Feljton: Banjalučki trapisti (28)

Novi superior otac Tiburcije

Smrću o. Flavijana Marija Zvijezda ostaje bez poglavara.

Novim superiorom samostana biva imenovan 1957. godine o. Tiburcije Penca. Novi superior rođen je 20. siječnja (januara) 1919. godine u Tržišću, Kostanjevica na Krki u Sloveniji. Godine 1931. ušao je u trapistički juvenat. Školovanje je u cjelosti završio u Mariji Zvijezdi. Zaređen je za svećenika 14. svibnja (maja) 1944. godine. Nakon izlaska iz zeničkog zatvora 1951. godine bio je kratko vrijeme i upravitelj župe Zavalje kod Bihaća.

I druga braća vraćaju se polako u svoj samostan, ali i dalje ne nazire se kraj zala za Mariju Zvijezdu. Kroničar bilježi 1961. godine: "Nova nacionalizacija protegnuta je i na naš samostan, koji je tako ostao i bez svojih najskromnijih prostorija. Mi smo u svojim regularnim potrebama zaista pravi sirotani ako se usporedimo s bilo kojoj kućom na svijetu."

Pokušaj obnavljanja proizvodnje sira

Bilo je pokušaja da se situacija promijeni. Naime, u Mariji Zvijezdi je 5. travnja (aprila) 1961. godine načinjen zapisnik u kojem stoji: "Preč. g. Tiburcije Penca je obrazložio prisutnima ponude glede pravljenja sira sa strane narodnih vlasti kako ovdje u Banjaluci tako i u Belju. Prema dosadašnjim razgovorima sa vlastima, mogli bi trapisti raditi u državnom poduzeću, čime bi dobili plaću, socijalno i neke procente. Superior dalje veli da je tražio poništenje zadnje nacionalizacije i vraćanje 100 dunuma zemlje. Međutim vlasti ovdje u Banjaluci pristaju na vraćanje zemlje, ali su velike poteškoće glede ukinuća zadnje nacionalizacije. Generalni direktor u Belju veli da bi se i o poništenju zadnje nacionalizacije dalo nešto učiniti tek onda kada bi s naše strane dali nešto državi (preuzeli pravljenje sira)."

Započeli su pregovori između samostana i mljekare u Banjaluci

Nakon saznanja da bi se mogla obnoviti proizvodnja sira, u javnosti je zavladala prava euforija. Vidljivo je to i iz "Krajiških novina" od 27. studenoga (novembra) 1961. godine, koje pišu: "Iščekivanja su se ispunila: Trapist na našoj trpezi. Premda se dugo govorilo o mogućnostima ponovne proizvodnje pravog trapističkog sira, po kome je nekada Banjaluka bila poznata, ipak je vijest nosila u sebi prizvuk senzacije: Stari sir će se proizvoditi! Poslije toliko godina s etiketa sireva 'a la trapist' ono 'a la' će nestati. Sir koji će proizvoditi banjalučka mljekara biće zaista pravi, originalni trapist, 'sir nad sirevima', kojim se kulinari zaklinju i o kome se u gastronomskim priručnicima govori sa dužnim poštovanjem. Tradicija se nastavlja. Stariji Banjalučani dobro poznaju istoriju trapističkog sira. Sjećaju se oni velikog manastira i njegovih žitelja, koji su već 90 godina proizvodili čuveni sir vješto čuvajući da ne odaju tajnu recepta. Sva nastojanja da se recept otkrije nisu uspjela. Uvijek je siru 'a la trapist' nešto nedostajalo, nikada nije bio onaj pravi koji je stekao slavu u svijetu. Ali, svijet nije bio bez trapista. Jer, poznati sir se nije proizvodio u Delibašinom Selu, nego još u jednom mjestu, u Mont de Ša u Francuskoj. Ali šta znači jedan jedini proizvođač za sve naraslije potrebe tržišta? Ideja da se nađe novi sporazum s trapistima iz Francuske učinila se dobrom. Punu godinu dana ljudi iz banjalučke mljekare pregovarali su s redovnicima i na kraju sklopili sporazum. Iz Francuske su stigla dva redovnika kojia su već počela s probnom proizvodnjom sira. Kako je organizovana proizvodnja? Dakako, redovnici i dalje ljubomorno čuvaju tajnu recepta: Nema novaca za koje bi recept prodali. Pa kako će se onda odvijati ta kooperacija? Kako je moguće organizovati proizvodnju a da se 'sveta tajna' koju trapisti vijekovima čuvaju ne otkrije? Problem je riješen na jedini mogući način: Sir će se proizvoditi u podrumima samostana gdje se nekada proizvodio. Proizvođači sira biće uglavnom redovnici, a pomagaće im radnici iz mljekare, uglavnom kao ispomoć. U neku ruku biće to jedan od pogona mljekare, ekonomska jedinica, u kojoj će redovnici zarađivati prema učinku kao i ostali članovi kolektiva. Šta nova proizvodnja donosi banjalučkoj mljekari? Mnogo. Prije svega, moderni kapaciteti koristiće se mnogo bolje, zalihe mlijeka koristiće se na najbolji mogući način. Što se tiče plasmana, o njemu izgleda ne treba voditi velikog računa, jer neko reče: Trapist se sam prodaje. U svakom slučaju, oživljavanje tradicije u proizvodnji trapističkog sira veliki je poduhvat kolektiva mljekare i svih onih koji su kolektiv mljekare podržali u njihovim nastojanjima. Probni kontigenti novog sira, kažu u mljekari, biće pušteni u prodaju već sljedećeg mjeseca. Na pomolu je veliki događaj za banjalučko mljekarstvo."

Tajne

No, uskoro su se probudili "čuvari revolucionarnih tekovina". Već sljedećeg mjeseca zaredali su se naslovi o trapistima koji "mistificiraju" proizvodnju svoga sira, ponovno "podižu glavu" i sl. Kroničar bilježi: "Mistifikacija - glasili su takvi i tome slični mizerni natpisi. Oni su se redovito pojavljivali u štampi, sve dok nije sve njih Tanjugov podlistak od 12. prosinca (decembra) okrunio." O čemu se radi? Naime, vrhunac kampanje protiv suradnje s trapistima u proizvodnji njihova sira bila je vijest koju je Tanjug objavio 12. prosinca (decembra) 1961. godine, a prenijelo ju je i "Oslobođenje" pod naslovom "Nema tajne u proizvodnji sira trapista". Mišljenje stručnjaka Instituta za mljekarstvo FNRJ Beograd 11. decembra 1961. (Tanjug) je da proizvodnja sira trapista ne predstavlja danas nikakvu tajnu, ističu stručnjaci Instituta za mljekarstvo FNRJ, jer je tehnološki proces pravljenja ovoga sira poznat ne samo u Francuskoj i kod nas, već i u drugim zemljama. Kao naučni dokument kod nas, koji pobija svaku mistiku, stručnjaci ovog instituta navode detaljno opisan tehnološki postupak koji je dao redovni profesor beogradskog univerziteta dr Obren Pejić. Prvi trapist, kao što je poznato, proizveli su redovnici trapistanskog reda u samostanu Por disali (Port du Salut) u Francuskoj, odakle je prenesen, dolaskom ovih redovnika, u samostan Marija Zvijezda kod Banjaluke. Međutim, s razvojem tehnologije, podvlače stručnjaci, proizvodnja trapista je već odavno izašla iz manastirskih zidina, u koje više niko ne vjeruje da će se vratiti… Reagujući na vijest da je banjalučka mljekara, mimo naših oko 500 stručnjaka za mljekarstvo, zatražila pomoć dvojice francuskih redovnika-trapistanaca, saradnici Instituta za mljekarstvo FNRJ ističu da u našoj zemlji, pored ovog savremeno opremljenog instituta, postoje tri tehnološka fakulteta s mljekarskim smjerom, zatim šest poljoprivrednih fakulteta i oko pedeset modernih mljekara, koji zajednički veoma uspješno rade na obogaćivanju asortimana mlječnih proizvoda i poboljšanju njihovog kvaliteta.

Redovnici iz Francuske su došli. Obučili su svoju subraću iz Marije Zvijezde. Proizvodnja je započela u Novoj Topoli, nekadašnjoj trapističkoj sirani. Kroničar piše: "Ličnim zalaganjem direktora D. Đurića i njegovim povjerenjem u našu vještinu došlo je definitivno do toga rada i uspjeha. Dana 9. prosinca (decembra) 1961. godine bi priređena probna zakuska degustacija 15 kom. sira napravljenih već prvoga dana."

Međutim, ovaj pokušaj je ubrzo propao. Nije ni čudo, jer što su tolike vrhunske stručnjake za mljekarstvo i sirarstvo mogli naučiti "zatucani" trapisti!

Samostan je u rujnu (septembru) 1963. godine doživio veliku čast i radost da ga zajedno posjete banjalučki biskup, mons. Alfred Pichler i njegov prijatelj, pravoslavni episkop banjalučki, preosvećeni gospodin Andrej Fruščić. Ova posjeta bila je veliko ohrabrenje za redovničku subraću u njihovoj borbi za opstanak!

O. Fulgencije novi opat Marije Zvijezde

Brojno stanje u samostanu donekle se stabiliziralo i zajednica redovnika u Mariji Zvijezdi zamoli vrhovno vodstvo svoga reda da smije izabrati sebi opata. Bilo im je dopušteno. Nakon trećeg kruga glasovanja izabrali su 27. listopada (oktobra) 1964. godine o. Fulgencija Oraića. Tako je don Fulgencije postao četvrti opat Marije Zvijezde. Imao je tada 61 godinu. Opatsku posvetu primio je 1. studenoga (novembra) od banjalučkog biskupa mons. Alfreda Pichlera. Svečanosti su uz brojne vjernike i goste, nazočili i predstavnici pravoslavne crkve.

Dom Fulgencije rođen je 28. listopada (oktobra) 1904. godine u selu Gredice u Hrvatskom Zagorju. Kršten je u župi Klanjec i na krštenju je dobio ime Mirko. U Mariju Zvijezdu došao je s petnaest godina i u suknari se obučavao za tkalačkog radnika. Među oblate Marije Zvijezde primljen je 12. veljače (februara) 1921. godine. Humanističku gimnaziju i filozofsko-teološke studije završio je u Mariji Zvijezdi. Za svećenika je zaređen 30. srpnja (jula) 1933. godine. U samostanu je obnašao dužnosti kantora, magistra novaka i voditelja svećeničkih duhovnih vježbi. Zamjenikom opata Bonaventure Drugog i na toj dužnosti ostao do proljeća 1946. godine, kada odlazi na Generalni kapitul reda u Francusku. U inozemstvu ostaje do 8. rujna (septembra) 1963. godine. Povratkom iz egzila postao je prior samostana. U lipnju (junu) 1964. godine imenovan je superiorom Marije Zvijezde i tu dužnost vršio je do izbora za opata.

(Nastaviće se)

Nezavisne novine