Hodočašće vjernika sarajevske katedralne župe

Sarajevska katedralna župa Presvetog Srca Isusova od 13. do 21. travnja 2018. organizirala je hodočašće u Rim i druga talijanska mjesta.

U ponoć s 20. na 21. travnja 33 hodočasnika iz sarajevske katedralne župe i okolnih sarajevskih župa te iz Zavidovića, Viteza, Busovače i Slavonskog Broda, predvođeni inicijatorom i organizatorom hodočašća katedralnim župnikom vlč. Markom Majstorovićem, krenulo je na hodočasnički put u poznata talijanska mjesta i svetišta. Put je bio obogaćen kvalitetnim turističkim autobusu firme Centrotrans Sarajevo te vrsnim vozačima koji su sigurnom vožnjom, točnošću i korektnošću doprinijeli da i u ovom pogledu hodočašće bude na nivou i dobije svoju ljepotu. U Zagrebu nam se pridružio i naš turistički vodič gosp. Tihomir Golub iz Varaždina, koji nas je svojim stručnim vodstvom doista uvodio i vodio kroz sva hodočasnička mjesta koja smo posjetili.

Vrhunac naših hodočasničkih dana bila su uvijek euharistijska slavlja koje je predslavio župnik vlč. Marko, osim 17. i 18. travnja kada smo euharistiju slavili s našim uzoritim kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim u Rimu u crkvi Maria in Ara coeli i grobu posljednje bosanske kraljice Katarine Kosača te na grobu apostolskog prvaka sv. Petra u istoimenoj bazilici. U liturgijskim čitanjima, molitvi vjernika i pjevanju sudjelovali su svi hodočasnici, kao i u svem molitvenom programu za vrijeme hodočasničkog putovanja. Trideset i troje hodočasnika tih dana bili su Crkva u malom koja je molila i zahvaljivala Bogu za sve milosti primljene kako na životnom putu tako i u ovom prebogatom milosnom hodočasničkom putovanju.

Uz pauze po potrebi u popodnevnim satima 13. travnja već smo obilazili naše prvo odredište – grad Veneciju talijanske regije Veneto. Od punta Sabbione imali smo prekrasnu vožnju brodom na otvorenom moru do venecijanskog pristaništa za turističke brodice. Odatle smo prošli glavnim trgovima i poznatim mjestima grada gdje imate osjećaj da voda prolazi podrumima kuća a ne plavi ih, gdje vam koraci plivaju a ne hodaju... . Veličanstveno je bilo prolaziti preko Mosta uzdisaja, promatrati Duždevu palaču, hodati prepunim Trgom sv. Marka te razgledati baziliku odnosno venecijansku katedralu sv. Marka, prolaziti Novu porkurativu, gledati Toranj sa satom... i shvatiti da nam je vrijeme ne prošlo nego proletjelo u svoj toj nebeskoj i ljudskoj ljepoti. Euharistija toga dana bila je u katedrali sv. Marka, u neposrednoj blizini groba pisca trećeg evanđelja.

Ostavljamo grad poznat po kanalima, gondolama i bogatoj povijesti, grad vode, mostova i svjetlosti, s kojim je naša Metropola prijateljski povezana. Nakon odmora i počinka u blizini Padove, drugi dan našeg hodočašća stižemo u prekrasni franjevački umbrijski gradić. Nakon turističke i pomalo bučne Venecije, dočekao nas je mirom opasan grad Asiz i duhovna prisutnost dvoje svetih i nerazdvojnih imena Franje i Klare. Tu smo razgledali staru jezgru grada sa crkvom sv. Damjana – u kojoj je Franjo čuo Gospodinov poziv „Idi i popravi moju kuću, koja se kao što vidiš ruši“ - poziv koji postaje nužni imperativ i nama, današnjim kršćanima, u izazovima koji urušavaju vjekovne ljudske i kršćanske vrjednote. Nastavljamo s posjetom velebnoj bazilici sv. Franje gdje se u njezinom donjem dijelu nalazi i grob asiškog siromaha. U jednoj od kapela bazilike slavili smo euharistiju. Potom se spuštamo do franjevačke Porcijunkule – Gospe od anđela nakon čega napuštamo grad nježnog sveca, čija toplina i nježnost se zasigurno razlila i u našim srcima prebirući po onome što smo vidjeli, čuli, doživjeli, a iznad svega zahvaljivali i molili. Zar bi se moglo ostati ravnodušnim u gradu koji je bio dom nekoliko svetaca: sv. Agneze, sv. Klare, sv. Franje, sv. Gabriela od tužne Gospe, sv. Rufinusa, sv. Vitalisa... .

Treći dan hodočašća doveo nas je do gradića Orvieta, gdje posjećujemo najveću znamenitost ovoga grada, njegovu romaničko-gotičku katedralu Santa Maria Assunta, u kojoj se čuva euharistijsko čudo iz Bolsene. Tu slavimo euharistiju otvoreni tajni vjere da po rukama svećenika blagujemo Presveto tijelo i Presvetu krv Gospodna našega Isusa Krista.

Središte našeg hodočašća bio je vječni grad Rim, grad na sedam brežuljaka smješten u regiji Lazio, koji stoljećima ima status i papske prijestolnice i svetog grada. Razgled najvećeg i najnapučenijeg grada Italije započinjemo izvan njegovih zidina: EUR – novi dio Rima, Tre fontane - mjesto mučeništva sv. Pavla i velebne bazilikuesv. Pavla - orijaša kršćanstva.

Druga tri dana hodočašća bila su u središtu ovoga jedinstvenog grada u svijetu sa dva suverena entiteta - Svete stolice i Malteškog reda, gradu koji postaje također i središte Katoličke Crkve i glavni grad papinskih država. Vrijeme provedeno u obilasku Rima odškrinulo nam je samo prozor onog čudesnog što smo u njemu vidjeli, doživjeli, iščitavali... o ljudskoj tegobnoj povijesti, na poseban način kršćana prvih stoljeća. Gotovo je nemoguće izreći što smo vidjeli ili što bi se moglo vidjeti u gradu vječnosti, ali ne ovozemaljske nego one nebeske. Jer upravo Rim, s druge strane, svojom poviješću svjedoči da sve prolazi samo Bog i Božje traje vječno. U svoj raskoši i bogatstvu nezaobilazne su posjete rimskim bazilikama San Pietro, Santa Maria Maggiore i San Giovanni Laterano, zatim amfiteatar Coloseeo – simbol Rima, Catacombe san Calisto, jedne od mnogih u ovom gradu, u kojima smo 16. travnja slavili euharistiju moleći zagovor mnogih kršćana koji su životom posvjedočili svoju vjernost Bogu. Nezaobilazan je bio i posjet hrvatskoj crkvi sv. Jeronima.

Pečat ovoga hodočašća zasigurno je bila opća audijencija sa Sv. Ocem na Trgu sv. Petra na kojoj je papa Franjo pojedinačno pozdravljao skupine hodočasnika među kojima i nas vjernike iz BiH odnosno Vrhbosanske nadbiskupije zajedno s kardinalom Puljićem.

Odlazeći iz grada vječnosti u vrijeme i prostor našega hodočašća dolazimo u San Giovanni Rotondo, u grad visoko razvijenog hodočasničkog turizma regije Apulija, osobito povezanog sa sv. Piom iz Pietrelcine mjesnog kapucina i osnivača bolnice u gradu i po njemu poznatom svetištu. Potom obilazimo i prolazimo gradiće Monte sant' Angelo i svetištem svetog Mihovila sa svojim romaničko - gotičkim zvonikom, Loreto u pokrajini Molise sa poznatim svetištem Nazaretske kućice, Republiku i grad San Marina – treći grad-državu najmanju u Europi, uz Vatikan i Monako – te nakon prenoćišta u Riminiju gradu na moru, upoznajemo našu posljednju hodočasničku destinaciju Ravennu, grad u regiji Emilia gdje posjećujemo katedralu kao i neke crkve i kapele s vrijednim mozaicima.

Hodočasteći dan za danom stižemo do kraja našega devetog dana, u kojem nakon zadnjih razgledavanja po Ravenni, vozimo se još neko vrijeme kroz Italiju, potom Sloveniju i Hrvatsku te u ponoćnim satima s 21. na 22. travnja prelazimo u BiH uz pauze na putu i razmjenu preobilnih milosnih iskustava i zajedništva, smijeh, šalu i naravno zahvale na prvom mjestu dragom Bogu za udijeljene mislosne dane, katedralnom župniku vlč. Marku i svima onima koji su doprinijeli da se ovo hodočašće dogodi, doživi i sve nas obogati.

Kroz prigodne homilije i kardinala Vinka i vlč. Marka možemo izreći onu bitnu poruku koju smo pozvani oživotvoriti po povratku u našu svakodnevicu, a bez koje ovo hodočašće će ostati samo lijepi turizam: mjesta koja smo posjetili su bili idealna prigoda za obnovu vjere, za otvorenost susretu i hodu s Uskrslim Gospodinom koji nam jedini može ražariti srca, kako bismo oduševljeno svjedočili svoju vjeru po uzoru na mnoge svece koje smo ovih dana častili u svetištima, katedralama, crkvama posvećenim njima u čast... te tako naviještali silna Božja djela.

Tekst i foto: s. Ljubica Stjepanović

foto

foto