Isusove instrukcije apostolu Petru

Možda nema proučenije ljudske osobe spomenute u Svetome Pismu od svetoga Petra. A proučava se od prvopričesničkih odgovora sve do koncilskih dogmatskih definicija o funkciji i instituciji toga Bogom izabranog čovjeka. U svakom pogledu i smislu: ljudskom, karakterološkom, psihološkom, zatim moralnom, ekleziološkom, povijesnom, svjedočkom o Petru najviše čujemo i u školi i u propovijedima kada se govori o dokazivanju Apostolova dvostrukog ekskluzivnog prvenstva - u vlasti i nauku - odnosno o prenošenju njegovih povlastica na njegove nasljednike Rimske biskupe. S naše katoličke strane to se danas sve prihvaća kao samo od sebe razumljivo. A ta prouka trajala je stoljećima.

 

Jesmo li se ikada upustili s apostolom Petrom u njegovo duhovno hodočašće kroz Galileju, Cezareju, Judeju, Samariju, Antiohiju i Rim da bismo vidjeli kakav je duh imao taj izniman čovjek, učenik, poslanik i vidljivi namjesnik Isusov, ključar Crkve Kristove? Možda u Novom Zavjetu nema zanimljivijega karaktera od njegova. Kao malo tko, on nam može biti primjer u kojem se možemo ogledati kao slabići, oduševljenici, zatajenici, pokajnici, s Isusom, bez Isusa; svjedoci Uskrsloga, misionari, borci, mučenici. Ni s jednim apostolom Isus nije imao više razgovora, uvjeravanja, muke, smijeha i okapanja kao s Petrom, kojega je konačno učvrstio u vjeri i uvrstio u glavni temelj svoje svete Crkve.

 

Poziv i pogled. U Svetom Pismu Novoga Zavjeta Petar se apostol izrijekom spominje preko 180 puta: nekada Šimun, kako mu je bilo obiteljsko ime, a još češće Petar, kako ga je Krist Gospodin u prvom susretu prozvao (Iv 1,42). Petros je naziv na grčkom; Kefa na aramejskom; Kamen, Stijena, Litica, Hridina, Pećina na hrvatskom. Petar nije samo najčešće spominjani učenik, on je Glavni, Prvi, Prvak, Najprvi. Petros - Protos.

 

Prvi njegov susret s Gospodinom bio je u trenutku kada ga je brat Andrija doveo k Isusu u početku javnoga Isusova djelovanja. Isus ga je „pogledao“ (Iv 1,42) i isprve mu promijenio ime Šimun u Petar. Samo je njemu od svih učenika Isus promijenio ime tako da mu je ono zauvijek ostalo. Promijenio je i Zebedejevićima, Jakovu i Ivanu u „sinove Groma“ (Boanerges: Mk 3,17), ali to je bilo nešto gotovo trenutačno. Petar je bio rodom iz Betsaide, galilejskoga lučkoga gradića. Sin je Jonin (Mt 16,17) ili Ivanov (Iv 21,15-17). Bračno stanje: oženjen. U Evanđelju se spominje njegova „punica“, koja je živjela u njegovoj kući (Mk 1,29-30) ili on u njezinoj. A sv. Pavao spominje njegovu ženu: Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom, kao i drugi apostoli, i braća Gospodnja, i Kefa? (1 Kor 9,5). Djeca mu se ne navode, osim Marko, sin moj (1 Pt 5,13), u kojem svi tumači, od hijerapolskoga biskupa Papije do danas, vide sv. Marka evanđelista, Petrova pisara i osobnoga tajnika, a ne rođenog mu sina.

 

Isus je još jednom „pogledao“ Petra, ono u Kajfinu dvorištu u vrijeme procesa u zoru Velikoga petka. Petar je upravo završio svoje nijekanje da pozna Isusa čovjeka, Krista, Boga. Ne poznam toga čovjeka! A Gospodin upravo u tome trenutku prolazaše dvorištem i upre pogled u Petra. Kako ga pogleda, tako Petar proplaka! Amare flevit –Gorko zaplaka (Lk 22,62). Nije to bio Isusov ljutiti pogled nego pogled pun samilosti, sažaljenja, sućuti i simpatije za Petra. Taj je pogled nosio samo jednu poruku: Petre, Petre, žao mi te do neba! Molio sam za Tebe da te napast ne odnese. A ti, obrativši se, obraćaj braću svoju! Riječ Gospodnja! Svi smo dakle potrebni Božjeg oproštenja i vlastita obraćenja. Bijaše to Isusov pogled koji u duši voljenog učenika ostavlja učinak za vijeka vjekovječnoga. Tu se sigurno Petar najprije prisjetio onoga Isusova „pogleda“ kada ga je Andrija doveo pred Mesiju koji ga „pogleda“ (Iv 1,42) i promijeni mu ime. Zanimljivo je da je u grčkom jeziku isti izraz i u Ivana na početku Isusova susreta s Petrom - emblépsas i u Luke na kraju (22,61) - enéblepsen / upre pogled. I u hrvatskom je ostao izvorni „pogled“.

 

Pogled mijenja situaciju, mijenja odnose, duševno raspoloženje, osobu. Štoviše, pogled mijenja srce. Isusov pogled izaziva suzu u očima grješnika. Potoke suza.

 

Čini se da je Isus najviše odgajao apostola Petra. Na njemu je Gospodin htio pokazati koliko mu je stalo do čovjeka kojega on postavlja na čelo Crkvi svojoj. Znao ga je više puta svesti na to da se Petar prizna grješnikom. I samo će tako Isus moći s njime djelovati da se očituje snaga Božja, a ne umišljenost ljudska, koju je Petar pokazao na Posljednjoj večeri tvrdeći za sebe da on Isusa ne će nikada zatajiti makar ga svi izdali. A on ga zataji tri puta!

 

U ovom bismo nizu htjeli prikazati šest čudesnih znamenja vezanih uz osobu sv. Petra, prvoga Isusova učenika, kojemu Gospodin upućuje posebne poruke i instrukcije:

 

o čudesnu Petrovu ribolovu na Genezaretu, na Isusovu riječ;

 

o Petrovu hodanju po jezerskoj vodi, na Isusov poziv;

 

o smokvi koju je Gospodin prokleo a Petar je prvi primijetio kao usahlu i javio Gospodinu;

 

o Malhovu uhu, koje je Petar bio odsjekao, a Isus ga iscijelio;

 

o dvodrahmi ili stateru deponiranu u ustima ribe, koji je Petar na Isusovu zapovijed trebao donijeti i platiti hramski porez za Isusa i za sebe. Sve u ključu vjere u ovoj Godini vjere.

 

----------------------

 

HRVATSKI KATOLIČKI RADIO, Riječ za tebe, 20. svibnja 2013