Isusove instrukcije apostolu Petru

Lađa se [apostolska] već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar (Mt 14,24).

 

Isus je smatrao da bi bilo najbolje da se s mora povuče u goru, na molitvu i razmišljanje. Prošlo je pola noći. Apostoli se na lađi bore s protivnim vjetrom. Vjetar se podigao, more se uzburkalo, lađa se uzljuljala, a Isusa nigdje. Pustio ih Gospodin malo same da vide kakve su im nemoći i životne oluje. 

 

- Nismo li i mi, Isusovi sljedbenici, šibani sa svih strana: Zasule nas loše vijesti o rušenju granica Božjega zakona. Provalile ljudske požude oholosti, pohote perverznosti. Prolazna se strast apsolutizira, a neprolazna se savjest relativizira. Nemoral se afirmira, a moral se negira! 

 

O četvrtoj noćnoj straži dođe Isus k njima hodeći po moru (Mt 14,25).

 

Isus je završio svoju noćnu molitvu i pošao pomoći učenicima koji su bili u živim mukama. On hodi po valovima. A oni na lađi: voda im ulazi u lađu, u usta, u uši. Svi bi se uskoro mogli naći u mračnom moru, sred burne noći, nekoliko kilometara od kraja.

 

- Isus zna da smo mi potrebni njegove pomoći. Prilazi nam čudesno hodeći na valovima vremena. On je Gospodar dana i noći, kopna i mora, svakoga čovjeka i sve prirode! A mi nismo gospodari ni dana ni minute; ni svoga tijela ni svoje duše, kamoli ičega drugoga. 

  

A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: "Utvara!" I od straha kriknuše (Mt 14,26).

     

Najednom neka „utvara“ pred njih!

     

- Slično doživljavamo i mi danas: vjernici su dezorijentirani pred vjetrovima koji su ih kadri odvesti u nijekanje Božjega nepromjenljiva zakona; redovništvo nam se ne obnavlja, nego umanjuje; svećenstvo živi na nemirnu tlu; biskupi prestrašeni zbog mnoštva sablasti koje se javljaju iz tame relativizma.

Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" (Mt 14,27). Kada im se približio, Isus ih je tri puta riječima osokolio i duh im obodrio.

     

Najprije poticajem: Hrabro samo! Gore srca! Zatim im se predstavio: Ja sam! Ja sam koji jesam! Ja sam s vama. Ja sam Put, Istina i Život. Konačno ih potaknuo odvraćanjem od straha: Ne bojte se! Ne budite malodušni, nego veledušni!

     

- Kako velike riječi koje život daju! Riječi od kojih cijelo Evanđelje ječi. Barem trideset puta Isus ponavlja svojim učenicima, narodu, ženama prije Uskrsnuća, pogotovo poslije Uskrsnuća: Ne bojte se! 

Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" (Mt 14,28).

     

Petar je izučio sve vrste plivanja u rodnoj mu Betsaidi na moru, od malih nogu. Ali da stoji na vodi i tabȁna po valovima, to mu nikada nije pošlo za rukom, ni nogom. Prvak apostolski zaželio poći k Isusu, i to po vodi. Jest mu molba prilično smiona, pomalo naivna, donekle i smiješna.

    

- Možda i mi molimo u Isusa neka nadprirodna čudesa, mimo uporabe zdrava razuma. Ištimo od Isusa da nam umnoži vjeru, utvrdi nadu, prosvijetli razum, ojača volju, osnaži zdravlje, on će to dati, a onda ćemo moći i po moru hoditi i brda premještati! Brda raznovrsnih poteškoća.

A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu (Mt 14,29). Petar zakorači s lađe u more, i ostade na vodi. I tako učini nekoliko koraka. Ne može k sebi doći od unutarnjeg ushita i struje koju mu je Isus uključio da ne potone nego da hodi po tiberijadskim valovima. 

    

- Na Isusovu riječ i mi ćemo ne samo uhvatiti stotine riba u vodi, nego i hodati po valovima protiv svih zakona mora. Ali ne radi naše taštine, nego da Bog očituje svoju moć i da nas učini sličnima sebi.

Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" (Mt 14,30).

     

Idući po vodi desetak koraka, odvrativši misao svoju od Isusa, Petar „spazi vjetar“, prepade se i počne tonuti. Malo prije poput Isusa na valu uspravan kao svijeća, a sada samo što ne propade u more kao klada. I taj Petar, morski stručnjak, koji se bolje snalazi na vodi nego na šljunku, najednom počne grcati. Petar spazi vjetar! A ne drži Isusa na oku.

     

- U našem su životu često protivni vjetrovi. Loše okolnosti, teške napasti. U takvim momentima Isus se približava preko vode, odakle uopće ne očekujemo ništa drugo osim - utvare. A on ide spasiti nas. Tek smo ga zamolili i prema njemu pošli, tek se zavjetovali, zaredili, bračno sredili, a odnekuda protivan vjetar kušnje i životnog ispita. I ne gledamo na svemoćnoga Isusa, nego tonemo. 

Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" (Mt 14,31).

     

Na Petrov vapaj Isus ga spremno izvlači na lađu. Ali ga i prekorava zbog malovjernosti. Zapravo jedini prigovor koji je Isus češće upućivao učenicima jest samo ta njihova malovjernost do nevjernosti. Sve im je drugo mogao progledati kroz prste, a tu nije praštao. Jer, s njihovom malovjernošću nije im ništa mogao pomoći niti s pomoću njih druge spašavati!

     

- U svim našim tonućima, duhovnim i tjelesnim, u mladosti i starosti, Isus je kadar pružiti ruku i spasiti nas. Iz svake pozicije. Moćan nas je spasiti i kada nam se čini da je nespasivo. Samo se hoće malo vjere, koliko je zrno gorušičino.