Isusove instrukcije apostolu Petru

Galilejsko more naziva se i Genezaretsko jezero, a i Tiberijadsko more.

 

Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše Isus pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo (Lk 5,1-3).

 

Ribari na ribarenju. Isus iskoristio jednu lađu da s nje propovijeda okupljenu puku: uđe u onu Šimunovu i zamoli ga da malo odmakne od obale da ima sav narod u vidnom polju. Simpatično je od Isusa da on moli Šimuna. Šimun, počašćen, odmah ponudio svoju lađu. I Krist poučavaše silan svijet koji je nagrnuo i oko njega se gurao. O čemu je propovijedao? O ribama, dobrim i lošim, i o ribarima, dobrim i lošim, o onome što mu je bilo pred očima. On bi odatle prispodobu stvarao i vodio ljude u vjeri preko vidljivoga do nevidljivoga, od materijalnog do duhovnoga.

 

- A Isus stajaše pokraj puta na nekom križu ili raskrižju. I uđe u tvoju lađu i zamoli tebe, kormilara, da malo otisneš i da on iz te lađe propovijeda svijetu. Isus te zamolio, božanski uljudno, poštujući tvoju slobodnu volju. Pozvao te s tvojim sposobnostima koje su izvorno Božje. Prihvatio si da Isus evangelizira s lađe tvoga života. On propovijeda odanle  gdje nalazi makovo zrno vjere u srcu koje je on već davno pohodio i zasijao Božjim zovom.

 

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: „Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.“ Odgovori Šimun: „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže“ (Lk 5,4-5).

 

Ribari probdjeli čitavu noć na jezeru loveći ribe. Ujutro došli k obali bez ijedne ribe, razočarani. Isus ih vraća iz pličine na pučinu da pokušaju ponovno. I on je na Šimunovoj lađi. Diskretan i djelatan. Jedanaest je sati prijepodne. Već su se ribe davno sakrile od sunčana sjaja. Isus predlaže da bace mreže na njegovu riječ.

 

Petar zna da nema nigdje riba ni po noći, kamoli po danu. Svu noć smo se trudili… Ali ipak možda se isplati imati povjerenja u Isusovu riječ, u njegovu moć. Gospodin reče: „bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5).

 

Izvezi na pučinu – jednina. Bacite mreže – množina. Jedan vodi, vozi na pučinu, upravlja lađom. To je Petar, kormilar, „prvak“ (Mt 10,2). A svi drugi, apostoli, bacaju mreže, uključeni su, mole, love. I bacaju mreže više iz vjere nego iz posluha.

 

- Koliko smo se puta očajni vratili s nekoga svog neuspjela pothvata, ispita i puta. Ne damo da nas itko tješi. Vratili smo se u plićak svoga života. Ne želimo biti na moru, na pučini duhovnoga života. Lovili smo svu noć, svu godinu, deset godina, ali sve ututanj.

 

Gospodin ima riječ: Bacite mreže sada! Imajte pouzdanja u moju zapovijed. Ne budite malovjerni! Jezero je Božje, ribe su Božje. I vi ste Božji! Položite ispite, zavjete, obećanja… Prihvatite Božji izazov i poziv. „Gospodine, na tvoju riječ bacit ću mreže“. U tvoje ime, po tvome nalogu, vjerujući u tvoju božansku osobu i pomoć.

 

Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale (Lk 5,6). Divan ulov, mimo ikakva očekivanja. A opet sve nekako naravno, normalno, ribarski vješto. Ribe se nisu mogle ni prebrojiti.

 

I počeli smo osjećati milost na milost. Zato što smo bacili mrežu na Isusovu riječ. Ribe bježe od ljudi, skrivaju se u dubinama. Mi smo te ribe: sakrivamo se od drugih, bježimo u mračne ispovjedaonice. Stidimo se javnosti. Neki svećenici misle da će privući ljude kada dođu mladeži na igrališta, u dresovima. A morali bi se povući u ispovjedaonice. Tu čekaju psihe, ribe.

 

Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše (Lk 5,7). Kada smo nešto ulovili u ime Isusovo, mi se znamo zametnuti torbom i nepošteno pobjeći. Hvalimo se kako smo to mi stekli svojim trudom, studijem, talentom, umjesto da sve podijelimo s drugima.

 

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ (…). „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim (Lk 5,8-10). Idi, Gospodine, od mene, ja sam teški grješnik! Od mene ribe bježe jer zaudaram od grijeha. A k Tebi lete jer sav mirišeš božanskom milošću. Tebi ribe lete na Tvoju riječ. Ali Isus ne bježi od Petra. Isusu upravo treba takav jedan grješnik, koji se takvim priznaje, koji će imati povjerenja u Boga, s njime će nešto moći učiniti. Umjesto da ga učvršćuje u njegovoj pokori, Isus mu povjerava novu zadaću da od sada bude ribar ljudi. A Petar, zajedno sa svojim kolegama, ostavi sve i pođe za Isusom.

 

Ne boj se! Kada Bog kaže: Ne boj se, onda nema toga na zemlji koga se treba bojati. Bojim se sebe. A mi obratno: uzdamo se u sebe, ne ufamo se u Boga; bojimo se da nas Bog ne izda. Kao da je Bog grješan čovjek koji izdaje na svakom koraku!