Hodočašće svećenika Banjolučke biskupije bl. Miroslavu Bulešiću u Istru

Dvadesetak svećenika Banjolučke biskupije predvođeni svojim biskupom mons. Franjom Komaricom i pomoćnim biskupom mons. Markom Semrenom, 7. i 8. lipnja 2016. hodočastili su na grob i na mjesto stradanja blaženog Miroslava Bulešića u Istru te posjetili Poreč i Pulu.

Hodočasnici su se u ranim jutarnjim satima, 7. lipnja okupili na molitvi u svojoj stolnici sv. Bonaventure. „Istina, ovo je hodočašće bilo planirano prije dvije godine, ali su ga tada zaustavile one velike poplave koje su zadesile ove naše krajeve. Sada smo bili posebno radosni da smo mogli krenuti u našim prijevoznim sredstvima: kombi i tri auta“, kazao je banjolučki župnik i animator svećeničkih rekolekcija vlč. Vladislav Žarko Ošap.

Nakon pet sati putovanja hodočasnici su stigli u župu Lanišće, u mjesto u kojem danas živi 90-ak stanovnika a u vrijeme onih krvavih događanja 1947. više od tisuću. Selo je tiho, bez dječje igre (samo ih je troje). Dočekala ih je gđa Marija, rođ. 1937., koja je živi svjedok svih događanja vezanih uz mučeničku smrt vlč. Miroslava. Dala im je ključ od crkve u kojoj su izmolili prigodne molitve bl. Miroslavu te slušali o njegovoj mučeničkoj smrti. Gospođa Marija im je ispričala da je toga dana, 24. kolovoza 1947., zajedno sa svojom sestrom i još 245 krizmanika primila sakrament potvrde po rukama dr. Jakoba Ukmara, delegata Svete Stolice kojega je, toga ljeta, dok je podjeljivao krizmu u mnogim župama Istre pratio mladi svećenik i odgojitelj u pazinskom sjemeništu vlč. Miroslav Bulešić, rođ. 1920. godine.

Poratne godine u cijeloj Istri su za vjernike i svećenike uistinu bile teške. Vjernički život se nastojao zaustaviti različitim provokacijama od strane mladih komunista i dojučerašnjih partizana, posebno kada su u župama neka velika događanja kao što je podjela sv. krizme. U Buzetu su nedjelju prije uspjeli zaustaviti podjelu krizme praveći nerede i nasilno protjerujući vjernike. Zato je u Lanišću svećenik sa svojim vjernicima dogovoreni termin u 11.00 sati preko noći promijenio u 9.00. Tako je Sveta misa na miru proslavljena i krizma podijeljena i u 11.00 sati su krizmatelj, župnik i vlč. Miroslav već bili u župnoj kući. Komunisti su provalili u kuću i s kata je prvi sišao vlč. Miroslav. Bio je odmah uhićen, odveden u obližnju sobu i tu od jednoga Slavka, koji je živio nekoliko kilometara dalje u drugom selu bio nožem zaklan, jer je, noć prije dok su mladi komunisti zasjedali i planove stvarali, na njega pala kocka da taj zločin izvrši. Krvi je bilo po svuda, a krvnik Slavko je govorio, kasnije okupljenom mnoštvu vjernika da je vlč. Miroslav izdisao s riječima: „Bože, primi dušu moju.“, dok je on govorio: „Ja sam ti je uzeo!“. Nakon što su ubili vlč. Miroslava, uhitili su dr. Ukmara i toliko ga tukli da je 20 sati nakon toga ležao u komi. Župnika Stjepana Ceka nisu uhvatili jer se sakrio i tako ostao na životu.

„Sve nam ove pojedinosti priča navedena gđa Marija“, kazao je vlč. Ošap, a hodočasnici su posjetili spomen-sobu u kojoj se nalazi uokvirena tapeta na kojoj su tragovi krvi blaženika. Ubijenog vlč. Miroslava, ondašnje vlasti nisu dali pokopati u njegovoj rodnoj župi već na groblje u Lanišću i tu je bio 10-ak godina, a njegova majka redovito je dolazila na grob svoga sina, više pješice nego li prijevoznim sredstvima iz Svetvičenta, ali su i mještani redovito dolazili na njegov grob i molili.

Hodočasnici su nastavili put do 50-ak km udaljenog Svetvinčenta, blaženikove rodne župe gdje se u crkvi čuvaju njegove relikvije. Dobrodošlicu im je zaželio župnik vlč. Darko Zgrablić. Euharistijsko slavlje predvodio je biskup Komarica, a župnik Zgrablić je progovorio o blaženom Miroslavu i svim događanjima vezanih uz njegov život i mučeničku smrt. U toj crkvi blaženi Miroslav je zaređen na Cvjetnicu 1943. „Fra Ćiro Lovrić poskočio je od radosti jer je i on zaređen na Cvjetnicu 1976., i to istoga datuma - 11. travnja. Kakvo divno otkriće“, kazao je vlč. Ošap. Svetu misu slavili su na oltaru u koji su ugrađeni moći blaženika. Nakon Mise hodočasnici su mogli vidjeti blaženikovu poderanu i krvavu reverendu te jastuk natopljen njegovom krvlju koji su žene stavile pod blaženikovu glavu nakon što je ubijen.

Nakon što su zanoćili u Biskupijskom centru „Emaus“ u Novigradu, hodočasnici su u Poreču posjetili Biskupski ordinarijat i Eufrazijevu baziliku iz 6.st. koja se naslanja na prvu crkvu koju je sagradio sv. Mavro, mučenik, prvi biskup Poreča iz 3 st. Srdačnu i bratsku dobrodošlicu zaželio im je kancelar mons. Sergije Jelenić koji je, zajedno sa župnikom vlč. Milanom Zgrablićem i njegovim župnim vikarom, pomogao u organizaciji ovog hodočašća. Nakon slavlja Svete mise, koju je predvodio biskup Semren, mons. Jelenić je hodočasnicima pokazao mnoge znamenitosti koje se čuvaju u biskupijskom muzeju te samu baziliku.

Nakon osvježenja i razmjene darova hodočasnici su posjetili Biskupijsko misijsko sjemenište „Redemptoris Mater“ u Puli gdje ih je dočekao ravnatelj vlč. Piergiorgio De Angelis sa svim odgojiteljima i 30-ak bogoslova iz 17 država. Nakon svečanog zajedničkog ručka, koji je bio prožet pjesmom i bratskim druženjem, razgledali su bogosloviju te posjetili pulsku katedralu iz 4 st. o kojoj im je govorio kapelan vlč. Madej Marcin.

„Prepuni dojmova i velikog duhovnog osvježenja, sretno smo se, u kasnim večernjim satima, vratili u Banja Luku. Sve nas je oduševio svećenički život bl. Miroslava, rad, vjera i njegova spremnost služiti Bogu i narodu po cijenu prolijevanja krvi. Dobili smo novi polet i novu dodatnu snagu za naš svećenički život“, kazao je vlč. Ošap.

Blaženi Miroslave Bulešiću, moli za sve pastire Banjolučke biskupije i odane vjernike!

foto