Feljton: Banjalučki trapisti (12)

Kako je struja "ušetala" u Banjaluku

Opat Dominik naslijedio je od svojih predšasnika čitav niz industrijskih i obrtničkih postrojenja. Zgrade u kojima su bila smještena s vremenom su, radi brzine gradnje, postale trošne i zahtijevale su znatna sredstva za održavanje. Osim toga, vremena su se promijenila. Pojavila se konkurencija na tržištu s kojom se valjalo na adekvatan način nositi. Bio je svjestan da ukoliko želi namaknuti sredstva za sirotište, Dom naučnika, karitativna djela, kao i za izdržavanje svoje brojne zajednice, treba ulagati u modernizaciju zgrada i postrojenja.

Pivovara i nova suknara

Trapisti su 6. lipnja (juna) 1894. registrirali industrijsku proizvodnju piva u Okružnom sudu u Banjaluci. U jesen te godine poduzeše pripremne radove za izgradnju nove pivovare po nacrtima koje je izradio g. Prunner, upravnik pivovare u Puntiganu. Glavni radovi započeše u lipnju (junu) 1895. godine. Željeli su svakako do zime zgradu staviti pod krov. No, 14. rujna (septembra) radovi su obustavljeni radi pogibije četvorice radnika prigodom izvođenja gornjih svodova. Naime, tada su se srušila dva donja svoda i srednji zid. Radovi su prekinuti. Policija i komisija za ispitivanje uzroka nesreće završili su svoj posao tek 15. ožujka (marta) 1896. godine. Nakon toga počelo se s raščišćavanjem ruševina. Popravljeni su temelji, izvršena dodatna ojačanja zidova i nova zgrada stavljena je u jesen pod krov. Novi, moderni podrumi za odležavanje piva građeni su sljedeće godine. Iznad njih sagrađeni su pogoni za suknaru. Montažu pivovare obavili su stručnjaci iz Češke. Trapisti su inače surađivali s Česima i na njihovu pivarskom iskustvu temeljili su svoju tehnologiju proizvodnje piva. Za razvoj trapističke pivovare osobito je zaslužan Elegijus Blavart, češki pivar, koji je predavao stručne predmete vezane za pivarstvo polaznicima obrtne produžne škole, koja se nalazila u Domu naučnika.

Nova zgrada pivovare dovršena je u zimi 1897/98. godine. Proizvodnja piva u novim prostorijama započela je u rujnu (septembru) 1898. godine. Tijekom 1898. i 1899. godine trapisti su svoje pivo distribuirali u Gradišku, Tešanj, Pribinić, Teslić, Prijedor, Kotor Varoš, Bosanski Novi, Varcar Vakuf, Jajce, Travnik, Krupu, Livno, Bihać, Sanski Most, Dubicu, Dobrljin i, naravno, najviše u Banjaluku. No, prodaja nije išla bez velikih problema jer ih je konkurencija neprestano optuživala za širenje njemačke kulture i iskorištavanje domaćih ljudi. Stoga su mnogi gostioničari odbijali uzimati njihovo pivo, mada je bilo jeftinije i kvalitetnije od sarajevskog. Opat Dominik tada iznajmljuje ili gradi gostionice-pivnice u Bosanskom Novom, Bugojnu, Jajcu, Prijedoru, Prnjavoru i Tuzli. U tim mjestima tada nije bilo objekata ove vrste. Kasnije ih je uglavnom sve zatvorio i prodao ponajviše zbog upornih optužbi konkurencije da se trapisti bave svjetovnim poslovima, a ne vjerom. Nova tvornica sukna podignuta je 1897. godine i počela je kao i pivovara s radom 1898. godine.

Parni stroj

Nova postrojenja tražila su i jaču pogonsku energiju. Stoga je opat Dominik 1885. godine kupio parni stroj od 50 konjskih snaga (KS) od Uprave za regulaciju dunavskih brzaca (katarakata) kod Željeznih vrata u Oršovi, u Rumunjskoj. Stroj je plaćen 5.000 forinti. Nije bio skup, ali je zato transport iz Oršove do Banjaluke koštao 1.000 forinti. Nakon dopremanja parnog stroja u Banjaluku, opat je stupio u vezu s bečkom tvrtkom "Schuckert" s molbom da mu naprave projekt za proizvodnju električne energije pomoću parnog stroja, kojom bi pokretao svoje industrijske pogone i osvjetljivao samostanske prostorije. Sagradio je posebnu prostoriju u kojoj su bili smješteni akumulatori i drugi potrebni uređaji. Osvjetljenje je, naravno, bilo istosmjernom strujom. Prve sijalice u samostanu zasjale su 27. ožujka (marta) 1899. godine. Prvo osvjetljenje nije bilo jako, ali to je svakako povijesni dan za Banjaluku! Ove godine je 110. obljetnica toga događaja. Međutim, brzo se pokazalo da nabavljeni parni stroj nije bio dovoljno jak za potrebe pogona pivovare, suknare, preuređenog mlina i osvjetljenje samostana. Osim toga, trošio je veliku količinu drveta i ugljena. Trebalo je razmišljati o ekonomičnijem načinu proizvodnje električne energije.

Hidroelektrana

Prema planu tvrtke "Schuckert" trebalo je na Vrbasu sagraditi hidroelektranu i tako dobiti dovoljnu količinu jeftinije električne energije. Trapisti su u tu svrhu sagradili novu zgradu na Vrbasu i tijekom ljeta 1899. započeli s gradnjom drvene brane kojom su pregradili Vrbas. Posao je brzo i dobro napredovao i već u studenom (novembru) te godine tvrtka "Fahndrich" iz Medlinga, nedaleko od Beča, postavila je turbine (vodene čigre) jačine 60 KS. "Zahvaljujući tome samostan Marija Zvijezda sa svojim pogonima u Delibašinom Selu je u noći nalikovao na grad iz bajke - obilje svjetlosti usred noći budilo je u Banjalučanima želju da se i oni koriste produktima civilizacije" (A. Ravlić). Parni stroj postao je tada samo "rezerva" u vrijeme visokog vodostaja Vrbasa kad turbine nisu mogle raditi. Godine 1902. uprava vojne željeznice u Banjaluci-Predgrađe zamolila je trapiste da im svojom strujom osvijetle oba kolosijeka, zgradu uprave i radionicu. Trapisti su udovoljili toj molbi. Osvijetljene su i kuće nekih uglednijih građana, uglavnom bližih Predgrađu.

Uslijedile su brojne molbe građana Banjaluke za osvjetljenjem njihovih kuća, no nije im bilo moguće udovoljiti zbog nedovoljne snage postojeće turbine.

Mlin

Trapistički mlin je u to vrijeme dobro radio, ali s postojećim strojevima nije mogao zadovoljiti potrebe tržišta, a novi strojevi tražili su i jaču struju. Zgrada mlina bila je također trošna i tijesna za bilo kakvu modernizaciju. Stoga trapisti sagradiše 1910. godine novi mlin i opremiše ga suvremenim strojevima. Mlin je imao kapacitet mljevenja 2,5 vagona žita dnevno.

Opat Dominik nabavio je te godine i novu turbinu jačine 300 KS. Urađeni su novi vodovi za prijenos električne energije po najsuvremenijim tehničkim zahtjevima. Sada su mogli opskrbljivati cijeli grad toliko željenom električnom energijom. "Električna energija je, zahvaljujući tome, definitivno 'ušetala' u Banjaluku, u grad, te se tako uveliko počeo mijenjati život Banjalučana" (A. Ravlić). Trapisti, začetnici industrijskog i svekolikog razvoja Banjaluke, postadoše tako i njezini "prosvjetitelji"!

U proljeće 1913. godine nabujali Vrbas probio je drvenu branu. Samostan i grad ostali su u mraku. Trapisti su procijenili da popravak nije moguć i stoga su odmah počeli s izgradnjom nove, betonske brane. Dovršili su je koncem ljeta 1914. godine.

Most

Prijevoz preko Vrbasa predstavljao je trapistima veliki problem još od vremena njihova dolaska u Delibašino Selo. Kerep, kojega je kupio o. Franz i kojim su rijeku prelazili ljudi i roba, bio je povod čestih sudskih sporova koji su susjedi vodili protiv samostana. Opat Bonaventura Prvi želio je 1892. godine podići željezni most, ali je uvjete Zemaljske vlade procijenio nepovoljnima za samostan i odustao je. Naime, posjed samostana proširio se na lijevoj strani Vrbasa 1877. godine kupovinom većeg posjeda od Ahmeda Nurija. S vremenom se posjed povećao i gospodarstvo je raslo. Prijevoz kerepom postajao je svakodnevna potreba. No, Vrbas je tijekom ljeta bio niskog vodostaja i preko njega su se tada mogla prevesti samo jedna natovarena zaprežna kola. Za vrijeme normalnog vodostaja bilo je moguće prevesti dvoja kola, ali kad bi nastupio visok vodostaj prijevoz nije uopće bio moguć. Za vrijeme žetve satima su natovarena kola čekala na prijevoz. Osim samostana, kerepom su se služili svi okolni stanovnici za svoje potrebe, neke tvrtke, gosti za Slatinu itd. "Zagušenje" je bilo svakodnevno i predstavljalo je ogroman problem, odnosno nanosilo je svima veliku štetu. Događale su se i nesreće jer su u vodu često padali ljudi i zaprege s robom. U noći 15/16. prosinca (decembra) u Vrbasu se utopio samostanski kočijaš zajedno sa zapregom. Dakle, most je nužan i trebalo ga je graditi. No, tko će ga graditi: trapisti ili Zemaljska vlada? Pod kojim uvjetima?

Opat Dominik, svjestan važnosti mosta za gospodarski napredak samostana, o tome je počeo pregovore s Vladom u Sarajevu još u vrijeme kada je kao opat došao na čelo Marije Zvijezde.

(Nastaviće se)

Nezavisne novine