Isusove instrukcije apostolu Petru

ISUS UČI PETRA DA DRUGIMA NE ODSIJECA UŠIJU

Isus se nakon Posljednje večere „po običaju zaputi na Maslinsku goru“ na molitvu (Lk 22,39). Apostoli ga pratili, ali ne na molitvu, nego samo u vrt. Oni su nakon Gospodnje večere pod višestoljetnim maslinama pozaspali. Jest ih Gospodin opominjao da bdiju da ne padnu u napast; duh je voljan, a tijelo slabo (Mt 26,41), ali u njih je i duh i tijelo bilo – jednako slabo! Jedino je bio budan izdajnik Juda, koji se već bio dogovorio s predstavnicima Sinedrija kako će ga on izdati a oni uhititi. I to na molitvi! Kajfa, veliki svećenik, osigurao je kohortu, tj. „cijelu četu“ (Mt 27,27) da Judu prati u njegovu zločinačkom pothvatu. Rimska je kohorta imala oko 600 vojnika. Neka je ova Kajfina „silna svjetina“ (Mt 26,47) brojila trećinu te rimske kohorte, tj. dvjesta policajaca; pa neka je bila i polovica od toga, tj. stotinu hramskih stražara i slugu, zar i to nije opet strašna pomisao kako su Kajfini policajci pošli tako naoružani - zubljama, mačevima i toljagama - na goloruka Isusa?

Juda je na polasku rekao svojim ortacima kohortancima: dok on bude s Učiteljem u zagrljaju, neka oni pritrče, uhite ga, svežu i oprezno povedu. Točno je bilo tako: I kako [Juda] dođe, odmah pristupi k njemu i reče: „Učitelju!“ I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga (Mk 14,45-46).

Učenici su se probudili od galame i pritrčali Isusu koji je bio udaljen koliko bi se „kamenom dobacilo“ (Lk 22,41). Vidjevši što se dogodilo, neki rekoše: „Gospodine, da udarimo mačem?“ (Lk 22,49). I ne čekajući Isusova odgovora, jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho (Mk 14,47). Sveti Ivan, očevidac, piše: A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho (Iv 18,10). Petar vjeruje u svoj zahrđali mač, a ne u Isusovu moć! Malho je bio deklarirani Isusov neprijatelj, u službi Velikoga svećenika, možda glavni oficir hramske policije, koji je organizirao uhićenje i trebao je sve to izvesti savršeno profesionalno bez otpora i bez kapi krvi. Bio je očito najbliži Isusu, prvi je stavio ruke na nj. Na to se Petar približi upravo k njemu koji je vezao Isusa. Potegnu mač da odsiječe Malhovu glavu. Malho se malo sagnu na lijevu stranu, a mač fijukne iznad glave, zahvati desno uho i odsiječe ga pri glavi. Krv šiknu, Malho vrisnu.

Petar odgovara Kajfinom ratničkom metodom.

Isus najprije prekori svoga učenika: „Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?“ (Iv 18,11). Sveti Matej dodaje još i druge dvije Isusove rečenice, prvu: „Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu“. Druga: „Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela?“ (Mt 26,52-53). A jedna je rimska legija brojila oko 6.000 vojnika. Dakle više od 72.000 anđela bilo mu je te večeri na raspolaganju da je trebalo oslobođenje.

Kao što je Gospodin rekao Petru da djene mač u korice, tako je uzeo uho iz ruke Malhove i vratio ga na njegovo mjesto. To čudo prikazuje samo sv. Luka, koji kao liječnik također rado precizira da je stražaru odsječeno „desno uho“ (Lk 22,50). Jasno je naznačeno da je uho odsječeno, tj. da nije napola odrezano ili da se samo objesilo niz lice, nego glatko odcapareno pri samoj glavi. I palo na zemlju. Jedva ga Malho našao u mraku. Onda se [Isus] dotače uha i zacijeli ga (Lk 22,51). I uho ostade kao što je i bilo.

Malho je ostao zbunjen, a mogao je ostati pogubljen da je Petar bio malo vještije ruke. Kajfa je Malhu naredio da dovede Isusa, a umalo nije izgubio glavu. Izgubio je samo uho, a eto i ono mu je vraćeno, čitavo i zdravo.

Žao nam je što ovaj Malho, ranjenik pa ozdravljenik, nije na sav glas zaustavio Kajfinu kohortu i uzviknuo: „Mačeve na zemlju! Ruke uvis! Nitko da nije dirnuo u Isusa! Ako je meni ovako čudesno iscijelio odsječeno uho, ovo je Sin Božji! Isuse, smiluj se meni grješniku! Ja se povlačim iz kohorte i ja se javljam među tvoje učenike. Primi me, Isuse, umjesto izdajnika Jude, koji nas je sve zaveo!“

Ali Malho nije tako nastupio. On se uopće više ne spominje.

O bijedo ljudska, velika li si! I ona Judina, i ova Malhova, pa i ona Petrova!

Gospodin nam je Isus pokazao kako treba ljubiti neprijatelja svoga. Malho je bio Isusov neprijatelj, veliki sluga Velikoga svećenika, Isusova dušmanina broj jedan. Fizički nasrnuo na Isusa kao na „razbojnika“. Isus intervenira protiv svakoga nasilja: i Petrova i Malhova. Isus, nakon što je prekorio Petra što odsijeca ljudima uši, uzima Malhovo uho i stavlja ga na mjesto bez ikakve dezinfekcije, maze, kreme i ušivanja, i uho se zacjeljuje kao što je i bilo, s potpunim vanjskim izgledom i unutarnjim sluhom. Isus je došao na ovaj svijet da ljude tjelesno ozdravi i iscijeli, a duševno otkupi i konačno spasi. Vjeruješ li ovo?

I da preko Petra poruči da se ništa nasilno ne rješava. U njega je posve nova metoda, metoda milosrđa i ljubavi! Metoda spasonosna križa. A ne križarskih vojni!

O Isuse, veličino ljudska, veličanstven li si!

---------------