim“.

- Kaže mu Isus: „Pasi ovce moje!“ Ovdje je uputno upozoriti da postoji stupnjevanje u grčkom jeziku u nekim kodeksima: arnìa, probàtia, pròbata – janjci, zatim ovčice i na kraju odrasle ovce, zapravo veliko stado.

Zašto se Petar ražalostio kada ga je Isus upitao treći put? Zato što se svoje sjetio boli: Petar je Isusa tri puta zanijekao, zato mu sada tri puta ispovijeda svoju ljubav. Petar je posvjedočio da ga voli, više nego drugi. Zato može predsjedati sveopćem zboru ljubavi. Uvjet pastirstva jest ljubav.

Prvenstvo. Petar je, a onda dosljedno i nasljedno i svi njegovi nasljednici Rimski prvosvećenici, primio od Krista izravnu, neposrednu i potpunu vlast nad svim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima u Crkvi. Ne posredno, preko Koncila ili Kolegija kardinala ili cijele Crkve, nego od Boga izravno i osobno. To je vjera naša.

Nezabludivost: Papa je nezabludiv kada kao Učitelj i Pastir cijele Crkve službeno naučava određene istine iz područja vjere i morala. Njegova se vlast u tome proteže onoliko koliko je Sveto Pismo i Crkvena predaja. Ne može donijeti neki novi nauk koji ne bi bio uključen i u skladu sa Svetim Pismom i s ekumenskim koncilima. To je vjera naša.

Ljubav je zadatak. Svijet shvaća pojam ljubavi u terminima zemaljskih uživalačkih doživljaja: što više strasti, a što manje odgovornosti! Isus ne poznaje takve ljubavi. U Isusovu rječniku ljubav nije sladostrasni užitak, eros, nego naporni duhovni zadatak, agape. Kod njega je sva ljubav iscrpljena pojmovima služenja, obdržavanja zapovijedi, vjerovanjem, zadaćom, čuvanjem i napasanjem duhovnoga stada, evanđeoskim pastirstvom.

Petar ima povlašteno mjesto u otajstvu Evanđelja: kormilar je lađe i vođa ribolova. Pastir stada koje mu Krist povjerava. I ugaoni kamen Crkve koju Isus naziva svojom. To je onaj Petar koji na Učiteljeve ponude odgovara činom vjere i ljubavi; vjere koju Krist podržava svojom molitvom, jer će biti uporište vjere drugih apostola i čitave Crkve; ljubavi koja će o sebi dati dokaz, poput Krista, s potpunim predanjem života da bude dana slava Bogu, koji je sve u svima. I da, kao posljednji, odlučuje o ribama skupljenim u mrežu Kraljevstva nebeskoga. I da se pod vodstvom Petra i drugih apostola Evanđelju ne vjeruje uzalud.

Ne zaboravimo i to: sve se ovo s Petrom događa u razdoblju nakon Isusova uskrsnuća. Petrova služba, pa prema tomu i Papina, ulazi u Isusovo uskrsno otajstvo. Blago tebi, Šimune, sine Jonin…

------------------