Isusove instrukcije apostolu Petru

ISUS UČI PETRA RADITI I ZARAĐIVATI

Pogledajmo jedno Isusovo čudo, koje nije ozdravljenje. Neki se ne slažu da bi to bilo uopće čudo, nego više neka Isusova majstorska prispodoba, o smislu ljudskoga rada i o obvezi plaćanja poreza.

Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: „Plaća li Učitelj vaš dvodrahme?“ (Mt 17,24).

Isus je s apostolima stigao u Kafarnaum, grad u kojem je Gospodin imao kao neku garsonijeru. Pristupe ubirači hramskoga poreza Šimunu Petru koji je bio u dvorištu, tražeći kućnoga domaćina, Isusa, da plati hramski porez koji je morao davati svaki židovski muškarac nakon navršene 20. godine i koji se sastojao u dvodrahmi ili polovici statera, u vrijednosti jednodnevne plaće.

Kako poreznici pristupiše Petru, upitaše ga: Plaća li vaš Učitelj hramski porez? Na procesu mu nisu prigovarali da ne plaća hramske obveze, nego da ne plaća carskoga poreza.

„Plaća“ odgovori [Petar]. Kada on uđe u kuću, pretekne ga Isus. „Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?“ (Mt 17,25).

Najlakši način da se neka istina shvati jest - prispodoba. Vidljivo oku - shvatljivo mozgu. Evo jedne Isusove u obliku pitanja: „Šimune, kraljevi zemaljski uzimaju porez od svojih ili tuđih sinova?“ U prijašnja vremena kada bi jedan kralj s vojskom osvojio jednu drugu zemlju, onda su stanovnici te zemlje morali plaćati porez kralju osvajaču, a domaći sinovi ne bi plaćali poreza. Primijenjeno na Isusov slučaj: Hram je kuća Božja. Bog je, znači, kralj Hrama. Bog je na poseban način Isusov Otac. Isus mu je, dakle, Sin. Znači da Sin ne bi trebao plaćati hramskoga poreza svomu Ocu. To bi morali činiti drugi, koji mu nisu na isti način sinovi kao Krist. Tako čitamo u odgovoru koji je Petar dao. Evo: Kad on [Petar] odgovori: „Od tuđih“ [sinova ubiru porez], reče mu Isus: „Sinovi su, dakle, oslobođeni“ (Mt 17,26).

Na to Isus donosi zaključak: Ja, koji sam Sin Božji, oslobođen sam plaćanja poreza, a vi drugi, koji niste na isti način sinovi Božji, dužni ste plaćati, po zakonu. Ipak Isus donosi razlog radi kojega će on platiti, zajedno s Petrom. „Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta i naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se!“ (Mt 17,27). Znači da ni Petar nije bio platio poreza za tu godinu!

Je li Petar otišao na more i našao stater u ustima ribe? Ovdje bismo morali nešto razlikovati.

- S jedne strane, Petar je sigurno otišao, ali je li našao gotov stater u ustima ribe.
- S druge strane, nemamo problema prihvatiti da se dogodilo čudo, iako nije opisano kao takvo, ali možemo li razmišljati ovako:

Prvo, sveti Matej samo naznačuje da će se čudo dogoditi, a ne opisuje da se čudo i dogodilo. Evanđelist samo prenosi Isusove imperative Petru: pođi, baci, otvori, uzmi, podaj! Ne piše je li Petar zbilja otišao, našao stater u ustima ribe i platio porez. Sve je on to mogao učiniti, ponavljam, ali se to ovdje ne prikazuje.

Drugo, Bog obično ne čini čuda ondje gdje mi možemo postići rezultat svojim ljudskim naporima. A steći četiri drahme, tj. jedan stater da se plati porez, zaista ne nadilazi naše svakodnevne ljudske sile.

Treće, bilo bi naivno sređivati stvari na takav način. Bog je svakomu od nas dao tijelo: ruke, noge, jezik, oči; dao dušu: pamet i slobodu, da radimo i zaradimo, a ne da tako jeftino dolazimo do novca i zarade. Treba se dobro zasukati rukave!

Što se dogodilo? Isus je govornik, velemajstor riječi. On je mogao Petru reći ovako: Šimune, iako Sin Čovječji ne mora plaćati poreza, ipak da ih ne sablaznimo, pođi na jezero i lovi ribu. U ustima ribe naći ćeš obilje love. Ne samo jednu nego četiri drahme stater. Novac se stvarno nalazi u ustima ribe. Jer ako ribu uhvatiš za glavu, tj. udicom za usta, uzmeš je, prodaš je, imat ćeš pune džepove statera. Ako ribu uhvatiš za rep, ona će pobjeći iz ruke i s udice. Stater je u ustima, a ne u repu!

Tako je nešto poučno Isus rekao Petru: Skoči, Petre, na more, baci udicu u more, ulovit ćeš ribu... Petar poslušao, bacio udicu, ulovio prvu ribu, izvukao je na obalu, radoznalo joj otvara usta, još ne vidi ništa, kad ga kucnu jedan prolaznik po ramenima: „Ribaru, pošto riba?“ Pogleda ga Petar: dva statera! I plaćen porez i za Isusa i za Petra. I još mu ostao stater u džepu!

Poruke iz ova tri-četiri retka:

Prvo, izvrši vjersku i građansku dužnost! Plaćaj porez! Ako radiš, onda treba i porez plaćati. Ne traži povlastice za sebe, kao što ni Krist nije tražio za sebe.

Drugo, ne sablažnjavaj drugih. Isus nikada nikoga nije sablaznio, tj. na grijeh naveo. Znao je kako su ljudi povodljivi, ako se često ogledaju što drugi čine. Isusova je misao: Teško onomu tko griješi, ali još teže onomu tko navodi drugoga na grijeh. Isus nije htio da se drugi pozivaju na njega da nije dobar građanin, praktičan „vjernik“!

Treće, nema na ovome svijetu džabaluka! Da ribe samo čekaju raširenih usta da im uzmeš stater! Poteci pa steci! Poskoči pa prismoči i pritoči! Nema čuda ni ploda bez rada! Radi pa zaradi! Radi pa plati!

------------------