Feljton: Banjalučki trapisti (7)

Otac Franz umire

Tijekom jeseni 1879. do ljeta 1880. trajale su pripreme o. Franza za odlazak u Afriku. Želio je ostaviti sređene stvari u samostanu te je 24. prosinca (decembra) 1879. pisao papi molbu da dozvoli osnivanje samostana u Busovači. Rim je odgovorio 28. lipnja (juna) 1880. i dozvolio je podizanje odmarališta za svećenike, ali ne i podizanje samostana. U to vrijeme o. Franz je već bio izvan Marije Zvijezde na putu u Afriku.

Prikupljao je braću voljnu poći s njim. Vraćao je dugove samostana. U to vrijeme je i obolio i liječio se tri mjeseca.

S tridesetak redovnika otputovao je 22. lipnja (juna) 1880. u Afriku. Dakle, točno dan nakon 11. godišnjice osnutka Marije Zvijezde. Putovali su pravcem Bos. Gradiška - Sisak - Maribor - Brenero - Minhen - Vircburg - Majnc - Keln - Antverpen - London - Južna Afrika. Prispjeli su u mjesto Dunbrody.

Svojim zamjenikom tijekom naredne tri godine svoga odsustva iz Marije Zvijezde imenovao je subpriora o. Bonaventuru Baiera.

Dolaskom u Dunbrody nastali su brojni problemi. Nije bilo gotovo ništa od onog što je biskup Riccards obećao. Ništa, osim ogromnih problema! O. Franz se znao nositi s problemima, ali ovdje se činilo nemogućim bilo što uraditi.

Najveći problem nedostatak vode

O. Franz je izvještavao svoje poglavare o problemima s kojima se suočavao u Dunbrodyju. U jesen 1881. godine vratio se u Mariju Zvijezdu. Njegov neočekivani dolazak iznenadio je samostansku zajednicu. O tome on u svojim memoarima piše: "U Mariji Zvijezdi se odigralo nešto veoma zanimljivo. Stigao sam kasno uvečer na vrata samostana i novi vratar me nije poznavao. Primio sam samo kukuljicu, da bih ujutro ušao u kor. Ujutro u dva sata bio sam prvi u koru i u polutami sam sjeo na mjesto za priora, koje je u mom odsustvo preuzeo subprior. Nitko, čak ni onaj koji je sjedio do mene, nije znao za moju prisutnost. Kucnuh i otpočeh 'Ave Maria'. Svi su prepoznali moj glas. Žica električne energije ne bi ih sve tako zdrmala kao moj glas..."

Sljedeće godine putovao je po Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj prikupljajući milodare za naseobinu i nove kandidate za Dunbrody.

Budući da su doživjeli neuspjeh u Donbrodyju, trapisti odlučiše potražiti novo mjesto za svoju naseobinu. Pronašli su jedno u dubini zemlje i o. Franz nazva ga Mariannhill. Tu su se trapisti sjajno snašli i brzo podigli samostan uz koji je nastala misionarska postaja sa školama, bolnicama, apotekama i željeznicom. Nastao je mali moderni grad. O. Franz je ovdje ostvario ono što je toliko želio u Busovači!

Odlazak o. Franza

O. Franz je 1883. godine ponovo boravio u Mariji Zvijezdi, iz koje odlazi zauvijek 28. svibnja (maja) s određenim brojem svoje subraće. Ukupno je s o. Franzem u Afriku tijekom ovih godina otišlo šezdesetak redovnika iz Marije Zvijezde.

O. Franz, "gospodin s Vrbasa", kako su ga zvali, sada se zauvijek oprostio s Bosnom i svojim velikim djelom - samostanom Marija Zvijezda.

Mariannhill se pod vodstvom o. Franza brzo širio. Iz njega je u veoma kratkom vremenu nastalo novih 11 misijskih postaja. On je tamo osnovao i sestre misionarke Dragocjene Krvi.

Godine 1885. Mariannhill je postao opatija i za prvog opata izabran je o. Franz. No, ni u Africi nisu izostale brojne tužbe na opata Franza, koga je i ovdje bilo teško shvatiti i pratiti. Radi toga se on odrekao opatske službe i časti, te se povukao na misijsku postaju Emaus i tamo djelovao kao obični misionar. Umro je 24. svibnja (maja) 1909. godine u 84. godini. Veliki borac napokon se smirio i vratio u "kuću Očevu"! Za ovaj povratak spremao se odavno. A u trapiste je stupio 1863. godine uvjeren da će brzo umrijeti! Ove godine je 100. obljetnica njegove smrti.

Njegova redovnička subraća pokrenula su postupak za njegovo proglašenje blaženim. U Katoličkoj crkvi njegov službeni naslov sada glasi sluga Božji Franz Pfanner.

Što je ostalo nakon o. Franza

Što je ostalo iza njega nakon 11 godina boravka u Bosni? Teško je sve i nabrojati, a kamoli shvatiti da je sve to bilo moguće podići za tako malo vremena u tadašnjim društvenim, političkim i crkvenim prilikama.

Ostali su samostan i stabilna samostanska zajednica, u kojoj je u njegovo vrijeme bila 1/3 članova iz slavenskih naroda.

Ostao je pravi poljoprivredno-zanatsko-industrijski kombinat, u kojem su djelovali: ciglana (1869), kovačnica s radionicom za plugove (1869), žitnica-silos (1870), kamenolom (1870), mlin (1872), pilana (1872 - 1873), sušionica šljiva (1872), sirana (1872), pivovara (1873), sušionica za voće (1876), tvornica cigle i crijepa (1877), klaonica (1877), mlin za mljevenje kostiju i tvornica tutkala (1877), voćni i šumski rasadnik (1878), tvornica sukna s predionicom i tkaonicom (1878), štamparija s kartonažom i knjigoveznicom (1879), te bačvarska, stolarska i kolarska radionica (1879).

Ostali su dječje sirotište, kuće za radnike, radnički azil...

Ostale su brojne obitelji koje su svoj kruh svagdašnji zarađivale upravo kod trapista. Ostali su oni koje su trapisti naučili služiti se suvremenim alatima i strojevima.

Ostala je uzorna poljoprivreda: stočarstvo, zemljoradnja, voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo. Također, hektari i hektari kultivirane zemlje.

Naime, za vrijeme o. Franza samostanski posjed se od početnih 80 dunuma zemlje kupljenih 1869. godine od banjolučkog trgovca Tome Radulovića neprestano proširivao kupovinom novih zemljišnih posjeda. U kolovozu (avgustu) 1878. godine samostan je posjedovao oko 3.994 dunuma zemlje u Mariji Zvijezdi i 1.255 dunuma zemlje u Busovači. Dugovi koji se o. Franzu predbacuju potekli su upravo iz kupovine novog zemljišta.

Ostale su časne sestre Milosrdnice i Dragocjene Krvi, koje je o. Franz doveo u Banjaluku. Njihovi samostani, sirotišta i škole začele su se upravo njegovom svesrdnom pomoći.

Ostao je njegov primjer kako je i u nemogućim uvjetima moguće stvoriti nešto veliko ako čovjek ima vjeru u Božju providnost i ako je spreman uložiti vlastiti napor u ostvarenju svojih ideala.

Ostali su, istina, i brojni procesi koje je tijekom godina vodio s Turcima, susjedima samostana, biskupom Vujičićem, franjevcima...

Ostali su i nesporazumi s vlastitom redovničkom braćom u Mariji Zvijezdi, nesporazumi koji očito uvijek prate velike ljude vizionarskog duha. Na njihove prigovore da im je ostavio dug u samostanu, iz Afrike piše: "Sve zgrade u Mariji Zvijezdi ja sam sagradio. Naime, samostan sa dva unutrašnja dvorišta, sirotište, parnu pivovaru, parnu tvornicu sukna, predionicu, valjaonicu sukna, mlin, pilanu, sve radionice, parnu praonicu, pivnicu, velike štale i štaglje, sušionicu šljiva, siranu i crkvu. Sve je to postojalo još pri mom odlasku 1880. godine. Samo je na crkvi nešto izmijenjeno. Ona je ostala u visini i širini kako sam je ja napravio, samo je za svetište produljena." Ostavio je pune štale dobrih krava, tvornice i pogone pune strojeva, zasijana polja i na stotine stabala u šumi koja se mogu posjeći i unovčiti. Piše također i ovo: "Ako oni poslije sedam godina još govore o starom dugu, slijedi da nisu ekonomično vodili privredu. U svakom slučaju, bilo je dobro da nisam sve dugove potpuno isplatio, jer bi ih inače drugi ljudi mogli smatrati kapitalistima."

No, on je očito bio čovjek koji se nije osvrtao na ono što je prošlo, već je neprestano gledao u ono što tek dolazi.

O. Franz je smatrao da Marija Zvijezda nije više dijete koje uči hodati i treba tuđu pomoć. Odrasla je i može se brinuti sama o sebi. On piše: "Za Mariju Zvijezdu neću više prositi. Marija Zvijezda može se sama izdržavati."

Trapist Thomas Merton u svojoj knjizi "Waters of silence" (Vode tišine) piše za o. Franza: "Dom Franz Pfanner je izgledao kao prorok iz Starog zavjeta. U Mariji Zvijezdi on je bio patrijarh nečega što je prije bio mali grad nego tek običan samostan... Ali, to još nije ništa u usporedbi s onim što će tek doći, kad dom Franz pronađe polje gdje može svojski zasukati rukave i ostvariti sve svoje ideale." (misli se na osnivanje Marianhilla).

(Nastaviće se)

Nezavisne novine