Feljton: Banjalučki trapisti (4)

Molitva na njivi

Neumorni o. Franz radio je redovito na puno frontova. Neumoran, pun ideja, nije se dao zaustaviti ni od koga. Posebno ga je boljela zapuštenost djece, koja nisu imala nikakve mogućnosti steći ni najosnovnije obrazovanje. Za vrijeme svoga višegodišnjeg boravka u Zagrebu imao je prigode upoznati uspješno djelovanje sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Bio je zadivljen njihovom brigom za bolesnike i prosvjetno-odgojnim radom. Odlučio ih je svakako dovesti u Banjaluku kako bi se posvetile odgoju i obrazovanju ženske mladeži, odnosno kako bi otvorile školu. Svoju ideju i molbu za dopuštenje iznio je tadašnjem bosanskom apostolskom vikaru, biskupu fra Paškalu Vujičiću. Biskup je pristao, ali zu uvjet da se trapisti pobrinu za uzdržavanje sestara i njihove buduće škole. O. Franz se suglasio s biskupovim uvjetima i prve tri sestre stigle su u Banjaluku 20. listopada (septembra) 1872. godine. On je sestrama osigurao stan u austrougarskom konzulatu i školske prostorije u kući "Putnik" u Jukićevoj ulici. U početku je osobno vodio brigu o sestrama i njihovoj školi. Već 1873. godine kupio je za sestre prizemnu kuću s velikim vrtom u Salvator ulici (današnja Srpska ulica), u blizini katoličke župne crkve. No, nije se ni na tome zaustavio. Sretan, jer se misija sestara lijepo razvijala tijekom tri godine, o. Franz kupio je 1875. godine u neposrednom susjedstvu sestara kućicu s vrtom. Kućica je preuređena za sestarski stan, dok je dotadašnja zgrada potpuno preuređena u školu. Osim katoličke djece, školu su pohađala pravoslavna i židovska djeca. Putopisac M. Pavlinović zapisa 1874. godine: "Kad poslije pođosmo k učioni milosrdnica, nađosmo i hrišćanske i čifutske djece…". Sestre su tijekom godina, kad su im to dopustile materijalne mogućnosti, otkupile od trapista zgrade i zemljište, kojima su se služile i to je postalo njihovo vlasništvo. Ostavile su kroz desetljeća rada neizbrisiv trag u Banjaluci upravo na polju odgoja i obrazovanja. (Njihovo djelovanje nasilno je prekinuto 1945. godine dolaskom komunizma na vlast.)

Trapistički red prihvaća novi samostan

Svaki trapistički samostan pripada trapističkom redu. Istina, svaki je samostalan, ali u isto vrijeme i ovisan od svoje kuće matice (odnos poput: majka - kćerka). U kući matici nalazi se i poglavar samostana, koji se naziva "Pater Immediatus". Ovaj poglavar dužan je redovito vizitirati (kanonska posjeta) samostan kojemu je nadležan i svoje izviješće dostaviti generalnom kapitulu (skupština poglavara) reda, odnosno vrhovnom poglavaru reda.

Naravno, da je i o. Franz želio da se njegov samostan "uzakoni", odnosno da dobije svoju maticu. Vrijeme priprema vezanih uz osnutak je prošlo.

U svome pismu od 24. srpnja (jula) 1872. godine on piše generalnom vikaru reda detaljno o stanju u svome samostanu. Između ostalog, ističe da je samostan sposoban samostalno živjeti jer posjeduje oko 90 dunuma kultivirane zemlje, a pod šumom i šipražjem ima oko 1.000 dunuma. Prihodi od samostanskog gospodarstva dovoljni su za uzdržavanje zajednice. Stočarstvo i zemljoradnja daju dovoljno kruha, mlijeka, maslaca i švicarskog sira, a ostatak se može i prodati. Samostan posjeduje 14 krava, a sagrađene štale mogu primiti i veći broj konja i goveda. Tu je i mlin kakav u Bosni nikada nije viđen, kao i ciglana. Oba ova pogona mogu znatno doprinijeti gospodarskom jačanju samostana, jer nemaju nikakve konkurencije. Pored toga samostan posjeduje i prostran vinograd. U gradnji je i sušionica šljiva. Od viška vina i suhog voća zajednica može imati dobar prihod. Budući da crkva još nije sagrađena, samostanska blagovaonica trenutno služi kao bogoslužni prostor. O. Franz u tome pismu tvrdi da će samostan tijekom vremena moći uzdržavati i do 300 članova.

Uputio je pismo i čekao. Znao je da mora biti strpljiv i uvjerljiv. Naime, bilo je subraće iz njegova bivšeg samostana Mariawald koji su tvrdili da o. Franz više nije trapist, da je napustio red, da sve radi na svoju ruku, da je i sav njegov rad nezakonit i sl. On je znao da baš i nije "obljubljen" među njima, ali unatoč tome priželjkivao je da kuća matica njegova samostana u Bosni bude upravo Mariawald.

Napokon je pozvan na Generalni kapitul svoga reda koji je bio sazvan za 14. rujna (septembra) 1873. godine. Njegovoj molbi je udovoljeno. Marija Zvijezda je postala priorat, a on je imenovan priorom. Ipak, nije bilo u potpunosti onako kako je priželjkivao. Naime, kuća matica njegova samostana postala je francuska opatija Port-du-Salut, a ne Mariawald. Nije mu to bilo pravo, ali morao je prihvatiti odluka kapitula. Njemačka kćerka dobila je majku Francuskinju!

Već sljedeće godine, 21. travnja (aprila) 1874. opat dom Henri iz matice Port-du-Salut dolazi u kanonsku vizitaciju Marije Zvijezde. O. Franz, prior, dočekuje svoga poglavara na granici u Bos. Gradišci. Na putu prema Banjaluci pokazuje mu bosanske krajolike i u svom stilu tumači život u Bosni. Bio je to susret visokociviliziranog i obrazovanog Europljanina s Bosnom - zemljom zaboravljenom! Susret za nezaborav! Naime, na putu prema Banjaluci izlaze iz zaprežnih kola kako bi na trenutak protegnuli utrnule udove. Ulaze u gostionicu u kojoj žele popiti kavu. Gostioničar i gostionica, ne zna se što je prljavije. Vrhunac je dostignut kada gostioničar izvadi veliki komad šećera iz proreza na svojoj košulji i zubima odlomi jedan komad, koji posluži "uvaženim efendijama" pored njihovih šalica za kavu. Dom Henri je mislio da neće preživjeti takav barbarizam, ali u isto vrijeme nije mogao doći k sebi da ovako nešto o. Franzu nije nimalo čudno. "Možda je ovaj riđobradi prior još više podivljao u ovoj divljoj zemlji", pomislio je. "Kako li mu tek izgleda taj njegov samostan i redovnička subraća, kad je on ovakav?"

Radni dan trapista

No, vizitacija je odlično prošla. Zajednica je brojala 20 članova, koji su se doista trudili živjeti po pravilima svoga reda. Dom Henri je obilazeć i samostan i samostanski posjed vidio jedan posve novi svijet, koji je svakodnevno rastao s nekim ogromnim i njemu neshvatljivim entuzijazmom. Bio je ponosan na svoju redovničku subraću. Uvjerio se da doista svakodnevno ispunjavaju pravilo svoga reda: Ora et labora - Moli i radi!

A dnevni red doista nije bio nimalo lak. Za ljude "iz svijeta" gotovo neshvatljiv! Jedan radni dan trapista tijekom zime izgledao je ovako:

2.00 (ujutro) - ustajanje, moljenje časoslova Majke Božje

2.30 – razmatranje

3.00 - časoslov (Služba čitanja i Jutarnja); Anđeo Gospodnji, privatne mise

5.30 - jutarnja misa, kapitul, namještanje postelje, početak manualnog rada

7.45 - časoslov (Treći čas), Velika misa, časoslov (Šesti čas), nastavak manualnog rada

10.45 - svršetak rada

11.07 - časoslov (Deveti čas), ispitivanje savjesti, Anđeo Gospodnji

11.30 - ručak (glavni objed tijekom dana). Nakon kratkog odmora vratili bi se ponovno manualnom radu

15.30 - svršetak dnevnog manualnog rada

16.30 - časoslov (Večernja), razmatranje, a nakon toga večera

18.10 - časoslov (Povečerje), Salve Regina, ispitivanje savjesti

19.00 - počinak

Ljeti se išlo na počinak u 20 sati. Istina, ovaj dnevni red vrijedio je za trapiste svećenike, a časna braća, koja su se više posvećivala manualnom radu, imala su nešto drugačiji raspored. Naime, oni bi svoje molitve obavljali tijekom rada na mjestu gdje bi se zatekli: u radionici, na njivi… No i za njih je vrijedilo ustajanje u dva sata.

Trapisti smatraju da je sedam sati sna zimi, a šest ljeti sasvim dovoljno.

Nedjeljom i blagdanom ustajali su pola sata ranije, tj. u 1.30.

Hranili su se povrćem, voćem, sirom i mlijekom. Jaja su mogli jesti samo u izuzetnim slučajevima, a meso i riba bili su dopušteni samo bolesnima i nejakima.

Spavali su u svojim redovničkim habitima.

Poteškoće - vjerni pratilac o. Franza

Negdje u proljeće 1873. godine nastradala je stoka zbog kužne micine. Nije više bilo mlijeka za proizvodnju sira. Stoga o. Franz odluči siraru preurediti u malu pivovaru.

Javljaju se problemi vezani uz izgradnju mlina na Vrbasu i pilanu koja je trebala biti uz mlin. Graditelj nije uspio montirati cirkularnu pilu. Samostan je pretrpio znatnu materijalnu štetu. Prijevoz preko Vrbasa skelom (kerepom) postaje sve problematičniji. Razbuktavaju se problemi vezani uz zvona, kao i brojni drugi, koji završavaju tužbama na sudovima.

No, čini se da je o. Franz upravo uživao nositi se s problemima. Nikad nije odustajao, niti se povlačio. Ako ne ide na ovaj način, onda sigurno postoji neki drugi.

Upravo tako je postupio i u slučaju s pilanom. Te godine podignuta je posebna pilana pokraj mlina. Radovi su bili dovršeni do Uskrsa 1874. godine. S pilanom je bila spojena sisaljka na pogon vodenim kolom za dovod vode u samostan, vrt i pivovaru.

Pokušaj osnutka samostana u Busovači

Početkom 1873. godine kupio je o. Franz jedno imanje u blizini Busovače. Radilo se o velikom imanju od oko 1.255 dunuma. Nazvao ga je "Maria-Anna-Berg" iz zahvalnosti prema jednoj dobročiniteljici, koja je najvjerojatnije bila njegova maćeha (majka mu je umrla kada je imao samo tri godine!). Nakanio je tu podići crkvu, samostan i sirotište. Naime, prigodom dopuštenja podizanja samostana u Banjaluci koje je dobio u Rimu 1868. godine, o. Franz se obvezao podići i sirotište. Busovača mu je izgledala kao savršeno mjesto za ostvarenje ove nakane upravo zbog svoga geografskog položaja. No, uskoro se sukobio s biskupom fra Paškalom Vujičićem, koji mu je uskratio dozvolu za podizanje samostana na području njegove jurisdikcije. Očito da su se njih dvojica teško razumjela, a to je donekle i shvatljivo ako se imaju u vidu okolnosti iz kojih su dolazili, način razmišljanja i mogućnosti djelovanja. Biskup Vujičić nazvao je o. Franza "perpetuum mobile, koji nikad nema mira".

O. Franz je pribavio dozvolu vlasti da može sazidati kuću s 30 soba. Putovao je u Rim kako bi se žalio na biskupa Vujičića radi uskraćivanja dozvole. Naselio je u jednoj kućici u Busovači trojicu trapista. Nakon dvogodišnje borbe, u srpnju (julu) 1875. godine privremeno se odustalo od projekta u Busovači. Privremeno se pretvorilo u trajno! Djelovanje trapista ostade tako ograničeno na Mariju Zvijezdu.

Trapisti su ostali vlasnici zemljišta u Busovači sve do 1930. godine. Agrarnom reformom zemljište im je tada eksproprirano uz primjerenu novčanu odštetu od strane države. (Nastaviće se)

 

Nezavisne novine